Nakon života u Turskoj i Sloveniji, upoznavši loše uslove koji vladaju u struci, čak i u najboljim arhitektonskim biroima, arhitektica Mensura Akmadžić se odlučila vratiti u Bosnu i Hercegovinu i svoja znanja i interese usmjeriti u izradu unikatnih predmeta od drveta. U njenoj radionici M Crafts danas nastaju lampe, nakit, glodalice za bebe i drugi proizvodi koji se ističu iznimnom obradom drveta, a njena priča je primjer da kreativnost i hrabrost, udružene, uvijek nađu put.
Foto: Sanja Ezić photostream i M Crafts
Rođena u Bosanskoj Krupi, Mensura Akmadžić odrastala je s mišlju da je arhitektura ostvarenje njenog sna jer je objedinjavala njene interese za matematiku, geometriju, fiziku, skulpturu, slikarstvo, fotografiju, psihologiju i sociologiju. Stoga je, kad je došlo vrijeme, upisala studij arhitekture na Univerzitetu Mimar Sinan u Istanbulu.
„U toku studija, izučavanja arhitekture, a potom i obaveznog stažiranja prije diplomskog, bila sam ubijeđena kako je arhitektura smisao mog života. Bila sam sigurna da ću raditi u struci. Najsretniji trenutak u mom životu dotad bio je onaj kad sam dobila diplomu, vjerujući kako ću sada konačno moći ostvariti svoje arhitektonske snove“, ispričala je na početku našeg razgovora.
Premda je ondje dobila prva praktična znanja, u Istanbulu ipak nije željela nastaviti živjeti. „Posljednja godina u Istanbulu me jako umorila i znala sam da tamo ne želim nastaviti živjeti. Istanbul je grad koji vam može pružiti raznolikost, veću od bilo koje druge evropske pa i svjetske metropole, a iskustvo nekoliko godina života, rada ili obrazovanja u njemu je neprocjenjivo, ali za cijeli život ipak nije. Ukoliko se niste rodili u takvom okruženju, taj nevjerovatni tempo vas poslije izvjesnog vremena umori. Poslije završenog studija uzela sam ljeto odmora. Svi arhitekti ili oni koji poznaju nekog ko je studirao arhitekturu znat će o čemu govorim. To čovjek zaista ne bi nikome poželio!“ (smijeh)
Nakon zasluženog odmora, Akmadžić se iz privatnih razloga preselila u Sloveniju, te uskoro dobila posao u arhitektonskom birou u Ljubljani. „Bila sam jako uzbuđena i puna očekivanja, naročito jer se radilo o arhitektonskom birou koji slovi za jednog od najboljih u Sloveniji. Razočarenje je tim bilo i veće, jer sam se, nezadovoljna uslovima rada, počela pitati kako je tek onda u prosječnim biroima. Iz dana u dan sam postajala sve nesretnija. Nisam više vidjela smisao u radu kojim ne doprinosim sebi ili zajednici, nisam željela živjeti godinama u tom besmislu za neki mali procenat mogućnosti da ću jednoga dana moći raditi nešto svoje, nakon što dobijem ukliještene živce i iskrivljenu kičmu. Nisam željela biti rob kapitalizma i tog, kako nam se plasira, modernog načina života. Od jutra do sutra raditi za ljude kojima je novac jedina vrijednost, nemati vremena za sebe, čak ni za osnovne ljudske potrebe poput sna i odmora. U arhitekturi radno vrijeme manje-više ne postoji, crtate dok ne završite i projektujete objekte koje ne volite.“
Najteži su joj, kaže, bili posljednji mjeseci u Sloveniji, kad je morala pronaći izlaz iz situacije u kojoj se našla. Razmišljala je o odlasku u druge evropske zemlje, a Bosna i Hercegovina joj je bila posljednja opcija. Nakon puno istraživanja i promišljanja, BiH se ipak iskristalisala kao zemlja kojoj može najviše pružiti, ali je i ondje naišla na prepreku, ovog puta – birokratsku. „Moju inostranu diplomu trebalo je nostrificirati, a nostrifikacija je bila skupa i nisam si je mogla priuštiti. Nisam znala kuda dalje“, prisjetila se Mensura za Urban magazin.
