“Kao dijete od devet godina pukim slučajem sam na televiziji gledao Rudolfa Nurejeva i bio fasciniran čudnim elementima, pokretima koje je taj umjetnik izvodio. Osim toga, kao trogodišnje dijete, gledajući odjavne špice filmova, ponavljao sam: ‘Đindo Adnan sudjeluje.’ Tako da se i desilo da ‘Đindo Adnan sudjeluje’. Umjetnost je nasušna potreba, a ne samo nadgradnja, jer u ratu se pokazalo da je i bez hrane, vode i struje publika dolazila u teatar, tako da se ne treba brinuti za umjetnost, koja će uvijek pronaći put do duše i srca ljudi i tako oplemeniti društvo svojim civilizacijskim aspektima. Ja sam uspio ostvariti veliki broj svojih maštarija iz djetinjstva i uraditi mnogo toga da mi život bude zabavan i šarolik. Svemu je tome zaslužan teatar i umjetnost… Igranje u predstavama, turneje, festivali, produciranje projekata, osmišljavanje projekata… Sve je to spajanje jave i sna u plemenitoj misiji uljepšavanja stvarnosti“, rekao je u razgovoru za Urban magazin Adnan Đindo, baletni umjetnik, v. d. umjetničkog direktora Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo.

Piše: Duška Amidžić

Foto: Mišo Prodanović

Već 30 godina ste u Narodnom pozorištu Sarajevo. Iz pozicije baletnog umjetnika koji je pratio rad ove kuće, koji biste period izdvojili kao najsretniji i najplodniji u radu Pozorišta, ali i u Vašem ličnom angažmanu?

U Baletu Narodnog pozorišta Sarajevo sam od 1985. godine, te sam imao sreću da radim u vrijeme vrhunca uspješnosti sarajevskog Baleta, koji je tada kotirao kao najbolji ansambl u bivšoj zemlji. Sa sarajevskim Baletom u to doba osvojio sam sve prve nagrade na jugoslavenskim baletnim bijenalima, tako da je taj period zlatno doba baletne umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Poslije toga dolazi ratni period i devastacija Baleta, te kreće ratna i poslijeratna reinkarnacija s predstavama „Kosa“ 1992. i „Bolero“ 1994. godine. Tako uspijevamo sačuvati tu umjetnost na ovom području. Od 1996. do 2021. godine kreće period revitalizacije Baleta. Teško se odlučiti koji bi od ovih perioda bio najdraži i najznačajniji jer privilegija je dobiti šansu i krenuti sve iz početka.

Najznačajniji aspekt istinske umjetnosti i istinskog kontakta s publikom desio se 1992. godine, kad ste radili predstavu „Kosa anno domini“, te u toj surovoj stvarnosti osjetili da je najsmisleniji posao baviti se tim teatrom, jer je publika dolazila žrtvujući sopstvene živote tragajući za srećom.

Zajedno smo tražili prozor u normalan život i našli ga bar na sat i po. Poslije smo se lakše borili s kataklizmom koja nas je okruživala. Kad spoznate iskonsku vrijednost umjetnosti, jednostavno shvatite da ste imali sreće i da živite život sa smislom, svrhom, zadatkom. Nažalost, nezaobilazna tema posljednjih godinu dana je korona… Svi smo na nekom „čekanju“, prilagođavamo se i snalazimo kako bismo opstali i postali.

Kako Balet Narodnog pozorišta živi u doba korone, jeste li uspjeli neke od izvedbi održati na sceni?

Posljednja predstava NPS-a bila je baletna predstava „Pepeljuga“ 10. marta 2020. godine i nakon toga kreće strašni period korona krize i pronalaženja mogućnosti rada u Baletu i pored nemogućih okolnosti u kojima smo se našli. Pribjegli smo jedinoj mogućnosti organizacije rada od kuće te scenu NPS-a mijenjamo virtualnom scenom platformi i društvenih mreža. U toj virtualnoj stvarnosti uspijevamo uraditi prvu online premijeru baleta „Ostani kući“ u aprilu 2020. godine. Krajem aprila, sve pod strogim kovid mjerama, vraćamo se radu u baletnoj sali i počinjemo pronalaziti novi način za prvu scensku izvedbu u projektu „Ko nekad u pola 8“, a u maju 2020. godine, zajedno s Dramom i Operom Narodnog pozorišta, počinjemo rad na prvoj baletnoj premijeri (praizvedbi) na muziku domaćeg autora, pa u junu izlazi baletna premijera „Buđenje“. Premijera „Buđenja“ bila je u sklopu koncerta Opere i Baleta „Glas i ples“. Balet NPS-a je imao još dvije online premijere, „Bolero“ u oktobru i „COV-2“ u decembru 2020. godine, kao i projekte „Balkanika“ i „Sami/Zajedno“. Zajednički koncerti Opere i Baleta „Bal pod maskama“, „Viva La Musica“,“Glas i Ples“ izvođeni su u redovnom repertoaru. Na sceni Narodnog pozorišta u pripremi je bio samostalni baletni projekt „U ime ruže“. Tu nas je, nažalost, prekinuo ovaj novi talas koronavirusa.

Prošle godine obilježeno je 70 godina od osnivanja Baleta. Premijera Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo „My Rose“ prikazana je online. Baletni umjetnici su igrali u svojim stanovima iskazujući želju da se što prije vrate na scenu.

Prvi put u historiji sarajevskog Baleta, 25. maja 2020. godine, obilježili smo godišnjicu na virtualan način. Pored premijere „My Rose“, upriličili smo cjelodnevni online program s predstavom „Giselle“ te prigodnim online porukama velikih baletnih umjetnika i koreografa iz čitave Evrope (V. Medvedev, D. Bombana, K. Kostjukov, M. Kamberović…). Na taj način smo, u skladu s vremenom u kojem živimo, uspjeli obilježiti ovaj značajan datum za sarajevski Balet. Ovakav način prezentiranja sarajevskog Baleta pružio nam je mogućnost da imamo širu publiku jer je čitav svijet mogao s nama da obilježi ovaj naš jubilej. S obzirom na to da je u vrijeme korone i samo građanstvo dovedeno u situaciju da se više služi online platformama, i sam život je u neku ruku postao virtualan, tako da se i sama publika adaptirala na ovu tzv. novu normalnost. Gledanost naših online projekata je vrlo zadovoljavajuća i čak prevazilazi određena očekivanja. Naravno, pozorišna umjetnost u svom nastanku je imala iskonsku potrebu za komunikacijom između publike i izvođača te jedva čeka da se umjetnici vrate na scenu i da ponovo uživaju u predstavama Baleta NPS-a.