Autori teksta: Elma Hodžić i Nikola Motika

Spomenike posvećene Drugom svjetskom ratu na tlu Jugoslavije prati veća slava nego što njihova nerijetko napuštena aura pokazuje. Promjenom ideološke paradigme, nakon raspada Jugoslavije, pozicija spomenika se drastično pomjera – to se, ujedno, utiskuje u njhovu fizionomiju. No, unatoč brojnim oštećenjima prouzrokovanim ratnim razanjima ili prosto zubom vremena, spomenici nisu zamrli: naprotiv, ove historijske inkarnacije sve češće postaju predmetom interesovanja domaće i međunarodne likovne scene. Primijetno je kako se iščitavanje spomenika odvija na mnogo razina, u različitim medijima, simultano. Umjetnica Rebeka Abdagić silovitom izražajnošću koja se ogleda u jarkim bojama, dominantnim kontrastima, kao i geometrijskim formama koje lebde uspijeva toliko oneobičiti siluete spomenika da, takoreći, provocira proces nastajanja novih emocija prema spomenicima kao umjetničkim djelima i naslijeđu.

Ilirska Bistrica

Za razliku od izložbe o jugoslovenskim spomenicima posvećenim Drugom svjetskom ratu, koju je u 2018. godini predstavio njujorški Muzej moderne umjetnosti (MoMa), Rebeka Abdagić odbacuje njihovu (betonsku) materijalnost i okreće se procesu (de)konstrukcije spomenika bojama i linijama, tvoreći neobične forme lirske arhitekure. U procesu “bojenja” revolucije se prepoznaje invokacija slikara melanholije, Giorgio de Chiricoa – naslućuje se to u igri svijetlih i tamnih tonova, modernom chiaroscurou, jednoj sveopštoj mirnoći koju ti spomenici posjeduju. Tu je krajnje “dechiricovski” govor praznine. Odsustvo čovjeka je simptom stvarne i tjeskobne napuštenosti, prognanstva iz društva kojeg su spomenici prebolovali. Arhitektura je, obrađena likovnim jezikom Rebeke Abdagić, monumentalna – za razliku od sivila koje dominira na spomenicima, umjetnica koristi svijetle boje da još više naglasi njihovu snagu i simboliku. Estetske doživljaje koje spomenici bude, umjetnica veoma uspješno podražava. Radovi, pored toga što pozivaju na čisti likovni užitak, indirektno komentarišu društvene vrijednosti. Oslobođen zakona pojavnih sila, ciklus “Obojena revolucija” propituje ideju slobode, kulture sjećanja, društva.

Makedonium

Ciklus slika „Obojena revolucija ili Kako naslikati spomenik” likovno obrađuje 15 spomenika sa područja Jugoslavije. Izložba podsjeća na bogatstvo tema i likovih rješenja pri procesu institucionalizacije sjećanja jezikom spomenika. Ujedno, ova izložba je homage umjetnicima i arhitektima koji su zajedničkim snagama oblikovali određene historijske teme. Prevođenjem trodimenzionalnih spomenika u jezik dvodimenzionalnog platna, Rebeka Abdagić slavi likovnu tradiciju ovih prostora, a akcentirajući pojedinačne motive do nivoa simbola, pomaže nam da s novim osjećajima pogledamo napušteno naslijeđe. Ova izložba je simbolična na nekoliko razina. Simbolično otvorenje 29. novembra, na datum u kojem se u Jugoslaviji ceremonijalno proslavljao Dan Republike. Otvorenje u simboličnom prostoru nekadašnjeg Muzeja revolucije BiH (danas Historijski muzej BiH), koji je, ako ćemo pravo, svojevrsni spomenik i preživjeli skrbnik naslijeđa Drugog svjetskog rata. Neka ova izložba bude još jedan podsjetnik kako je umjetnost jako oruđe u čuvanju naslijeđa!