Želim živjeti slobodno i neustrašivo, bez obzira na poteškoće sa kojima se svakodnevno susrećem. Želim biti bolja, sposobnija, učinkovitija i korisnija za sebe, za svoju porodicu i društvo. Ja sam Sara Hasanović i ja to mogu.

Piše: Alma Musliović

Sara Hasanović, djevojčica sa poteškoćom u razvoju, surdoaudiološkim problemom, zahvaljujući velikoj ljubavi i upornosti svoje majke Emine i sopstvenim trudom i zalaganjem, uprkos preprekama kojima naše društvo obiluje, postiže zavidne rezultate, kako u školi i okruženju, tako i u raznim društvenim i vannastavnim aktivnostima. O odrastanju, razvoju, njenoj svakodnevici i planovima za budućnost razgovarali smo sa gospođom Eminom Hasanović, Sarinom majkom.

Sara je jedna od rijetkih osoba koje imaju poteškoće sa govorom, a da pritom ne pohađa inkluzivnu nastavu. Njen problem je potvrđen sa nepune četiri godine. Čestitam vam na tome i kako ste uspjeli?

Da, Sara ima usporen razvoj govora. S obzirom na to da je njen problem dijagnosticiran puno prije školskog uzrasta, Sara je u Centar za slušnu i govornu rehabilitaciju išla na individualne časove kod logopeda. Tako smo i saznale da tu postoji osnovna i srednja škola koja ima prilagođenu nastavu djeci sa surdoaudiološkim problemima. Ni u jednom trenutku nismo pomišljali na inkluzivnu nastavu, s obzirom na to da postoji pomenuta institucija koja ima stručno osoblje sa dugogodišnjim iskustvom. Sara je sa djecom koja imaju sličnu problematiku, časovi i gradivo je individualno prilagođeno, ima svu pomoć i podršku od nastavnika/profesora, samostalna je u tom okruženju, samopouzdana je i zadovoljna, te nismo izabrale inkluzivnu nastavu.

Kako i kada ste primijetili da Sara ima poteškoće sa sluhom?

Probleme sa govorom smo primijetili krajem prve godine života, zajedno sa ostalim promjenama. Nedovoljno razvijen rječnik za taj uzrast, mali fond riječi, bez sastavljanja prostih rečenica…

Na koje ste prepreke naišli prilikom dijagnosticiranja njenog problema?

Najveći problem je deficit pedijatrijskog kadra, razlaganje problema na organske sisteme i specijaliste koji prate samo svoje područje, bez formirane slike o djetetu. Nedovoljno informacija koje dijele s nama, morate znati pitati da biste dobili odgovor, znati tražiti nalaze da bi se isti uradili.

Da li ste u tom procesu imali podršku neke od državnih institucija i kakve vrste?

Ako podrškom državnih institucija smatramo banjsko liječenje odobreno od strane ZZO KS, onda jesmo.

Da li ste u tom procesu mogli omogućiti Sari adekvatno liječenje i sva potrebna pomagala?

Ako ćemo gledati sa spektra naše države, onda jesam. Međutim, tretman djece sa smetnjama u razvoju nije još uvijek pronašao svoje mjesto u našim zdravstvenim ustanovama. To je kontinuirani svakodnevni proces koji traje doživotno.

Kako je Sara prihvaćena u okruženju? Da li je imala poteškoća, s obzirom na to da znamo da djeca ponekad znaju biti vrlo neosjetljiva na nečiji problem?

Velikim zalaganjem porodice i njenom upornošću, Sara nije imala nikakav problem s adaptacijom u okruženju. Išla je u redovni vrtić sa ‘’zdravom’’ djecom, trenirala Jazz balet 8 godina, pohađala kurs mentalne aritmetike, rekreativno trenirala plivanje, bila na grupnim fitness treninzima… Dosad nismo imale nijednu neugodnu situaciju.

Pohađa li Sara neke vannastavne aktivnosti i koje?

Konstantno pohađa vannastavne aktivnosti. Trenutno su to plivanje i modeling.

Djevojčica Sara Hasanović sa direktoricom modne agencije NovamaS, Almom Musliović

Djevojčica Sara Hasanović sa direktoricom modne agencije NovamaS, Almom Musliović

Kako uspijeva održati korak sa ostalom djecom u tim aktivnostima? Koliko mora uložiti napora više nego drugi?

Ne pokušavamo održati korak sa ostalom djecom. Djeca sa smetnjama u razvoju ne mogu sve aktivnosti jednako dobro raditi. Pokušavamo uraditi najbolje što možemo i garantujem da ulažemo puno više truda nego drugi, jer smo tako navikli od malih nogu: rad, rad i samo rad.

Šta Sari teško pada? Koje aktivnosti, odnosi?

Aktivnosti koje zahtijevaju finu motoriku na prvu (npr. geometrija). U odnosima s ljudima nema problem, međutim, ne voli pritisak i tenzije.

Opišite nam jedan Sarin običan dan.

Sara je uvijek prva smjena u školi, budi se u 7h, a potom slijedi jutarnja toaleta, oblačenje i idemo u školu. Oko 14h se vraća kući s nanom, odmaraju uz kafu (omiljeno piće je bijela kafa), radi zadaću, trening. Kad se ja vratim s posla, družimo se, zajedno radimo kućne poslove, pregledavamo nove lekcije, razgovaramo o njima, odmaramo uz neke društvene igrice,  puzle ili diamond art, a tu je i neizostavni računar, slušanje muzike, igrice, večernja toaleta i u 22h je u krevetu.

Šta Sara posebno voli da radi?

U zadnje vrijeme jako voli da pomaže u kućnim poslovima, voli se osjećati korisnom i biti od pomoći. Voli da šeta i da se druži. Voli putovati.

Šta posebno ne voli da radi?

Ne voli da radi stvari za koje nije sigurna da ih zna uraditi dobro.

Koji su Sarini planovi i kako ih namjerava ostvariti?

S obzirom na to da ide u školu za frizere, nadam se da će nastaviti u tom smjeru. Planiramo otvoriti neki beauty salon gdje će Sara pronaći sebe u profesionalnom smislu.