Bartolomej Stanković je bosanskohercegovački pijanist i vanredni profesor na Katedri za klavir Muzičke akademije Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Dobitnik je brojnih nagrada na državnim i internacionalnim takmičenjima, kao i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za projekt „KLAVIR – kroz historiju i građu“ koji je kao koncertna prezentacija predstavljen u nekoliko gradova Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Sarađivao je s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Sarajevskom filharmonijom i održao preko 60 solističkih koncerata u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Italiji i Austriji. Mnogo je razloga zbog kojih smo poželjeli razgovarati s ovim istaknutim bosanskohercegovačkim pijanistom, a povod je bio njegov nedavno održani koncert na kraljevskom gradu Bobovcu i promocija njegovog novog CD-a.

Piše: Duška Amidžić
Foto: Lični arhiv

Povodom obilježavanja 832. godišnjice Povelje Kulina bana, koja je napisana 1189. godine, 29. augusta održali ste koncert Resonance na kraljevskom gradu Bobovcu. Na programu su bila djela bosanskohercegovačkih kompozitora. Kakav je osjećaj za vas bio izvesti koncert u tako značajnom, fascinantnom ambijentu?

Unatoč iznimno lošim vremenskim uvjetima, kiši i hladnoći, u viteškom duhu nisam želio odgoditi koncert i koncert Resonance je održan u jednom paviljonu koji je izgrađen prije nekoliko godina. Neizreciv je osjećaj muzicirati na tako, za bosansku povijest, značajnom mjestu kao što je kraljevski grad Bobovac. Poseban trenutak koncerta je za mene, ali i za prisutnog kompozitora i publiku, bila interpretacija kompozicije „Sjetni princ“ bosanskohercegovačkog kompozitora i jazz-pijaniste Samira Fejzića. Kompozicija je prije sedam godina nastala nakon kompozitorove posjete Bobovcu, a impresije su utkane u prelijepi valcer, prepun sjete i melanholije. Koncertna turneja Resonance (nazvana po istoimenom ovogodišnjem CD albumu) spaja slavnu bosanskohercegovačku historiju i umjetničku muziku za klavir pisanu perom bosanskohercegovačkih kompozitora.

Promociju svog novog, trećeg CD albuma, pod naslovom Resonance održali ste u sklopu jubilarnog, 25. Međunarodnog festivala „Baščaršijske noći 2021“. Bio je to, po ocjeni struke i muzičke publike, jedan od najznačajnijih programa. Promociji je prethodio jedinstven muzički događaj, klavirski koncert na Starom gradu Visoki – Bosanska piramida Sunca u Visokom, gdje je album premijerno predstavljen. Kako sada, nakon promocije i njene sjajne najave, gledate i razmišljate o toj činjenici?

Album Resonance, kao kruna petogodišnjeg istraživanja bosanskohercegovačke umjetničke muzike za klavir, pobudio je veliki interes javnosti na svom samom početku postojanja. Kombinacijom koncerta na neobičnoj koncertnoj pozornici, na lokalitetu Stari grad Visoki, na vrhu Bosanske piramide Sunca i promocije u okviru Međunarodnog festivala „Baščaršijske noći 2021.“, album Resonance je uspješno započeo svoj put oko svijeta. Koncert, koji je održan povodom Svjetskog dana muzike i dočeka ljetnog solisticija, obilježila je svjetska premijera novog albuma. Uz prekrasan prirodni ambijent, zalazak sunca i blagi vjetar na vrhu Bosanske piramide Sunca, publika je zaista uživala na koncertu Resonance, na kojem je premijerno izvedeno i nekoliko djela s novog albuma. Realizacija koncerta je bila izuzetno kompleksna i zahtjevna, ali pozitivna energija koja je bila prisutna sve vrijeme prije, za vrijeme i nakon koncerta savladala je sve prepreke koje su bile na putu realizacije ovog jedinstvenog događaja. Nakon koncerta uslijedila je sjajna promocija u okviru Festivala „Baščaršijske noći 2021.“ u Sarajevu.

Možete li nam reći koje se kompozicije nalaze na albumu ? Otkud naziv Resonance? Šta je bilo presudno u zahtjevnom i složenom procesu izbora ovih djela za klavir?

