Maja na ispitu

Maja čeka tramvaj na početku stanice jer ulazi na prva vrata, budući da na prvim vratima piše „ulaz“. Kada tramvaj stigne, skloni se u stranu da izađu putnici, zatim propusti sve one koji ulaze i na kraju uđe posljednja. Poništi kartu i, prije nego što sjedne na slobodnu stolicu, pogleda da li ima neka starija osoba. Maja gleda kroz prozor i sjedi napeto, iščekujući narednu stanicu na kojoj će sigurno ući neko kome je sjedište potrebnije nego njoj. Kada uđe starija osoba, Maja ustaje i kaže: “Izvolite, sjedite.“Dešava se da je starija osoba kojoj Maja ustupi mjesto neki sujetni starčić, kosice razbarušene poput dugačkih minđuša, koja je pobjegla sa ćelavog tjemena, u kožnoj jakni do struka i špicastim cipelama na petu, pa on ljutito odmahne glavom. Nije mu jasno odakle toj ženi ideja da njemu treba ustajati u tramvaju. Maja nesigurno vraća svoju zadnjicu na sjedište i čeka narednu stanicu na kojoj će ući naredni starac. Kada napokon ustane nekome ko želi da sjedne, Maja odahne i mirno čeka da tramvaj dođe do stanice na kojoj ona treba da izađe.

Nemoj da te slučajno vidim kako sjediš dok djeca, ili starci, ili nedajbože neko bez ruke ili noge stoji u tramvaju. Mi smo vaspitani ljudi, nismo seljačine i tako odgajamo i tebe. Uvijek misli na druge. Zdrava si i prava, ništa ti ne fali da stojiš. Ako ima slobodno mjesto, onda sjedi.

U profesorovom kabinetu Maja gleda ceduljicu na kojoj su otkucana ispitna pitanja. Ne razumije šta čita, ništa joj se u pitanjima ne čini poznatim. A prešla je cijelu knjigu tri puta. Koristila je i markere da podvuče najbitnija mjesta i definicije. Primjere je ostavljala neobilježene, da bude preglednije. Dok odgovara zamuckuje, crveni se i znoji. Dobija šesticu. Na povratku kući čeka tramvaj i pred očima joj se izmjenjuju sve one divne i jednostavne rečenice koje nije uspjela da sroči na ispitu.

Majo, dođi malo ovamo. Maaaaajoooo! Ah, evo je, uvijek spora i odsutna… Slušaj, upravo mi je Gordana rekla da je njena Nataša dobila pet plus iz matematike. Molim te objasni mi zašto ti to ne možeš? Zar misliš da si glupa? Gordana, reci joj da nije glupa. Sipaj si još jedan fildžan. Eto, kako tvoja može, a moja ne može? Zato što se moja ne trudi! Opet je dobila jedinicu. Dođe mi da više ne idem na informacije, sramota me, Gordana. Lijeno, to je lijeno k'o mazga. Ali znaš kako ti uvijek kažemo – ako budeš loš đak, čuvaćeš bivolice…

Maja na pijaci

Kada izađe iz haustora, Maja pozdravi djecu koja se igraju na stubištu. Nije važno da li djeca uzvrate pozdrav, bitno je da je niko ne persira. Maja to ne voli i izričito im zabranjuje da je oslovljavaju sa „vi“. Sa ulaza pokupi sve papiriće, omote od slatkiša i prazne flaše i odnese, jer joj je usput, do prve kante za otpatke. Na putu prema pijaci uvijek sretne neku staricu koja vuče cekere pa joj Maja ponudi pomoć – ponijeće sve te teške stvari do gospođine kuće, samo neka joj pokaže gdje živi. Ne razumije zašto starica odmah, umjesto odgovora, počne da govori o penziji koja kasni i koja je nevjerovatno mala i kako u cekerima, evo pokazaće joj ako treba, ima samo prazne tegle koje nosi od svoje sestre. Maja insistira da pomogne i prati uplašenu ženicu do haustora, koja potom grabi svoje stvari, ulazi u haustor i zaključava ulazna vrata.

Misliš da sam ja smjela proći pored tetke ili neke komšinice koja nešto nosi, a da ne pomognem? Dobila bih takve batine da ne bih znala kako se zovem. Da ti nikada više ne padne na pamet da ne uzmeš cekere komšinici! Jesi li me čula?!

Na pijaci Maja ide samo onim ljudima kod kojih je navikla da kupuje. Zna da će od deset paprika tri biti za bacanje, ali neprijatno joj je da bilo šta kaže i okreće glavu, tobože prema drugom štandu, dok žena u kesu, između zdravih paprika ušuškava trule. Na kraju krajeva, seljaci moraju prodati robu i nije baš jednostavno cijele dane provoditi na pijaci kako bi se preživjelo. Na Vilsonovom šetalištu ostavlja kese na klupu da bi trojici dječaka objasnila da se ne smiju rugati prijatelju zato što je debeo. „To nije lijepo, mi smo svi različiti, svi mi imamo neku manu i nismo savršeni. Nemojte se rugati, tako ćete mu nanijeti veliku štetu, imaće traume.” Djeca jedva čekaju da Maja uzme svoje kese i ode kako bi nastavili da zafrkavaju debelog drugara. Ona njena priča o traumama i šteti dala im je nove ideje…

Nema veze što je on tebe vrijeđao. Nisi smjela da mu kažeš da izgleda kao da ga je pregazio parni valjak. I odakle ti to? Nikoga ne smiješ vrijeđati na osnovu njegovog izgleda. Ne vaspitavamo te tako. Moraš da se ponašaš kao gospođica, da digneš glavu i produžiš dalje.

