Iskra Tabaković Hasić: Mislim, dakle griješim

Pomisao na tvoju majku nije tvoja majka. Samo je misao.
Moharinji 

Nisu događaji sami po sebi takvi da nas čine sretnima ili nesretnima, nego naše misli o događajima.
Epiktet

Piše: Iskra Tabaković Hasić, psihologinja
Foto: Majda Turkić

Kafe-mašina je upravo završila espresso za prijateljicu koja je došla na poslijepodnevnu kafu. Ručak je bio u rerni, sin je slušao pjesmicu i sklapao kockice.

A tada je stan utonuo u mrak.

Prva pomisao mi je bila da je samo iskočio osigurač. Ipak, otvaram ulazna vrata stana, i nakon što vidim da u ulazu ima svjetla, tek tada izvlačim merdevine koje su mi potrebne kako bih dosegnula visoko na zidu smještenu kutiju s osiguračima. Otvaram je, gledam – svi osigurači, tako mi izgleda, su u ispravnim pozicijama.

Sljedeća misao se javlja u pratnji ljutnje, osjetim je kao stisak u grlu: H., moj suprug, nije platio račun! Isključili su nam struju! (Ovo se već jednom desilo prije par mjeseci kada smo se vratili s puta).

Kako neodgovorno! Plaćanje računa je njegova obaveza!

Odlazim do ladice u kojoj se gomilaju bijele koverte Elektroprivrede, Rada, Gasa. I zbilja nalazim tri koverte još uvijek neotvorene.

Ljutita zovem Elektroprivredu. Međutim, prošlo je 17 sati i, naravno, niko mi se ne javlja!

Moj unutarnji monolog, nezaustavljiv, neumoljivo teče u smjeru okrivljivanja muža. Iz sjećanja automatski naviru sve slične situacije u kojima nije bio oličenje odgovornosti i kad je pravio slične greške. Moja uznemirenost i ljutnja rastu. Srce mi lupa sve brže i brže.

Šaljem mu otresitu poruku da ne dolazi kući bez svijeća.

Par koraka unaprijed, muž je došao kući, izvinjava mi se: iako elektronski plaća račune čim dođu, govori mi, možda je nešto preskočio. Činjenica da se ne brani, nego priznaje mogućnost vlastite greške me umiruje. Gleda u telefon, prolazi kroz uplate, zbunjeno me gleda: „Sve sam uplatio“. Lagano i smireno se diže s kauča, odlazi do kutije s osiguračima.

Vjerovatno već pretpostavljate šta se sljedeće desilo.

Nakon dolaska struje iskreno sam se nasmijala samoj sebi i kroz smijeh sam se ispričala mužu.

A ovu situaciju koristim kao povod za razgovor o temi s kojom provodim puno vremena: o mislima i kompliciranom odnosu koji imamo s njima, o različitim kognitivnim iskrivljenjima, greškama kojima smo kao ljudska bića skloni, a koja vrlo teško uočavamo kod sebe samih.

Drugim riječima, iskoristit ću ovu nedavnu situaciju da pričam o heuristici, nauci o tome kako donosimo odluke i o različitim kognitivnim greškama. Ovaj članak je prvi od nekoliko koje ću napisati na ovu temu predstavljajući učestale kognitivne greške – sistematična odstupanja od logičkog razmišljanja koja nisu posljedica slučajnosti nego su utkane u način na koji kao homo sapiensi razmišljamo.

Želim postaviti pitanje: Koliko puta, u svojim unutarnjim misaonim procesima, previdimo „osigurač“ koji je iskočio, baš kao što sam ja previdjela najviši osigurač? Koliko često, na osnovu tog „previda“ dovedemo sebe, a posljedično i druge ljude oko sebe, do neugodnih situacija i nepovoljnih stanja?

Mozak je organ koji stvara smisao

Ne vidimo stvari onakvim kakve jesu, nego onakvima kakvi smo mi.
Anais Nin, francusko-američka spisateljica

Univerzum je sastavljen od priča, a ne od atoma.
Muriel Rukeyeser, pjesnikinja

U različitim starim kulturama – od stare Grčke i Rima, do Hitita u Anadoliji, postojala je praksa ornitomantije (grč. ornithos – ptica, mantija – proricanje, gatanje). Ova praksa sastojala se od različitih aspekata posmatranja ptičijeg ponašanja, od kojih je jedan od osnovnih bio usredotočeno posmatranje, a zatim tumačenje ptičijeg leta.

Na osnovu ovih tumačenja donošene su svakodnevno odluke koje su bile od individualnog, ali i kolektivnog značaja.

Uz ovu praksu, drevne kulture su poznavale i aeromantiju – vještinu interpretacije pojava na nebu: vjetra, oblaka, mnogobrojnih nebeskih fenomena. Iz ovih praksi će nastati moderna meteorologija.

U našoj kulturi postoji običaj „bacanja olova“ ili „salijevanja straha“ – iz stvrdnutih komadića olova iščitavaju se uzroci problema koji nekog muče. Isto tako, poznata nam je i praksa hiromantije – „čitanje“ sudbine s dlana.