Na CD albumu Resonance snimljene su kompozicije savremenih bh. kompozitora. Kao bonus track, albumu je dodana kompozicija DeTune for piano veoma talentiranog savremenog bh. kompozitora Davida Mastikose. U zahtjevnom, dugotrajnom i veoma složenom procesu izbora kompozicija koje bi se našle na novom CD albumu presudan je bio umjetnički kvalitet i stilska raznovrsnost odabranih djela. Neke kompozicije sam već duže vrijeme interpretirao na koncertima u Bosni i Hercegovini i inozemstvu, a neke kompozicije sam posebno naučio zbog snimanja novog CD albuma. Nekoliko kompozicija je nastalo u 20. stoljeću, a sva ostala djela su nastala u 21. stoljeću, tako da je važno istaknuti kako je CD album Resonance ujedno i svojevrsni kolaž bosanskohercegovačke muzike 21. stoljeća. Album je nazvan po kompoziciji „Ringtone/Resonance“ istaknutog kompozitora i dirigenta Danijela Žontara, u kojoj je kompozitor inspiriran kulturnim fenomenom melodija zvona mobilnih telefona, njihovom evolucijom i kao nečim što je naše svakodnevno zvučno iskustvo. Kompozitor koristi gotovo sve tipke na klaviru istražujući zvukovni potencijal registara, a različitim pedalnim tehnikama dodaje dimenzionalnost odsviranim tonovima i onome što nakon njih ostaje.

Posljednja kompozicija na albumu je kompozicija „Confession“ (Ispovijed), koju je sredinom 2020. godine komponirao mladi bh. kompozitor i violinist Benjamin Ribić, a koji je ujedno i najmlađi kompozitor uvršten u trilogiju bosanskohercegovačke umjetničke muzike za klavir. Potpuni mir i smirenost, jednostavnost melodije i traganje za smislom života, njegovim početkom, sredinom i krajem, kompozicija „Confession“ slušateljima pruža posebno meditativno, nesvakidašnje iskustvo.

U kontinuitetu višegodišnjeg prepoznatljivog umjetničkog ali i akademskog pedagoškog rada kameni temeljci prije albuma Resonance jesu vaši prvi i drugi nosači zvuka, CD-i: Balkan Madness (2018) i Voyage (2020), i jedan i drugi s djelima odabranih bh. kompozitora. Sa iskustvom izučavanja i koncertnih izvođenja djela velikih svjetskih kompozitora, naročitu pažnju posvećujete domaćim autorima, njihovom klavirskom stvaralaštvu i djelu. Do sada ste, u desetak intenzivnih godina, imali preko sedamdeset solističkih koncerata u BiH, regionu i inostranstvu.

Posljednjih pet godina intenzivno se bavim istraživanjem i promocijom bosanskohercegovačke umjetničke muzike pisane za klavir. Rezultat višegodišnjeg predanog rada i istraživanja jesu spomenuti CD albumi, Balkan Madness, Voyage i ovogodišnji album Resonance. Prvi album, Balkan Madness, na kojem su snimljena djela za klavir bh. kompozitora starije i mlađe generacije, predstavlja zanimljiv odabir nadasve različitih muzičkih stilova, počevši od neoklasicizma pa sve do aleatorike.

Nakon predstavljanja CD albuma Balkan Madness na pet promocija u Sarajevu, Zagrebu, Banjoj Luci i Visokom uslijedila je i koncertna turneja u niz gradova/općina u BiH, a potom je 2019. godine predstavljen novi program pod naslovom Bartolomejevo putovanje, prema istoimenoj kompoziciji kompozitora Ivana Čavlovića, koji je kompoziciju posvetio ovom projektu. Novi program je tako predstavljen na festivalima u Zagrebu, Banjoj Luci, Mostaru, Sarajevu, a potom je uslijedilo snimanje novog albuma s odabranim djelima bosanskohercegovačkih kompozitora. Inače, sva tri CD albuma objavljena su pod etiketom renomirane izdavačke kuće Nota Bene Records, a osim u fizičkom (CD) izdanju, albumi se mogu slušati na svim značajnim digitalnim platformama diljem svijeta.

