“Misery”: Omiljena ekranizacija Stephena Kinga i kultna uloga Kathy Bates
Film „Misery“ iz 1990. godine, režiran od strane Roba Reinera, predstavlja jednu od najuspješnijih i najprepoznatljivijih ekranizacija romana Stephena Kinga. Radnja prati Paula Sheldona (James Caan), popularnog pisca poznatog po serijalu romana o junakinji Misery, koji nakon saobraćajne nesreće biva spašen i zatvoren u kući svoje obožavateljke Annie Wilkes (Kathy Bates).
Annie, nekadašnja medicinska sestra, naizgled brižljiva, ubrzo pokazuje svoju mračnu i nestabilnu stranu. Kada sazna da je Paul u svom najnovijem rukopisu odlučio okončati život lika Misery, prisiljava ga da napiše novi roman prema njenim željama. Tako započinje psihološka igra između pisca i njegove opsesivne spasiteljice, ispunjena napetostima, strahom i borbom za preživljavanje.

Omiljena adaptacija Stephena Kinga
Stephen King je u svojim javnim izjavama i esejima isticao „Misery“ kao jednu od svojih omiljenih ekranizacija. U knjizi „On Writing: A Memoir of the Craft“ (2000), kao i u eseju „Stephen King Goes to the Movies“ (2009), navodi ovaj film kao jednu od najboljih i najvjernijih adaptacija svog rada. Režija Roba Reinera i izvanredna glumačka izvedba doprinijeli su da film ostane nezaobilazan klasik žanra.

Kathy Bates kao ikona psihološkog trilera
Kathy Bates je za ulogu Annie Wilkes osvojila Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu, što je potvrda izuzetnog talenta i složenosti lika koji je tumačila. Annie Wilkes smatra se jednim od najstrašnijih i najznačajnijih ženskih likova u filmskoj historiji trilera i horora. Njena izvedba ostavila je dubok trag u pop kulturi, a lik je često istican kao oličenje opasne opsesije i psihičke nestabilnosti.

Više od običnog trilera
„Misery“ nije samo horor o zatočeništvu; film se bavi i temama kontrole i kreativne slobode. Prikazuje kako očekivanja publike mogu sputavati umjetničku slobodu, te kako opsesija može prerasti u nasilje. U današnje vrijeme, s rastućom povezanošću autora i publike putem društvenih mreža, film djeluje i kao metafora za dinamične i ponekad opasne odnose između stvaralaca i njihovih fanova.