Piše: Lejla Panjeta
Naučna fantastika oduvijek je bila popularan žanr koji seže u duboku prahistoriju filma. Jedan od prvih naučno-fantastičnih filmova i djelo koje je žanrovski suprotno dokumentarističkim snimcima braće Lumière, a otvorilo je put razvoju filmske fikcije, jeste Georges Mélièsov Put na Mjesec. Maschinenmensch – Maria, Fritz Langa iz 1927. godine je jedna od prvih humanoidno kompjuterizovanih mašina na filmu – predak robota, kiborga i AI-a; rodonačelnik naučne-fantastike. Ovaj žanr, na kreativan način, upotrebljava ljudsku imaginaciju za moguće bolje budućnosti. Ponekad mu uspije i da je predvidi.
Poznata je Žil Vernova fantastika o putovanju pod vodom (20.000 milja pod morem), nastala 1870. godine, a ispirisana modelom koji je vidio četiri godine ranije na Svjetskoj izložbi. Nautilus je i danas inspiracija za konstrukcije podmornica. Ljubitelji Star Treka često navode da su u ovoj seriji predviđene portabilne telekomunikacijske sprave – mobitel i laptop. Današnji pametni satovi mogu da daju medicinsku dijagnostiku, što je slično tricoderu iz ove serije. Ove sprave zamišljene 60-tih prošlog vijeka u hollywoodskoj radionici Gene Roddenberryja, a u stvarnosti kreirane u silikonskoj dolini u potpunosti su izmijenile našu sadašnjost. H.G. Wells je možda više nego iko promijenio stvari u odnosu snaga u ratovanju. U romanu The World Set Free predvidio je Manhatten Project i inagurirao termin atomske bombe, koja je naučnike ispirisala da pođu u potragu za mogućnostima njene realizacije.
Šta je u ovim filmskim i naučnim pričama starije? Kokoš ili jaje? Neil deGrasse Tayson odgovara naučnim argumentima darvinističke teorije na ovo pitanje. Starije je jaje! Ali je ono došlo od ptice neke druge vrste. Fikcija na osnovu nauke i nauka koja svoje ideje crpi iz imaginacije i kreativnosti su ovo isto jaje. Sjeme za svaki napredak i svaku maštu je pogonsko gorivo za nauku jednako kao i za umjetnost. Ljudska sposobnost da mašta i razvija se jedinstven je DNK kod kojeg dijele i naučnici i fantastičari.
3 Body Problem – Naziv serije metaforički ukazuje na nerješivost problema čovječanstva koje je na putu samouništenja, a potiče od naziva za matematički problem u fizici.
Umjetnost i nauka dvije su ljudske aktivnosti koje potiču iz potrebe da se čovječanstvo unaprijedi i poboljša, a za razultat imaju napredak u društvenim odnosima, životima individua i odnosu čovjeka i prirode. Pisac i filozof Alan Watts u svom predviđanju budućnosti vidi ljudski rod koji iz potrebe za poboljšanjem ide u sopstvenu propast. U njegovoj budućnosti neće biti potrebe za auto-putevima i telekomunikacijama. Ljudska bića biće povezana neuronskim vezama, a svaka misao i želja biće otvorena i dostupna svakome. Zvuči zastrašujuće, ali prototip ove vizije već živimo sa društvenim mrežama i internetom. A svoju smo privatnost žrtvovali besplatno i svojevoljno. Kako navodi Yuval Noah Harari: “U 21. vijeku naši lični podaci vjerovatno su najvrijedniji resurs koji većina ljudskih bića ima još da ponudi, a mi ih dajemo tehnološkim gigantima u zamjenu za uslugu e-maila i smiješne video-klipove o mačkama.” Metaverzumi, bio-info tehnologije i neurolinkovi već su dostupni, a AI algoritmi preuzimaju kontrolu nad stvarnošću. Hoće li se naš svijet transformirati prema scenografiji i narativima koje samo gledali u naučno-fantastičnim filmovima, poput Matrixa, Terminatora, Blade Runnera, 2001: A Space Odyssey, i slično?
Pravi ljubitelji SF (science-fiction) žanra razlikuju ovaj žanr od Sci-Fi (različit akronim za istu složenicu). SF ili naučna fantastika je čisti žanr koji se bavi mogućnostima nauke na inteligentan način – špekulacijom naučnih ideja. Sci-Fi ili skiffy je naučna fantastika koja je više namijenjena zabavi i u sebi sadrži više elemenata drugih žanrova, ponajviše fantastike. Dobri primjeri su Atlas, Battleship, Terminator, Rebel Moon, Real Steel, Back to the Future, i slično. SF i skiffy podjednako posuđuju mnogo elemenata iz drame, akcije i horora. Ovaj posljednji čest je u apokaliptičnim filmovima, kakav je Alien, a obično je za apokalipsu kriva ljudska pohelpa i radoznalost. Filmovi u kojima je glavni antagonist neki zli naučnik imaju i svoj podžanr: Rogue Scientist.