‘Znanje koje imam mogu iskoristiti u bilo koje svrhe’
U pomoć joj je priskočila – priroda. „Bila je predivna jesen i dva mjeseca sam svaki dan odlazila u šumu. Ta dva mjeseca u prirodi, u harmoniji zvuka, mirisa i boja u kombinaciji s fizičkom aktivnošću možda su najkorisnija dva mjeseca koja sam ikada priuštila samoj sebi – apsolutno psihičko, duhovno i tjelesno pročišćenje nakon izuzetno značajnog dijela života koji je rezultirao ovim što jesam, ali i dugogodišnjeg stresnog življenja u tempu i nečistom zraku velikih gradova, gdje ljudi vremenom iz vida izgube osnovne potrebe i ono što im pričinjava istinsko zadovoljstvo.“
Odmak joj je pomogao i da shvati kako znanje koje ima može iskoristiti u bilo koje svrhe, a u kontekstu Bosne i Hercegovine najispravnijim joj se činilo pokretanje proizvodnje. Tako je, prije nešto više od godinu i po, počela priča o radionici M Crafts u Bosanskoj Krupi. Svoju odluku da se zastalno vrati u našu zemlju i ondje pokrene vlastiti posao, Akmadžić danas vidi kao dobru iz više aspekata, smatrajući da BiH ima specifične potencijale koje razvijene zemlje nemaju, ali naglašava i da je željela ostati blizu prirode i čistog zraka. „Disati punim plućima“, ističe.
„BiH, pogotovo mali gradovi poput Bosanske Krupe, nekontrolisanim odlaskom stanovništva, naročito mlađe populacije, gubi ono što i čini državu – gubi ljude. Zato smatram da je važno da ovdje ostanu ili se vrate produktivni ljudi s idejama, mladi ljudi koji mogu sebi osigurati egzistenciju, ali i zaposliti druge. To je presudilo i mom povratku u Bosansku Krupu. Korisnija sam ovdje sebi i svojoj okolini nego što bih bila u bilo kojem drugom gradu – smatram da ovdje mogu raditi na vlastitom razvoju, ali i doprinijeti razvoju sredine.“
U bh. okolnostima nerazvijene proizvodnje prednost je to što je lakše proizvod plasirati na tržište, što mali proizvođači odnedavno prepoznaju. „Veseli me činjenica da se u posljednje vrijeme pojavilo dosta lokalnih proizvođača koji potenciraju kvalitet materijala, dizajna i izrade proizvoda. Nadam se da ćemo ovim, kako volim reći, postmodernim bosanskim bauhausom, uspjeti pokazati i drugima da je to jedini način da se podigne standard zemlje: proizvodnjom kvalitetnih proizvoda čija prodaja znači i veće plate radnicama i radnicima, te ukupno bolji kvalitet života.“
‘Drvo je materijal u koji sam naprosto zaljubljena’
U radionici M Crafts danas izrađuje nakit – prstenje, ogrlice, naušnice, narukvice i broševe, zatim lampe i lustere, glodalice za bebe, drven-zvona, suvenire i slike, a i serija cekera koju je izradila prošle godine pokazala se punim pogotkom među kupcima. M Crafts proizvodi se ističu izuzetnom obradom drveta, a njihov nastanak ponekad počinje od osmišljavanja forme, a ponekad tako što se forma prilagođava specifičnoj teksturi drveta. „Finalni dizajn je uvjetovan funkcijom proizvoda, odnosno jednostavnim korištenjem“, kaže nam Mensura, ističući da pri izradi nastoji sačuvati autentičnost teksture drveta i zadržati neponovljivu estetiku prirode.