Ovi primjeri pružaju dobar uvid u ono što nam neuroznanost potvrđuje: ljudski mozak je kompleksna mašina koja od svega pravi smisao otkrivajući uzorke i na najneobičnijim mjestima, te učitavajući smisao u njih. U stanju smo da iz bilo kakve proizvoljne situacije ili fenomena – od oblaka i ptica do olova i dlana – prepoznamo oblike, lica, životinje, iščitamo priču koju nam oni pričaju i izvučemo pouku iz nje.

Baš sve što vidimo u stanju smo da tumačimo, te kroz tumačenje da mu udahnemo značenje jer naš um, čini se, tako funkcionira – priča priče o onom što primjećuje.

Um luči misli – misli su realne, ali nisu nužno i istinite

Svako ko pokuša meditirati i usmjeriti pažnju na svoj dah, vrlo brzo otkrije jednu činjenicu: stalno mislimo! Na samom početku meditacijske prakse, bilo mi je teško pratiti svoj dah duže od jednog ili dva udaha i izdaha. Nakon toga bih, a da i ne primijetim, počela razmišljati o raznim stvarima, vrtiti film o nečemu što se desilo u prošlosti ili bi me misli odvele u neku izmaštanu lijepu ili, zavisno od raspoloženja tog dana, zastrašujuću budućnost.

Jedna od bitnih karakteristika našeg uma jeste da bez prestanka luči misli. Upravo kao što srce kuca i pumpa krv kroz tijelo, tako i um stalno producira nove misli. U većini slučajeva, nemamo baš nikakvu kontrolu niti uvid u to kako se baš te misli pojavljuju u prostoru svijesti.

Ovo ne bi bilo tako problematično da naš odnos sa mislima nije u direktnom odnosu sa psihičkim stanjem: misli koje mislimo utiču na raspoloženje, ali i obratno, fiziološka i fizička stanja utiču na misli i odluke.

Naoko banalan eksperiment je dokazao koliko je ovo tačno: subjekte koji imaju poteškoća s depresivnim raspoloženjem podijelili su u dvije grupe. Jednu grupu su zamolili da uzmu olovku, da je stave iznad usana i drže nekoliko sekundi. Ovakva gesta je imitirala osmijeh, dok su drugu grupu zamolili da stave olovku u usta, napućujući usne u nešto što podsjeća na stisnute usne, nezadovoljstvo. Već sama simulacija osmijeha je ljudima mijenjala raspoloženje na bolje! A isto tako, simulacija mrštenja je mijenjala raspoloženje na gore! Možete ovo probati i sami kod kuće.

Velcro-Teflon teorija: pamtimo negativno, a zaboravljamo pozitivno

Spoznaje o mozgu nam daju još jedan bitan uvid u način na koji taj organ prerađuje informacije iz okoline: baždaren je tako da puno bolje pamti negativne događaje i zastrašujuće informacije od onih pozitivnih. Evolucijski smo programirani da primjećujemo „negativno“ i odstupanja od uobičajenog jer je ovaj način percipiranja svijeta značio život ili smrt dok smo još uvijek živjeli izuzetno ranjivi pod vedrim nebom.

U savani nije bilo od značaja primijetiti prekrasan cvijet nego zastrašujuću zvijer koja predstavlja direktnu prijetnju preživljavanju.

Popularna psihologija koristi naziv „Velcro-Teflon teorija“ da opiše ovu tendenciju.

Naš um se ponaša kao “Velcro“[1] prema negativnim mislima – one se lijepe za njega, dok pozitivne misli i informacije brzo iskliznu iz svijesti, kao jaje sa tefal tave, jer nisu toliko relevantne za opstanak. Mediji funkcioniraju na ovom principu – oni ujedno zrcale, a i hrane našu prirodnu fascinaciju negativnim.

(Nastaviće se…)

Zahvaljujem se prijateljici Majdi, jednoj od rijetkih osoba kojoj je bitno biti u krivu.

[1] „Velcro“ traka za lijepljenje (čičak) je zaštićeni brend švicarskog električnog inžinjera George de Mestrala.

Iskra Tabaković Hasić je psihologinja (mag. kliničke psihologije), IIN Health Coach, instruktorica Shinrin Yoku, mindfulness učiteljica u edukaciji (Tara Brach i Jack Kornfield program Mindfulness Meditation Teacher Certification Program) i edukantica u tjelesno orijentiranoj psihoterapiji (CIR Zagreb).

Predaje na International University of Sarajevo (IUS), vodi Biophilia psihološko savjetovanje i inicijatorica je prvog polivagalno informiranog projekta u regiji Male oaze ljubavi i sigurnosti koji se sprovodi u školi Internationale Deutsche Schule i vrtiću Montessori Kindergarden Sarajevo. Možete je pronaći na Instagramu i na web stranici www.iskratabakovic.com.