“Čovjek koji nije mogao šutjeti” reditelja Nebojše Slijepčevića nažalost nije dobio Oscara za najbolji kratkometražni igrani film, koji je na koncu otišao u ruke nizozemskom filmu “I'm Not a Robot” rediteljice Victorije Warmerdam. Ipak, ova nominacija ostat će zapamćena kao nevjerovatan historijski uspjeh hrvatskog filma.

Slijepčević je uoči dodjele prestižne svjetske nagrade na svom Facebook profilu napisao: “Za nekoliko sati znat će se konačno da li smo dobili tog Oscara. Krivo je reći ‘da li smo ga osvojili’, jer filmske nagrade se ne osvajaju. Film nije sport, mi ne skačemo dalje od drugih, ne pogađamo više puta koš od drugih, ne udaramo se šakama. Nijedna nagrada ne može povećati emotivno iskustvo koje vam neki film pruža, niti umanjujiti snagu filmova koji tu nagradu ne dobiju.”

Uz režiju, Slijepčević potpisuje scenarij koji je nastao prema istinitom događaju iz 1993. godine, kada su srpske paravojne snage, pod zapovjedništvom Milana Lukića, zaustavile voz na relaciji Beograd-Bar i na stanici u Štrpcima u BiH izdvojile 19 Bošnjaka. Dok odvode nevine civile, samo jedan od pet stotina putnika “nije mogao šutjeti”, bio je to Kaštelanin Tomo Buzov, penzionisani oficir JNA.

U trenutku kada su vojnici ušli u voz i počeli s otmicom putnika, Buzov je pokušao spriječiti zločin, pitao ih je zašto to rade i čija je to vojska. Iako mu nisu odgovarali, Buzov nije odustajao. Kada su počeli izdvajati Bošnjake iz vagona, Buzov je jednog 17-godišnjeg mladića povukao za ruku i posjeo na svoje mjesto. Sam je potom izašao iz kupea, a svjedoci tvrde da su ga, nedugo nakon toga, ubili vatrenim oružjem. Zločin je ostao poznat zahvaljujući onima koji su kasnije posvjedočili o događajima.

“Sve je bilo kao na filmu. Voz je stao zbog crvenog signala na samom ulazu u tunel. Otmičari su bili uredno uniformisani, osim jednog koji je imao bradu i crnu kokardu. Kada su tražili osobne iskaznice, sve je izgledalo kao rutinska procedura i, dok nisu počeli odvoditi ljude, izgledalo je kao da traže nekog određenog. Bilo je komentara da traže svoje bjegunce, po nekima je bilo jasno da su meta muslimani. Jedan od putnika u majici kratkih rukava iskočio je na snijeg iz bifea uz povike: ‘Koljite balije.’ Najstrašnije je bilo to što, zapravo, otmice uopće nije bilo. Niko se nije bunio, sve se odvijalo u zlokobnoj tišini. Sve to nije trajalo duže od pola sata. Začudo, voz je nastavio putovanje kao da se ništa nije dogodilo”, ispričao je kasnije jedan od očevidaca.