Na današnji dan, prije osam godina, preminula je Nada Đurevska, jedna od najznačajnijih i najvećih bosanskohercegovačkih glumica.

Rođena je 8. januara 1952. godine u Skoplju, a kao šestogodišnja djevojčica (1958. godine) doselila je u Sarajevo, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Potom je upisala Dramski studio Kamernog teatra 55, gdje je završila studij glume.

Najprije je zaigrala u Čehovljevom Višnjiku, tumačeći lik Varje. Kasnije nijedan bosanskohercegovački kultni film, počevši od Igmanskog marša, nije mogao proći bez njenog pojavljivanja.

Za sva vremena ostat će upamćene njene glumačke kreacije i scenske bravure u predstavama: Duplo dno, Medeja, Izgubljeni sin, Hamlet, Hotel Slobodan promet, Paskvelija i Woyzeck.

Đurevska je glumila i u velikom broju regionalnih i bh. filmova te serija, a njenih uloga sjećat će se mnoge generacije. Njen partner na sceni bio je najčešće Zoran Bečić, sve do njegove smrti, a prema njenom sjećanju, najbolje su sarađivali na predstavi Roman o Londonu. Reditelj s kojim je najčešće sarađivala bio je Sulejman Kupusović, za kojeg je govorila da je vodio računa o njoj kao o svojoj sestri. Kod njega je uvijek imala ulogu, veću ili manju, a znao joj je i prilagoditi muške uloge. Zanimljiva je bila i njena saradnja s rediteljem i koreografom Dragutinom Boldinom.

Nada, ni na početku karijere, ni kasnije, nije odbijala nijedan glumački zadatak i vodila se teorijom da nema velikih uloga, već malih glumaca. A ona je nesumnjivo bila velika glumica – neprevaziđena.

Glumila je u filmovima: Izvor (1978), Okuka (1978), Krojač za žene (1980), Ćilim (1980), Zajedno (1981), Miris dunja (1982), Nastojanje (1982), Hasanaginica (1983), Vatrogasac (1983), Igmanski marš (1983), Nije čovjek ko ne umre (1984), Provincija u pozadini (1984), Srebrena lisica (1985), Od zlata jabuka (1986), Štrajk u tkaonici ćilima (1986), Strategija Svrake (1987), Moj brat Aleksa (1991), Mliječni put (2000), Viza za budućnost – Novogodišnji specijal Mubera Polovina Gaćo (2002, 2003, 2004), Kod amidže Idriza (2004), Dobro uštimani mrtvaci (2005), Nebo iznad krajolika (2006), Grbavica (2006), Slunjska brda – život ili smrt (2006), I ja tebi… (2009), Jasmina (2010), Obrana i zaštita (2013), Imena višnje (2015).

Đurevska je ostvarila zapažene uloge i u serijama: Djetinjstvo mladosti (1979), Tale (1979), Priče iz fabrike (1985), Ranjenik (1989), Strategija svrake (1990), Aleksa Šantić (1992), Mumijevi / glas za Mama Mumi (1997), Viza za budućnost (2002–2008), Mikrofon je vaš – Viza za budućnost – Novogodišnji specijal Mubera Polovina Gaćo (2006), Žene s broja 13 (2009), Kućni ljubimci (2009–2010), Foliranti (2011–2012).

Dobitnica je Zlatne Arene Filmskog festivala u Puli (Od zlata jabuka) i nagrade SIZ-a grada Sarajeva 1989. godine za uloge: Maša (Čehov, Tri sestre), Hasanaginica (Isaković, Hasanaginica), Filomena (Moliere, Učene žene), Nađa (Crnjanski, Roman o Londonu).

U ratnim godinama igrala je na sve tri scene sarajevskih pozorišta: Majka, Hasanaginica, Čekajući Godota, U agoniji, Pješice.

Nakon rata ostvarila je vrhunske uloge u predstavama: Sarah Bernhardt, Tartuffe, Hamlet, Biće biće, Derviš i smrt, Kraj igre, Suton, Roberto Zucco, Hanka, Partija remija, Tvrđava, Sakati Billy, Višnjik, Legenda o Ali-paši, Prvi put s ocem na izbore, Ženski turbo-folk bend, igrajući na svim scenama bh. pozorišta.

Dobitnica je mnogih drugih nagrada, među kojima i Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra (MESS, 2002).

Predstavom Višnjik Narodnog pozorišta Sarajevo, 2004. godine, obilježila je 30 godina umjetničkog rada i tom prilikom dobila plaketu Grada Sarajeva.

Nada Đurevska je dobitnica Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva (2014). Nakon uručenja nagrade izjavila je da se povlači sa scene nakon 40 godina rada:

“Ova nagrada briše sve uspjehe i neuspjehe, sve tuge, radosti, sve snove, pravde i nepravde na ovom mom često teško prohodnom putu, ali na putu na kojem mi je bilo najvažnije sačuvati ljudsko lice.”

Nada Đurevska bila je u braku s Mirom Avramom, upravnikom Kamernog teatra 55, i imali su sina Jakova. Voljela je slušati duhovnu muziku i čitati knjige o biljkama.

Preminula je 13. septembra 2017. godine u Sarajevu, a vijest o njenoj smrti zatekla je kolege, koji su se složili da je otišla glumica koju će rijetko ko moći nadmašiti.

Za bh. reditelja Dinu Mustafića, Nada Đurevska bila je najtalentiranija glumica i najveća umjetnica koju je upoznao. Kako kaže, bila je dobrodušna, imala je lijepu energiju koja je oplemenjivala scenu i publiku koja ju je jako voljela.

“Nada Đurevska ostat će obilježena u historiji bh. filmske i pozorišne umjetnosti sa svojim velikim glumačkim rolama, koje je za publiku uvijek tumačila s lakoćom na sceni, ali je u svom procesu iznutra odvajala najbolji dio sebe za uloge koje je tumačila”, kazao je Mustafić.

Lepeza njenih uloga bila je ogromna, a ono što je krasilo njen rad bila je emocija.

“Svoje prve profesionalne korake sam pravio s Nadom Đurevskom, sarađivali smo decenijama. Ona je od onih glumica zbog kojih se zaljubljujete u glumačku umjetnost”, riječi su Dine Mustafića.