Sa dolaskom AI u masovnu upotrebu i štrajkom Hollywodskih pisaca 2023. godine, u porastu je i broj filmova koji se bave pitanjem vještačke inteligencije prikazujući njene opasnosti. Proročki dar Hollywooda je u velikom mjeri doprinjeo svijetu u kojem živimo. Nažalost, mogući gubitak poslova natjerao ih je na štrajk zbog onoga što su mnogim filmovima predvidjeli. Film S1mOne govori o virtuelnom svijetu u kome je moguće kreirati Barbie-Golema (umjesto blata, to je biće od silikonskih jedinica i nula), ali sa kritičkim osvrtom na društvene mreže, otuđenost od realnosti i internet. Deset godina nakon produkcije ovog filma suočenim smo sa AI, koji može poboljšati naš život ili ga uništiti. Jednako je u porastu produkcija, kao i streaming starijih filmova, koji se bave temom dobrih i loših osobina AI algoritama, kao i samih programa koji se nude na kompjuterskom tržištu.
Young Sheldon – Spin-off popularne serije Teorija velikog praska (The Big Bang Theory), je komedija sa izuzetno dobro razrađenim odnosima među likovima, koja između ostalog na zanimljiv i sarkastičan način prikazuje početke digitalne revolucije 90-tih prošlog vijeka.
Pošto među naučnicima u realnom svijetu ima i mnogo onih koji svjesno krše etičke principe, šta se dešava sa AI koji postaje svjestan? Nemoguće je da Frankenštajn bude bolji od svog tvorca. Sve ono što smo mi, to je AI. Veliki brat Algoritam je zapravo Veliki plagijator ljudskih osobina, sposobnosti i iskustava. Ali, šta kada AI kopira naše loše osobine i želje koje nisu etički ispravne? Za AI ne postoji Bog koji razdvaja dobro i loše i “sudi svakome prema zaslugama”. Ovaj koncept božanskog upliva u stvarnosti i vjere je svojstven čovjeku, a u većini slučajeva u suprotnosti sa dokazima koje pruža nauka, specijalno evolucija.
Kako će AI evoluirati po pitanju dobrog i lošeg? Hoće li u njega biti ugrađena tri zakona kreirana u romanima Isaaca Asimova iz 40-tih prošlog vijeka, po kojima Robot ne smije nauditi ljudskom biću? Njegova fantastika u filmu I Robot proročanska je u smislu onoga što nas čeka u realnosti (možda je već i tu) sa AI algoritmima kojima ćemo dati kontrolu nad našim svakodnevnim poslovima. Šta kada se sa AI-om ne možete sporazumjeti, bez obzira na jezik? Ljudi lako putem instinkta i facijalnih ekspresija, kao i pantomime, mogu iskomunicirati željenu poruku i na jeziku koji ne poznaju. Ali, šta kada algoritam misli drugačije nego mi, a ne možemo ga ubijediti da smo promijenili mišljenje ili da nešto želimo / ne želimo, uprkos tome što AI misli da je to za naše dobro? Koliko mjesta za intuitivnost, instinktivnost i improvizaciju pruža život sa predefinisanim mjerilima AI algoritama.
Ne bismo bili tu gdje jesmo da nije bilo hrabrih improvizatora i entuzijasta u Dobu otkrića. Većina SF filmova o vanzemaljcima temelji se na našoj pretpostavci susreta domorodaca sa kolonijalistima – koji rezultira genocidom ili ekploatacijom. Zašto bi vanzemaljci ili roboti a priori htjeli da nas unište, kako je to prikazano u filmovima War of the Words, Signs, Invasion of the Body Snatchers, Independance Day, Edge of Tomorrow, i slično? Zato što mi razmišljamo u pojmovima Kolumba i Indijanaca, a pretpostavljamo da naprednije civilizacije imaju naprednija oružja i da su drugačiji, što ih po našem trenutnom stadiju mentalnog razvitka stavlja u kategoriju neprijatelja. Međutim, neke od najsenzitivnijih momenata u filmu dugujemo mnoštvu robota i aliensa, kakvi su: E.T., Wall-E, Data iz Star Treka, David iz A.I.-a, C-3PO i R2-D2 iz Star Warsa, itd. U filmu Demon Seed robot napada i maltretira svoju vlasnicu, ali u filmu Terminator II robot žrtvuje svoje postojanje zaštiti jednog dječaka. Terminator iz budućnosti dolazi programiran da spasi čovječanstvo od robotizovanih kompjutera koji su preuzeli vlast na zemlji. Kraj je tužan, bez obzira na to što znamo da “Hasta la vista” nije ljudsko biće. Vanzemaljci i roboti jednako su podijelili uloge protagonista i antagonista u filmskoj historiji. Jednako su etiketirani kao dobri ili loši momci.
