Čini se da je na našem lokalnom nivou pitanje domovine kompromitovano jeftinom populističkom propagandom, i onda ljudi često uopšte ne žele misliti i pričati o tome.

Ovo je dokumentarna priča o tome ko je otišao, ko se vratio, ko tek planira otići, a ko uopšte ne misli nigdje ići. Očigledno je tema regionalno i globalno aktuelna jer živimo u vremenu velikih demografskih pomjeranja. Dodatno, u našem lokalnom ambijentu, nakon ratova ali i složenih ekonomskih prilika, ljudi opravdano i intenzivno i dalje propituju ovakve motive. I naravno da nema konačnog odgovora, nego se čak u okviru jednog života ove stvari često mijenjaju u neodređenim i neplaniranim intervalima.

Također, ovo je priča o domu. Gdje nam je kuća, gdje je prije bila i da li uopšte imamo takvo mjesto pod suncem? Čini se kako ljudi naprosto ne razmišljalju o tome, svakako to htjeli-ne-htjeli žive i zašto onda dodatno pričati. Tako protagonisti često kažu da je njihov ”topli dom” u nekim podstanarskim prostorima, a istovremeno svoje sopstvene kuće i stanove nekad uopšte ne doživljavaju na taj način. Ovdje nastaje pravi rašomon kroz neočekivane i ponekad kontradiktorne odgovore.

I na kraju se sa spomenutim prepliće i pitanje domovine, na što očigledno također nije lako odgovoriti, iako čovjek možda i ne bi očekivao. Čini se da je na našem lokalnom nivou pitanje domovine kompromitovano jeftinom populističkom propagandom, i onda ljudi često uopšte ne žele misliti i pričati o tome.

Dokumentarac autora Namika Kabila, urađen u formi nelinearno montiranih intervjua, pogledajte u nastavku.