Na sinoćnjem zatvaranju pozorišnog festivala „Dani Jurislava Korenića“, nakon dodjele nagrada, održan je koncert Gudačkog kvarteta Kamernog teatra 55 / Sarajevskog gudačkog kvarteta.

Na programu su bila djela Bacha, Mozarta, Haydna, Rahmanjinova, Gardela, pa i anonimnog kompozitora iz predrenesansne evropske trubadurske tradicije, zvučno dočaravajući putovanje kroz vrijeme od davnina do današnjih dana.

Publika je s oduševljenjem dočekala obnovu rada ovog renomiranog kvarteta koji već decenijama obogaćuje kulturnu scenu Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Sarajevski gudački kvartet jedan je od najvažnijih ansambala u muzičkom životu Sarajeva. Njegova priča počinje 1968. godine, kada ga je osnovao Kurt Hauzer, profesor Muzičke akademije u Sarajevu, s idejom da okupi talentovane mlade muzičare i promoviše kamernu muziku u gradu. Prvi violinista i vođa kvarteta bio je Dževad Šabanagić, koji je ostao srž ansambla vodeći ga kroz decenije i ostavljajući dubok trag u kulturi Sarajeva.

Foto: Press

Raspad Jugoslavije i ratni vihor početkom 1990-ih značajno utiču na kvartet. Članovi se razilaze zbog različitih okolnosti – zdravstvenih, političkih i ratnih. Novi muzičari dolaze na njihova mjesta, pa kvartet nastavlja rad i tokom najtežih dana opsade Sarajeva, održavajući probe i koncerte u privatnim stanovima, često okružen granatiranjem. Tijekom rata kvartet postaje simbol duhovnog otpora, a njihov rad bilježe brojne svjetske televizijske kuće.

Na prijedlog direktora Kamernog teatra 55, Gradimira Gojera, kvartet 1993. godine potpisuje ugovor o dugoročnoj saradnji i dobija naziv Gudački kvartet Kamernog teatra 55. Obezbijeđen prostor za probe i nastupe omogućava ansamblu da svakodnevno djeluje, a reditelj Vefik Hadžismajlović snima o njima dokumentarni film „Sarajevski gudači“, koji postaje međunarodno priznat kao svjedočanstvo umjetničke izdržljivosti i otpora.

Nakon rata, krajem 1996. godine, kvartet se obnavlja i nastavlja s aktivnim koncertnim životom, nastupajući u Bosni i Hercegovini, Švicarskoj, Hrvatskoj, Portugalu, Španiji i Češkoj. Ansambl je snimio tri CD-a, dok je Dževad Šabanagić izdao i solistički album.

Sarajevski gudački kvartet kroz više od pet decenija djelovanja mijenjao je članove, ali je uvijek zadržavao svoju prepoznatljivu muzičku kvalitetu i posvećenost kamernoj muzici.

Dževad Šabanagić ostao je zapamćen kao koncertmajstor Sarajevske filharmonije, profesor kamerne muzike i dobitnik Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva.

Foto: Press

Sarajevski gudački kvartet, kroz historiju svojih nastupa i međunarodnih priznanja, ostaje trajni simbol kulturne baštine Sarajeva i jedinstven primjer kako muzika povezuje ljude, pruža utjehu i svjedoči o ljudskoj izdržljivosti u trenucima najvećih izazova.

Godinu dana nakon odlaska profesora Šabanagića, u saradnji s Kamernim teatrom 55, njegova nekadašnja učenica Marina Đorđević, profesorica violine, korepeticije i kamerne muzike u Srednjoj muzičkoj školi Sarajevo, inicira obnovu rada Sarajevskog gudačkog kvarteta / Gudačkog kvarteta Kamernog teatra.

Današnju postavu kvarteta, osim Marine Đorđević kao prve violine, čine violinistica Sabina Hadžić, unuka njenog profesora kamerne muzike na Muzičkoj akademiji, Dževada Šabanagića, te violistica Ana-Maria Pilj, profesorica viole, kamerne muzike i korepeticije u Srednjoj muzičkoj školi, koja, iako pripada mlađoj generaciji, u obnovljeni kvartet donosi znatno iskustvo sviranja u mnogim kamernim ansamblima i Sarajevskoj filharmoniji, i najmlađa članica kvarteta, Kanita Mekić, studentica mastera na Muzičkoj akademiji i nastavnica violončela, kamerne muzike i korepeticije u Srednjoj muzičkoj školi Sarajevo.

Ova nova postava kvarteta ne samo da nastavlja bogatu tradiciju ansambla osnovanog 1968. godine, već i simbolično povezuje tri generacije sarajevskih violinista: Sabinina profesorica Marina Đorđević bila je učenica njenog djeda, istaknutog violiniste Dževada Šabanagića, koji je bio član Sarajevskog gudačkog kvarteta duže od pedeset godina, od osnutka do kraja života.

Time se u novoj postavi kvarteta prirodno nastavlja nit generacijskog povezivanja – od učitelja ka učeniku, od tradicije ka savremenosti – kroz zajedničku želju da se sačuva duh i naslijeđe sarajevske gudačke škole.