Wall-E – U Pixarovom filmu egzodus ljudi u svemir je posljedica globalnog zatopljenja i zagađenja, a mali tehnološki zastarjeli robot sa humnanoidnim karakteristikama pokušava da spasi život na Zemlji.
AI iz filma Ex Machina, koji filozofira nad problemima svijesti, emotivnosti čovjeka i njegove AI kreacije donosi odluke protiv čovjeka zbog sosptvene slobode i opstanka. Kreator ove mašine kaže: “Jednog dana AI će gledati na nas na isti način na koji mi posmatramo kosture fosila u Africi – uspravan majmun, koji živi u prljavštini sa primitivnim jezikom i alatima. Spremno je sve za naše izumiranje.” Objašnjavajući kako je napravio AI koji je identičan čovjeku, on kaže da Google analizira “šta”, a AI analizira “kako”. Hakovao je programe preko svih telefona da bi dobio podatke o licu i glasu ljudi, pa je tako stvorio AI emocije i izraze lica. Niko ga nije smio tužiti, jer to već rade svi telefonski provajderi bez znanja svojih korisnika. “Ako si kreirao mašinu sa sviješću, to ne spada u ljudsku historiju; to je historija bogova.” – replika je programera u kompaniji čiji je vlasnik kreirao AI, od čije će ruke na kraju filma poginuti. Igra bogova uvijek neslavno završava. Podsjetnik na ovaj hibris je mit o Babilonskoj kuli, u kome su se ljudi udružili kako bi napravili kulu i posjetili boga na nebu. Yuval Noah Harari o problematici bio i info tehnologije koja nas približava pobjedi nad smrću, uz pomoć AI, govori u knjizi Homo Deus. Ovaj vijek biće obilježen upravo najluđim zamislima i kreativnim idejama iz naučne-fantastike, a sve u cilju našeg napretka, koji nažalost može odvesti u totalnu propast.
U sedmoj sezoni serije Young Sheldon postoji ironičan dijalog o tome da li će kompjuteri promijeniti cijeli svijet. “Možda trgovinu, komunikacije, medije i bankarstvo. Ali neće promijeniti ništa važno!” Ova se promjena već desila, ali u samoj prirodi ove promjene promijenilo se i sve ostalo što je važno. Svim ovim segmentima ljudskog života i aktivnosti, ako se doda napredak u medicini i informatici bioloških nauka, dobili smo i promjenu svega važnog. A svim važnim stvarima će rukovoditi AI, koji će kontrolisati zapravo sve što je važno. Nažalost, kako i svaki program i kod, AI ne pruža mogućnost biranja važnog, već mogućnost da se izabira samo ono što je prethodno selektovano kao izbor važnog. Pa, čak i religija, koja je u ponekad suprotnosti sa naukom (specijalno po pitanju evolucije), pruža mogućnost izbora i samostalne volje.
Kompariranje Boga i fenomenologije religije sa vještačkom inteligencijom veoma je često u filozofskoj misli, a u filmskom stvaralaštvu izuzetno zanimljiv primjer urađen na popularan način je u turskoj seriji Kübra. Vođen porukama “Ti si drugačiji!” koje dobija sa računa Kubra, jedan običan čovjek zaključuje da mu poruke šalje sam Bog i navodi ga na određene radnje. Običan čovjek postaje prorok sa velikim brojem sljedbenika, koji će se sukobiti sa onima na vlasti. Serija pokazuje unutrašnje stanje duha turske kulture, ali i razvojne faze u religijskom fanatizmu, kojeg neće okončati ni činjenica da je Kubra zapravo samo program vještačke inteligencije. Programer i prorok udružiće se da bi mijenjali svijet po svojoj volji i osvetili se onima koji su im naudili u prošlosti.
Terminator I ima misiju da uništi ljude, a Terminator II spašava čovječanstvo po cijenu svog postojanja.
