Iza nas je izložbama iznimno bogat mjesec, tokom kojeg je publika u Sarajevu mogla pogledati niz vrijednih izložbi umjetničkih imena od regionalnog i svjetskog značaja. U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u završnicu je ušla izložba „Zagrljaji“ Safeta Zeca, koju će oni koji su je imali priliku obići teško zaboraviti. U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine mogli smo posjetiti postavku plakata Miltona Glasera, najpoznatijeg živućeg američkog grafičkog dizajnera, a u Collegium artisticumu retrospektivnu izložbu istaknutog bh. autora iz iste oblasti, Branka Bačanovića. Osim njih, pažnju je s pravom zaslužila i obimom manja, ali ništa manje zanimljiva „Soba portreta“ Vedrana Štimca postavljena u Galeriji Brodac.
Piše: Tamara Zablocki
Ova galerija savremene umjetnosti, pod vodstvom Maka Hubjera, posvećena predstavljanju djela savremenih autorica i autora iz BiH i svijeta, radi važan posao osvjetljavanja rada umjetnica i umjetnika iz sfere ilustracije, grafičkog dizajna, fotografije i street arta, koji se rjeđe nađu u žiži interesovanja vodećih izložbenih prostora, a istovremeno nastoji umjetnost učiniti prijemčivom mlađim generacijama i onima koji nisu na spisku primalaca VIP pozivnica za kulturne događaje u obližnjoj Vijećnici. Brodac je u svom specifičnom prostoru, smještenom u nekadašnjem zatvoru, dosad ugostio Almu Suljević, Aleksandru Ninu Knežević, Adelu Jušić, Enisa Čišića, brazilskog umjetnika Guija Castora, austrijskog fotografa Raphaela Reichija, Nardinu Zubanović, Muhameda Baručiju, Bojana Stojčića, Dženana Hadžihasanovića, Aliju Kambera, Jima Marshalla i mnoge druge.
Ovog puta prostor je ustupljen Vedranu Štimcu, samoukom ilustratoru mlađe generacije koji se ilustracijom izuzetno aktivno bavi posljednjih nekoliko godina. Štimac je rođen u Puli, gdje je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu, a danas živi u Ljubljani, gdje je na doktorskom studiju iz političke antropologije. Zahvaljujući doktorskom studiju na kojem iz etnografske perspektive proučava političke alternative kapitalističkom tretiranju proizvodnje, demokratije, feminizma, poljoprivrede, Štimac posljednjih mjeseci obilazi zemlje Južne Amerike istražujući seljačke društvene pokrete, a za taj dio svijeta ističe da su ljudi puno aktivniji u borbi za bolji život.
U ilustraciji mu je, kako kaže, najvažnije ispričati priču, a zahvaljujući tom principu sve što radi ima glavu i rep, kao i poruku od društvenog značaja. „Volim kad je umjetnost sama po sebi angažirana, jer se kroz različite medije mogu mijenjati stvari. Kad neko kaže da radi umjetnost radi umjetnosti, to je također politički stav koji zagovara status quo. Zadatak umjetnika je da u svom domenu makar proba mijenjati stvari“, istaknuo je Štimac gostujući u Sarajevu.
Vrijednost ilustracija Vedrana Štimca prepoznali su galeristi širom prostora bivše Jugoslavije, te je već u cijelom zajedničkom kulturnom prostoru izlagao radove koje karakterišu kombinovanje različitih ilustratorskih tehnika i velika pažnja posvećena detaljima. Vedranove radove, bilo da se radi o nadrealističkim ilustracijama koje izlaže u galerijama ili muralima kojima umjetnost iznosi na ulicu, odlikuje jasna lijeva politička određenost, te u tom smislu naročito treba istaći njegove murale „Solidarno s revolucijom u Rojavi“ u pulskom DC Rojc, „Latinoamerica Lucha“ u Buenos Airesu posvećen starosjediocima koji se bore protiv opresije u latinoameričkim zemljama, te mural protiv gentrifikacije „Gradovi za ljude, a ne za profit“ na ljubljanskoj Metelkovi.
Kao ilustrator, Štimac potpisuje i niz naslovnica i ilustracija za knjige, ploče i publikacije, poput knjige Gabriela Garcije Marqueza „Dvanaest hodočasnika“ za ljubljansku Mladinsku knjigu, časopisa „Odiseja“ posvećenog nauci, zatim hrvatskog izdanja Le Monde diplomatique, te srbijanskog uličnog magazina „Liceulice“ namijenjenog solidarisanju s onima koji žive na marginama društva, a koje također koristi za iskazivanje podrške solidarnim, ljevičarskim naporima u ovdašnjim društvima. Na naslovnici za „Liceulice“, naprimjer, Vedran je povezao žene od Azije do Amerike, od Rojave do Chiapasa, od sela do grada, od starijih do mlađih generacija, ujedinjene u borbi protiv opresije patrijarhata, kapitalizma i kolonijalizma.
U Brodcu su izložene Vedranove ilustracije nastale rapidografom koje, kroz portrete čuvenih ličnosti, progovaraju o njihovom životnom putu, vrijednostima za koje su se zalagali i načinima na koje su mijenjali društvo, svako u svom polju: revoluciji, nauci, umjetnosti. Naučnik Nikola Tesla, partizanka Milja Marin „Kozarčanka“, pisci Albert Camus, Edgar Allan Poe, Ernest Hemingway i Franz Kafka, reditelj Alfred Hitchcock, kubanski revolucionari Ernest Che Guevara i Fidel Castro, samo su neka od imena koja su oblikovala interese umjetnika i time zaslužila da se nađu među portretima na kojima je radio posljednje četiri godine. Pored ukombinovanih najvažnijih značajki djelovanja ovih ličnosti, Vedran je u portrete utkao i suptilnu kritiku svijeta u kojem živimo.
Budući da i umjetnice i umjetnici moraju od nečeg živjeti, Vedran je našao način da sa svojom umjetnošću i zaradi, te uz pomoć sitotiska ilustracije prenosi na majice i torbe koje mu naručuju ljudi i iz dalekog Japana, Australije, Kanade, pa i sa Sjevernog pola. Onima koji bi voljeli pratiti novosti vezane za ovog stvaraoca preporučujemo njegove društvene mreže koje vodi pod imenom Polite BastART.