Dominirajući materijal u njenoj radionici je drvo. „Drvo je materijal u koji sam, naprosto, zaljubljena! Zaljubim se u teksturu svake vrste drveta, a onda, kako koju dasku očistim, u svaki novi god se zaljubim još jednom! (smijeh) Pored neponovljive estetike, drvo je jedini topao materijal koji vas, kad ga dotaknete, opušta i podsjeća na postojanje prirode i na to da ste dio nje. Najljepše drvo na svijetu za mene je drvo oraha. Najradije bih sve radila od orahovine, no ne odgovara svakoj nijansi kože ili svakom prostoru, pa sam prinuđena da koristim i druge vrste drveta, mahagonij, divlju i slatku trešnju, brijest, javor, jasen, hrast, a nedavno sam uspjela doći i do manjeg komada afričkog oraha.“
Mensura sve proizvode izrađuje iz suhe sirovine, dasaka različitih debljina i vrsta drveta, a osim ideja i skica sama radi i većinu fizičkog dijela posla. „Manje komade režem sama ubodnom pilom, a kod većih i grubljih poslova mi pomaže obližnji stolar, jer nemam velike mašine. Samo dva proizvoda su rezana CNC-om, ali i oni kasnije zahtijevaju još mnogo ručne obrade, a sve ostalo, čak i rezanje, u potpunosti je ručni rad. U zavisnosti od proizvoda, koristim tračnu brusilicu, bušilicu, razne žagice, turpije i šmirgl-papir različitih granulacija, te mašinu za poliranje.“
Proizvodi M Crafts se potom premazuju ili Belinka uljem za drvo, ili ručno pripremljenom emulzijom od pčelinjeg voska i lanenog ulja, ili maslinovim uljem, u zavisnosti od upotrebe proizvoda, a završni proizvod zatim prolazi testiranja izdržljivosti, otpornosti i funkcionalnosti, prije nego što se pakuje u posebno izrađenu ambalažu za M Crafts. Na pitanje kojih se principa pridržava pri osmišljavanju i izradi svih proizvoda, Akmadžić odgovara: „Kvaliteta i funkcionalnosti, te jedinstvenosti. Kvalitet materijala je iznimno bitan, a potom i kvalitet i jedinstvenost dizajna, izrade i finalne obrade, kao i funkcionalnost i trajnost proizvoda.“
U manje od dvije godine postojanja M Craftsa, kvalitet izrade kupci su već prepoznali, a prema riječima naše sagovornice u paleti njenih proizvoda svako može naći nešto za sebe. „Tu su glodalice namijenjene bebama od nekoliko mjeseci, nakit za tinejdžere, ali i luksuzni nakit za žene i muškarce zrelih godina, te rasvjetna tijela i slike koji se mogu uklopiti u različite poslovne i stambene prostore. Suveniri su namijenjeni turistima ali ih kupuje i domaće stanovništvo. Najzainteresovanije za kupovinu su od početka žene različitih dobi, ali u posljednje vrijeme sve više dobijam narudžbe i od muškaraca za koje sve više radim nakit, što mi je i izazov.“
U M Craftsu je moguće dobiti proizvod koji je dizajniran prema svačijim individualnim željama, što kupci naročito cijene. „Ljudi su općenito oduševljeni idejom da, kad ne mogu pronaći odgovarajući komad nakita, mogu na osnovu svojih proporcija tijela, prostora ili od željenog materijala dobiti proizvod dizajniran samo za njih, uz jedinstvenu posvetu. Usto, nerijetko sam dobijala i narudžbe kompanija koje su trebale darove za poslovne partnere. S obzirom na to da je od prvog proizvoda koji sam napravila do danas prošlo godinu i po, moram priznati da sam jako zadovoljna“, ističe Akmadžić.
U izradu svakog proizvoda Mensura utkiva i sva znanja koja je stekla baveći se arhitekturom. „Svaki od ovih proizvoda podrazumijeva znanje o geometriji, tehničkom crtanju, formi i kompoziciji, a zatim i teoretska znanja o vrstama drveta i njihovim osobinama: teksturi, izdržljivosti, upotrebi, vlažnosti, te kako reaguje s drugim materijalima. Osim toga, specifikacija prstena koji je izvajan ručno iz jednog komada drveta je potpuno različita od, recimo, lustera, kod kojeg imate dodatnu konstrukciju, električnu energiju i kombinaciju materijala. Svaki proizvod zahtijeva posebnu studiju.“
Naša sagovornica ističe i da se u njenom radu danas podrazumijevaju znanja o malim ručnim mašinama za obradu drveta, poznavanje alata, te obrade drveta, a potom i umijeće fotografisanja da bi proizvod vjerodostojno predstavila zainteresovanima. „Taj širok spektar znanja i umijeća i jeste razlog zašto volim ovo što radim. Nikad mi nije dosadno, a svaki novi zadatak je izazov. To me ispunjava, čini da se osjećam korisnom, da svakim danom učim, da se razvijam, jer svijet drveta je čitav svijet za sebe. Sretna sam što koristeći svoja znanja i interesovanja – stvaram!“
