Disati kao jedan: Vrhunski primjer visokokvalitetnog kamernog muziciranja u izvedbi gitarskog tria Elogio
Piše: Senka Hodžić, muzička urednica u Odjelu Muzičke produkcije BHRT-a za Festival SVEM
Foto: Velija Hasanbegović
Koncerti gitarskih tria nisu česta pojava u koncertnom životu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, stoga je drugi koncertni događaj u sklopu ovogodišnjeg izdanja Sarajevskih večeri muzike održan u srijedu, 21. maja 2025. godine u Narodnom pozorištu u Sarajevu, donio interesantan program u izvedbi internacionalnog gitarskog tria Elogio. Navedeni sastav čine umjetnici Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić, a sva trojica potekli su iz zagrebačke gitarske škole vrsnog pedagoga Darka Petrinjaka. Gitarski trio Elogio osnovali su 2009. godine i od tada su nastupali na brojnim festivalskim događajima širom Evrope, a sarađivali su i sa brojnim renomiranim muzičarima. Za drugu koncertnu večer u sklopu ovogodišnjeg SVEM-a odabrali su izvesti neka od najznačajnijih djela kako klasičnog, tako i savremenog repertoara, prilagođena ili komponovana za ansambl gitarskog tria.

Sarajevski koncert Trio Elogio odlučio je započeti ciklusom minijatura Dječije scene op. 15 njemačkog romantičkog kompozitora Roberta Schumanna (1810-1856). Djelo originalno napisano za solo klavir trio Elogio donio je u novom ruhu kroz transkripciju za koju se pobrinuo Petrit Çeku. Djelo komponovano 1838. godine, zamišljeno je kao podsjećanje odrasle osobe na djetinjstvo, te je prepuno sjetne introspekcije i nostalgičnog duha. Trio Elogio je izvedbom Dječijih scena ponudio jedinstven novi pogled na sve slojeve muzičke teksture ali i tehničke zahtjeve u interpretaciji ovog djela, donijevši pored izvrsne međusobne komunikacije u toku izvedbe i duboko razumijevanje Schumannovog muzičkog materijala. Pijanistička kompozitorska intencija pretočena je u hvale vrijednu gitarističku realizaciju zahvaljujući izvrsnoj transkripciji za gitarski trio Petrita Çekua.

Nakon Schumannovih Dječijih scena, Trio je izveo djelo savremenog hrvatskog kompozitora Dubravka Detonija (1937) pod nazivom Devet prizora iz Danijelova sna. U djelu komponovanom 1986. godine za solo klavir, iskorišten je širok spektar izražajnih sredstava sa kontrastima u tempu, stilskim obilježjima i karakteru. Pri interpretaciji ove kompozicije Vukšić, Ribeiro Rodrigues i Çeku su individualnim izvođačkim energijama uspjeli na visokom nivou predstaviti izuzetno uspjelu prilagodbu solističkog klavirskog djela preodjenutog u ruho za njihov ansambl.

U drugom dijelu koncerta uslijedio je šaroliki kolaž kompozicija čija stilska i kompoziciona sredstva pronalaze inspiraciju u folklornim tradicijama i narodnim pjesmama nekoliko evropskih naroda. Nastup je nastavljen djelom još jednog hrvatskog savremenog autora Frane Matušića (1961) pod nazivom Tri hrvatske narodne. Radi se o kompoziciji u kojoj se kroz prizmu savremenog kompozitorskog izraza provlače motivi narodne muzičke tradicije. Sličnu orijentaciju pri komponovanju imao je i još jedan savremeni kompozitor sa Balkana Rafet Rudi (1949) čije Tri albanske narodne donose neobičnu ljepotu i kolorit muzičkog materijala unutar kojeg su iskorištene karakteristike albanskog folklora. Prohod kroz savremena djela inspirisana folklorom Balkana uobličen u izvedbe dva navedena djela pokazao je tehnički virtuozitet i interpretativni senzibilitet kojim su Vukšić, Ribeiro Rodrigues i Çeku pokazali da su ne samo geografski, već i svirački izdanci evropskog juga.

Koncert se potom nastavio Varijacijama na švedsku temu op. 84 (1980) britanskog savremenog kompozitora Johna Williama Duartea (1919-2004) čime se repertoar Tria Elogio nakratko premjestio na sjever kontinenta. Varijacije predstavljaju primjer inventivnog niza varijacija na jednostavnu temu, a izvedba gitarskog tria donijela je promišljeno izlaganje teme, a potom elegantno preplitanje dionica u polifonim, tako i skladno praćenje glavne melodije u homofonim odlomcima.

Koncert je zaključen trima odlomcima iz baleta Trorogi šešir španjolskog kompozitora Manuella De Falle (1876-1946) u kojem se obilno koristi muzičko nasljeđe andaluzijskog folklora, a balet u originalnoj scenskoj postavci koristi i autentični španjolski ples umjesto klasičnog baleta. Vjerna interpretacija dramatike i žestokog temperamenta originalnog djela, izvrsno nadopunjavanje, aktivno međusobno komuniciranje, te pažnja prema dinamičkom nijansiranju obilježili su navedenu izvedbu tria Elogio, zahvaljujući čemu ih je publika vratila nekoliko puta na scenu. Vukšić, Ribeiro Rodrigues i Çeku su se zahvalili izvedbom bisa za koji su pripremili Tri mađarske narodne pjesme Béle Bartóka.

Sarajevski koncert izvrsnog Tria Elogio obilježila je demonstracija tehničke izvrsnosti kao i nadahnuta interpretacija uz maksimalno poštivanje individualnih karakteristika svakog djela koje se našlo na koncertnom repertoaru gitarističkog trojca. Vukšić, Ribeiro Rodrigues i Çeku pri tome su ustupali prostor jedan drugome za individualno nijansiranje svake od izvedbi bez narušavanja kohezivnosti kamerne izvedbe. Pored toga, snažan dojam ostavlja njihova izvrsna sinergija u izvedbi zbog čega je uspješno ostavljen dojam da se tri gitarske interpretacije stapaju u jednu koja je u stanju da na najbolji mogući način donese koncertni program.