Nakon detaljnih restauracijskih radova, jedan od najprepoznatljivijih simbola Istanbula, Djevojačka kula zasjala je novim sjajem na azijskoj strani Istanbula, na stotu godišnjicu Republike Turske. Djevojačka kula (tur. Kız Kulesi) bila je zatvorena za posjetioce dvije godine, nakon što je tursko Ministarstvo kulture i turizma 2021. godine započelo proces restauracije.
Ova poznata istanbulska kula izgrađena je prvobitno u petom vijeku prije nove ere na otočiću udaljenom 20-ak metara od obale Uskudara kao carinski punkt za brodove koji prolaze kroz Bosfor. Na ovom malom otočiću, istočnorimski car Manuel Komnenos naredio je izgradnju odbrambenog objekta u 12. vijeku. Kada je sultan Mehmed II osvojio Istanbul 1453. godine, na ovom mjestu sagrađena je drvena kula koja je u narednim stoljećima služila kao osmatračnica i svjetionik. U doba Republike, nakon što ga je dugo vremena koristila gradska lučka uprava, toranj je 1964. godine predat Ministarstvu odbrane Turske, a zatim 1983. godine Pomorskoj organizaciji Turske. Kula je služila kao radarska stanica i skladište, a neko vrijeme je funkcionirala kao restoran u koji se stizalo čamcima i brodovima sa Uskudara.
Sudbina ispisana legendama
Smještena usred Bosfora kao lijepa djevojka koja pokazuje svu ljepotu i raskoš Istanbula, sudbina Djevojačke kule satkana je od usmenih legendi. Prva je priča o kralju i njegovog kćerki princezi kojoj je vrač prorekao smrt ujednom zmije. Želeći je zaštititi, kralj je sagradio Djevojačku kulu. Međutim, princeza nije mogla izbjeći svoju sudbinu – ujela ju je zmija koja je u dvorac ušla u korpi voća. Druga legenda kaže da se Leandros zaljubio u Heru, Afroditinu sestru koja živi u kuli. Leandros je plivao svake noći da vidi Heru prateći svjetlost sa kule. Međutim, jedne noći je jaka oluja uglasila svjetlo na tornju pa se Leandros izgubio i utopio. Hera je, shrvana tugom, također skončala u vodi. Jedna od najzanimljivijih legendi je ona o ljubavi između Galata kule i Djevojačke kule i njihovoj nemogućnosti da se sretnu zbog Bosfora koji ih razdvaja. Prema drevnim predanjima, osmanski izumitelj Hezarfen Ahmet Čelebi je orlovim krilima pokušao preletjeti od Galata kule do Uskudara. Tada Galata kula zamoli Hezarfena da dostavi pisma Djevojačkoj kuli koja je pisao vijekovima. Čelebi uzima pisma koja se prilikom leta raznose cijelim Bosforom koji obznanjuje ovu ljubav dviju tvrđava koje stoljećima gledaju jedna na drugu. Upravo je na sinoćnjem otvorenju Djevojačke kule, ova legenda prikazana svjetlosnim performansom u okviru kojeg je Morzeovom azbukom ispisan natpis „Volim te“ između dvije građevine.
Detalji radova na kuli
Zbog svoje specifične lokacije – na udaru morskih valova i vremenskih uslova, Djevojačka kula tražila je stalnu posvećenost i održavanje. Ministarstvo kulture i turizma Turske pokrenulo je 2021. godine projekat restauracije pod nazivom „Djevojačka kula ponovo otvara oči“. Projekat je sproveden pod nadzorom Ministarstva i uz konsultacije stručnih akademika i arhitekata, uključujući prof. Zeynep Ahunbay i Han Tümertekin. U okviru najnovije restauracije, uklonjeni su svi betonski dodaci sa glavne konstrukcije kule koji nisu postojali u njenim historijskim dokumentima. Osim toga, toranj i ostrvo na kojem se nalazi su poduprti kočevima i seizmičkim izolatorima. Krov nad dvorištem Kule je uklonjen i zamijenjen izvornim drvenim. Dvorište i vanjski podovi su također restaurirani prema prvobitnom izgledu.
Aktivnosti su pokrenute u skladu sa izvještajima koje su pripremili Tehnički univerzitet u Istanbulu i Univerzitet Fatih Sultan Mehmet, mišljenjima savjetodavnog odbora i projektima koje je odobrio Odbor za očuvanje kulturnog naslijeđa Istanbula. Restauracijski radovi u okviru 1. i 2. etape trajali su 570 dana. Na njima je radilo 150 ljudi uz stručno tehničko osoblje, građevinsku opremu i pomorska vozila.
Kula je obnovljena drvenim materijalima posljednji put 1944. godine. Podne obloge i konusna konstrukcija kasnije su obnovljeni betonskim materijalima. Soli i druge hemikalije korištene u betonu i cementu ove restauracije oštetile su konstrukciju, donijele dodatna opterećenja i izazvale pukotine. Nakon potresa 1999. godine, na vanjskim zidovima kule urađeni su čelični elementi unakrsne armature, a 2000-ih su stavljeni dodani krovni dodaci za restoransku funkciju. Zbog ovoga se pretpostavilo da bi Djevojačka kula mogla biti potpuno oštećena u nekom većem potresu.
Zato su stručnjaci za restauraciju krenuli s podacima s kraja 18. stoljeća koji sadrže najviše podataka i dokumenata koji su sačuvani do danas. Uklonjeni su dodaci kule i dijela dvorca, čime je zgrada dovedena u prvobitno stanje. Uklonjeno je tona čelika i 500 tona armiranog betona. Uklanjanjem dogradnje u zgradi, Djevojačka kula je pretvorena u svoj izvorni oblik iz vremena vladavine sultana Mahmuta II. Kako se toranj ne bi oštetio u slučaju mogućeg zemljotresa ili pomjeranja tla, oko otoka su izgrađeni integrisani čelično-betonski šipovi, korištene su armirano-betonske potporne grede i armirano-betonski učvršćivači na stijenama oko otoka kao oslonac za usidrenja. Obnovljene su strujne i vodovodne instalacije koje vode do kule. U dvorištu su za posjetioce izgrađene drvene terase, šetalište i drvene stepenice koje omogućavaju pristup kuli. U stolariju je utrošeno oko 75 kubnih metara smreke i 25 kubnih metara egzotičnog drveta, 40 tona nerđajućeg čelika i 35 tona pocinkovanog čelika, kao i 1.350 kvadratnih metara fuga i maltera, 15 tona olova, 132 tone pijeska i hidrauličnog kreča. Postavljeno je 156 tona pejzažnih sjedala, 171 uređaj za vizualnu rasvjetu, generator i sistemi za gašenje požara.
Zbog svoje ljepote, kula je stoljećima inspirativni motiv likovnim i muzičkim umjetnicima svijeta. Pogled na kulu je često prikazan u mnogim televizijskim serijama i filmovima, a osim turskih serija, kula se pojavljivala u scenama svjetskih produkcija poput filmova o James Bondu, „Svijet nije dovoljan“ i filmu „Iz Rusije s ljubavlju“, te akcionom filmu „Hitman“ 2007.
