Otvorenje izložbe „Potočarske sjene“ autora Velije Hasanbegovića, uz prigodan muzički program u izvođenju dua SA Sinfonietta, violinistkinja Tamare Arsovski i Alme Dizdar, bit će upriličeno večeras u 21 sat u parku At Mejdan u Sarajevu.

Velija Hasanbegović

Ove godine navršava se trideset godina od genocida u Srebrenici. Povodom ove tužne godišnjice, „Kultura na ulice 2025!“ i JU „Muzeji Sarajeva“ organiziraju izložbu „Potočarske sjene“ autora Velije Hasanbegovića, koja kroz umjetnost i simboliku donosi tihi, ali snažni podsjetnik na izgubljene živote, kolektivno pamćenje i odgovornost koju nosimo prema istini i sjećanju.

Izložba će do 20. jula 2025. godine biti postavljena na otvorenom prostoru duž šetnice uz obalu rijeke Miljacke, od Latinske ćuprije do Ćumurija mosta – Obala Isa-bega Ishakovića i šetnica hadži hafiza Halida ef. Hadžimulića.

Foto: Velija Hasanbegović

‘Potočarske sjene’

Dokumentaristička izložba „Potočarske sjene“ autora Velije Hasanbegovića sačinjena je od 20 crno-bijelih fotografija nastalih u Potočarima i Srebrenici tokom i nakon kolektivnih dženaza, u trenucima duboke tuge, tišine i sabura preživjelih.

Hasanbegović, kao dugogodišnji fotograf i svjedok savremene historije Bosne i Hercegovine, kroz svoj objektiv bilježi fragmente stvarnosti koji često ostaju na marginama službenih izvještaja. „Potočarske sjene“ nisu samo dokument – to je glas onih koji više ne mogu govoriti i svjedočanstvo bola onih koji su ostali. Lica majki, pogledi kroz mezarja, ruke koje grle nišane – svaki kadar odiše tugom, ali i dostojanstvom.

Foto: Velija Hasanbegović

Naziv izložbe simbolično upućuje na sjene prošlosti koje i dalje prate porodice žrtava, ali i na sjene koje mi kao društvo ne smijemo zaboraviti. Ove fotografije nisu samo čin memorijalizacije, već i poziv na odgovornost, empatiju i neprekidno suočavanje s istinom.

Postavljanjem izložbe u javni prostor – u samo srce grada – Sarajevo još jednom potvrđuje da pamti, opominje i stoji uz istinu. Izložba „Potočarske sjene“ podsjeća nas da su slike tuge i gubitka neizbrisivi dio našeg kolektivnog pamćenja, ali i trajna opomena da se zlo više nikada ne ponovi.