Maja ima momka

Maja priča prijateljici kako je njen momak siromašni čovjek sa sela. Nije obrazovan i radi kao kelner. Na pitanje kako bi izgledali zajednički prijatelji nje i njenog momka Maja ne odgovara, iz inata i zato što je njena prijateljica običan snob. Kakve veze ima to što mu ona plaća piće, pere veš i brine o njemu i što nije obrazovan kao ona? Doduše, nekad ubije boga u njoj, ali to je zato što je voli i malo je ljubomoran. Često je zove i provjerava gdje se nalazi, ali sve je to dokaz njegove vezanosti za nju. Jako je lijepo biti voljen.

Nemoj, tatice! Nemoj, molim te! Šutiraš me u glavu! Boliiii meeee!

Maja kupuje cipele

Maja objašnjava prodavačici kako ima visok ris, krupnu, nevjerovatno krupnu nogu i nosi broj 41. Jako joj je teško naći udobnu cipelu. Usput pomene da ima problema i kada bira naočale, kape, rukavice, odjeću, i da joj se sve to mora doslovno praviti po mjeri. Ona ne može ušetati u trgovinu i izabrati plastičnu narukvicu i šešir. Njena ruka je kao šapa, a glava, pa prodavačica vidi i sama. Frizerke se preznoje kada se ona pojavi na vratima salona. Gurkaju jedna drugu prema Maji, boreći se da izbjegnu friziranje njene glave.

Moj djed je bio čistokrvni Mađar. Na njega si povukla ružne debele noge, krupne kosti i to široko lice. Na Hune, hahahaha. Valjalo je jahati konje.

Nakon što zbunjenoj prodavačici ispriča svoj plan o drastičnoj promjeni težine, Maja izlazi iz radnje i pažnju joj privlači susjedni izlog – prodavnica nakita. Mogla bi prijateljici kupiti poklon. Iako zna kako će se sve završiti, ona ipak ulazi u radnju, izvinjava se što mora da pita da joj pokažu eno onu ogrlicu iz izloga. Ne, ne smije to da joj kupi, prijateljici se neće dopasti. Ne poznaje dovoljno njen ukus kada je u pitanju nakit.

Vidi Aco što sam dobila čestitku za Osmi mart. Isto kukasti krst. Kakve vas ovo stvari uče u školi? Vjetrenjača? Ovo ne liči na vjetrenjaču, osim toga kakve veze ona ima sa Osmim martom? A broš je kič, stavi ga u onaj ćupić, žao mi da ga bacim.

Maja ide na bazen

Momak je prvo nabije nogom, a onda je ostavi jer ona pet para ne valja. Maja sve to razumije, jer zaista, ko bi volio ovako debelu, ružnu i jadnu ženu? Na kraju će ostati sama jer to zaslužuje. Ipak bi trebalo da se pobrine za svoje zdravlje. Ima dvadeset kilograma viška i koljena je bole. U prodavnici donjeg rublja i kupaćih kostima, Maja deklamuje isti monolog o svom disproporcionalnom tijelu i nemogućnosti da kupi nešto što nije krojeno po njenoj mjeri. Međutim, prodavačica joj iz prve daje kupaći kostim koji joj odgovara, a Maja to shvata kao znak da će ipak uspjeti da ode na bazen. Na bazenu kupuje mjesečnu kartu i odlazi u svlačionicu. U svlačionici dobija napad panike, oblači se i odlazi kući. Sutradan Maja opet dolazi na bazen, silazi do svlačionice i presvlači se u kupaći kostim. Osjeća da joj se vrti u glavi dok hoda prema bazenu, umotana u veliki peškir. Skida naočale i ne vidi gdje se ulazi u bazen pa sjeda na toplu ivicu od plavih pločica i spušta se u vodu. Žena koja pliva pored nje nešto joj govori. “Molim?“, pita Maja. “Reko, kad si skočila u bazen mislila sam da ćemo bez sve vode ostat”, viče žena kroz smijeh. “A ja sam mislila da ovdje nema tako ružnih i starih kuja. Nadam se da to nije zarazno. Umrijećeš uskoro, a ti plivaš. Idi, spremaj se za odlazak na drugi svijet”, odgovara Maja i nastavlja da pliva. I dok pliva smije se toliko da joj voda ulazi u usta.Ne vidi dobro, ali izgleda da je na drugom kraju bazena neki zgodni dasa. Možda je i situiran.