Drugi CD album, Voyage, snimali smo u vremenu kada nismo mogli ni zamisliti što nas sve čeka, a planirani su bili i nastupi u inozemstvu kao dio projekta promocije bosanskohercegovačkog umjetničkog stvaralaštva za klavir. Nastupi su prolongirani, ali uspjeli smo u jeku potpune obustave realizirati i drugi CD album, koji je predstavljen na četiri promocije, dvije promocije putem televizije i interneta u okviru programa RTV Visoko u Visokom i u okviru festivala Dani Vojina Komadine u Istočnom Sarajevu, a dvije promocije uživo pred publikom u Galeriji JU BKC u Sarajevu i Banskom dvoru u Banjoj Luci. Neka klavirska djela koja se nalaze na objavljenim albumima nisu nikada snimljena niti objavljena, a neka su potpuno nepoznata. Prema mišljenju struke, taj segment projekta je izuzetno važan, jer slušatelji imaju prilike čuti nešto novo iz repertoara klasične muzike i pritom veoma kvalitetno, a uz to i pisano perom bosanskohercegovačkih kompozitora.

Objavljivanjem novog albuma Resonance zaokružena je trilogija CD-a posvećenih bh. umjetničkoj muzici za klavir, sa preko 200 minuta snimljene muzike koju su komponirali bosanskohercegovački kompozitori različitih generacija, od Franje Bosanca iz 15. stoljeća do Benjamina Ribića rođenog 2000. godine.

Vratimo se malo vašim muzičkim počecima. Kako je prošao prvi susret s klavirom, kako je teklo školovanje od Visokog, preko Sarajeva i Zagreba do Verone?

Prvi susret s klavirom dogodio se prije četvrt stoljeća, možda čak i malo više od toga. U Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci, na jednom starom klaviru, na kojem je nekada svirao i legendarni fra Ignacije Gavran, tadašnji bogoslov a današnji dekan Franjevačke teologije u Sarajevu, fra Danimir Pezer, pokazivao mi je početne vježbice iz Klavirske škole Ferdinanda Beyera. No nisam se baš tada naročito zainteresirao za klavir. Par mjeseci kasnije došao sam na prvi čas klavira kod profesorice Bahrije Šabanović u Visokom. Kako je školska godina već bila pri kraju, ja sam dolazio na privatne časove, a potom sam 1997. godine upisao Školu za osnovno muzičko obrazovanje „Avdo Smailović“ Visoko u razredu profesorice Bahrije. Kako je to bilo doba bez savremenih kamera i mobilnih telefona, mnogi trenuci, nastupi i koncerti nisu ostali zabilježeni, osim u mome sjećanju. Odlasci u muzičku školu, na klavir, solfeggio i hor uvijek su bili zanimljivi i od samog početka sam pokazivao zainteresiranost za muziku, ali ne baš uvijek i za vježbanje. Srednja muzička škola u Sarajevu protekla je u znaku vježbanja klavira, učenja različitih predmeta, od kojih sam najviše volio Kontrapunkt, Muzičke oblike, Teoriju i Harmoniju, ali i kroz svakodnevna putovanja autobusom na relaciji Visoko –Sarajevo. Klavir, koji sam pohađao u razredu profesorice Angeline Bojović Pap, ponekad bi izmamio osmijehe, a ponekad suze, ovisno o kompozicijama koje sam svirao, ali i ovisno o raspoloženju. Sve su to danas lijepe uspomene kojih se ponekad sjetim, a žao mi je jedino što u to vrijeme nisam pisao memoare, danas bih u rukama imao sjajnu knjigu, vjerujem da bi bila bestseler. Divni trenuci koji su obilježili moje školovanje u Sarajevu vezani su za Tuzlu, gdje sam na dva takmičenja osvojio prvu nagradu, prvi put na Festivalu muzike Frederica Chopina, a drugi put na Federalnom takmičenju učenika i studenata muzike. Odlazak u Zagreb se dogodio spontano i 2006. godine sam upisao Muzičku akademiju u razredu legendarne pijanistice Pavice Gvozdić. Kroz studij klavira posebno sam zavolio predmete koje je predavao profesor Jakša Zlatar, a riječ je o predmetima Povijest klavirske literature, Metodika nastave klavira, Poznavanje instrumenata s tipkama, predmeti koje danas, pored Klavira kao glavnog predmeta, predajem na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Nakon diplomskog koncerta u Zagrebu upisao sam specijalistički postdiplomski studij na pijanističkoj akademiji Steinway Academy u Veroni u razredu talijanskog pijaniste Federica Gianella, učenika nekadašnjeg legendarnog pijaniste Lazara Bermana. Iskustvo studiranja u stranoj zemlji, na stranom jeziku, kod novog profesora s drugačijim pristupom i načinom rada, veoma je utjecalo na moj umjetnički razvoj. U Veroni sam, tijekom studija, nastupao nekoliko puta, a posebno mi je u srcu drag koncert koji sam održao u malom gradiću Malcesine na obali prelijepog jezera Garda, ali i kada sam osvojio II nagradu na Internacionalnom takmičenju Premio Salieri u rodnom gradu legendarnog talijanskog kompozitora Antonija Salijerija, koji je proslavljen u filmu Amadeus.

Rekli ste nam da povratak u domovinu nije bio nimalo lagan, zašto?

Na samom početku sam bio bez posla. Ali nisam sjedio prekrštenih ruku i čekao, nego sam radio neke druge poslove vezane za televiziju i koncerte, učio, čitao, spremao se za koncerte i uz nekoliko nastupa u Hrvatskoj, kao što je koncert na festivalu Dani Milka Kelemena u Slatini i Samoborska jesen u Samoboru, te nastup u okviru međunarodnog festivala savremene muzike Muzičko biennale Zagreb 2013. godine. Kruna dotadašnjeg rada je bila debi koncert u Domu oružanih snaga BiH u Sarajevu početkom 2014. godine, na kojem se tražila stolica više. Jedan od najvažnijih koncerata u karijeri održao sam u koncertnoj dvorani Arnold Schönberg Center u Beču 2016. godine, koja je obilježena kao godina kulturne saradnje Bosne i Hercegovine i Austrije. Na programu su bila djela bosanskohercegovačkih kompozitora, ali koncert sam započeo ciklusom Šest komada za klavir op.19 genijalnog austrijskog kompozitora Arnolda Schönberga, po kojem dvorana i nosi naziv, a u sklopu centra nalazi se i muzej sa ostavštinom vodećeg kompozitora Druge bečke škole. Nakon predstavljanja CD albuma Balkan Madness uslijedili su koncerti u niz gradova Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Bavite se i pedagoškim radom, poučavanjem i prenošenjem svog bogatog znanja i iskustva na mlađe generacije…

Paralelno s koncertima, njegovao sam pedagogiju i prenošenje znanja na mlađe uzraste, a podučavanjem sviranja klavira bavio sam se još i za vrijeme studija, u Zagrebu i Veroni. Kada učimo druge, učimo tada i sebe, i zato je pedagogija u umjetnosti izuzetno važna, jer osim što se kao umjetnici i profesori konstantno usavršavamo prenoseći znanje na mlađe generacije mi kroz pedagogiju sudjelujemo i u očuvanju umjetnosti, kulturne tradicije i sjećanja na velikane muzičke umjetnosti. Umijeće jednog pedagoga najbolje se vidi kroz rezultate njegovih učenika i uspješan je onaj pedagog kojeg učenik jednog dana nadmaši u znanju i umijeću.

Budućnost je ponekad vrlo nepredvidiva, a posebno u današnjim okolnostima, tako da je planiranje budućnosti postalo vrlo imaginarna djelatnost. No ono što sigurno slijedi u narednom periodu jeste promocija bh. umjetničkog stvaralaštva u tuzemstvu i inozemstvu na najbolji mogući način. Osim toga, pred nama su i neke veoma važne obljetnice koje ću zajedno sa svojim saradnicima obilježiti na adekvatan način, uz nastojanje da uvijek dam sve od sebe i publici pružim nezaboravan doživljaj na koncertima.

Koja djela i autore slušate za svoju dušu, u pauzama između obilja poslova i zadataka koji vas okupiraju, traže vrijeme i snagu?

Ova godina mi je u znaku simfonizma Pjotra Iljiča Čajkovskog i više puta sam preslušao svih šest simfonija, kao i druga orkestarska djela nenadmašnog ruskog genija. No ne slušam uvijek klasičnu muziku. U posljednje vrijeme s velikim zanimanjem slušam album Tišina mora Olivera Dragojevića, čija muzika me uvijek posebno inspirira. Volim poslušati i Dianu Krall, Jacques Brela, ali i legendarne rock grupe, koje uvijek odišu nekom posebnom energijom. Također, volim slušati muziku koja „diše“ u prirodnoj frekvenciji od 432 Hz. Najviše od svega volim slušati muziku prirode, otići u Arheološki park Ravne u Visokom ili u šume podno kraljevskog grada Bobovca i osluškivati melodije i cvrkute ptica, šumove koje proizvodi vjetar njišući drveće, tok rijeke Bukovice ili samo osluškivati potpunu tišinu u tunelima Arheološkog parka u Visokom.