Mile Mićić, kreativac rođen u brdovitim krajevima Mrkonjić Grada, djeluje kao arhitekta i ilustrator. Crtačkim (auto)izazovom je nastala njegova stranica (a sada već i prava kolekcija) na kojoj je objavljivao svakodnevno crteže. Započeo je ovaj izazov kako bi se potaknuo da redovno crta. Kaže da je srce Čupkavih problema u Banjoj Luci. Sve je započelo s njegovim likom “čikicom”, kojeg Mićić crta još od osnovne škole, iako nije siguran je li ga nazvao Švrćo ili nekako drugačije.
Vizualni dnevnik
Širok je spektar tema i motiva kojima se bavi – ipak, u svakom detalju utisnut je jedinstven autorski rukopis. O procesu rada, svim vidljivim i nevidljivim potezima koje jedan umjetnik mora napraviti tokom produkcije djela, kaže:
„Eto, radim sam. Na početku sam uzimao inspiraciju s interneta, malo odatle, malo odavde, jer inspiracija ti ne sleti uvijek na prag. Znao sam sebi govoriti kako moram svaki dan ‘izbaciti’ nešto na internet da bih ostao u toj igri zvanoj društvene mreže. To mi je baš stvaralo pritisak. Danas, priča je malo drugačija. Sada Čupkave probleme posmatram kao svoj vizualni dnevnik. Ne opterećujem se previše dosegom na društvenim mrežama, lajkovima, dijeljenjima, itd. Mada, to je priča za sebe.“
Odnos između ilustratora i publike je ključan za uspjeh i utjecajnost ilustracija. Ilustratori često koriste svoje radove kako bi komunicirali s publikom na emocionalnoj i estetskoj razini. Publika, s druge strane, ima važnu ulogu u tome kako će ilustracije biti prihvaćene i tumačene. Društvene mreže su danas alat komunikacije ilustracija i publike: mreže su platforma za predstavljanje radova, prikupljanje povratnih informacija, komunikaciju i razmjenu ideja. Kroz ovu interakciju, ilustratori mogu bolje razumjeti svoju publiku, njihove interese i potrebe. Na povezanost ilustracija i publike reaguje i Mile:
„Umjetnik dosta zavisi od publike. Ni ja nisam izuzetak u toj priči. Bio sam jedno vrijeme žrtva lajkova. Znao sam vrednovati ilustraciju na osnovu broja reakcija koje dobijem i onda pokušavao da pravim nešto tome slično. To me je uništilo. Mislim da je upravo to način na koji je turbo folk postao popularan. Prati ono što narod hoće. Kada sam shvatio da me ta ideja guši, instalirao sam sebi nastavke za pretraživač koji blokira sve brojeve, tako da kad uđem na svoju stranicu, ne vidim apsolutno ništa od toga koliko imam sviđanja po objavama, i to me čini jako srećnim, jer stvaram mnogo opuštenije.“
Teško je biti umjetnik
Čupkavi problemi su nastali kao dio projekta „365 dana – 365 ilustracija“ u 2016. godini. Inspiraciju za svoje ilustracije Mile Mićić pronalazi u različitim stvarima koje ga okružuju, bilo da su to svakodnevne situacije, priroda, muzika ili umjetnost. Kroz ovaj proces, ilustrator istražuje različite ideje i koncepte, dopuštajući svom stvaralačkom putu da bude slobodan i neograničen. Spontanost i raznolikost emocija često doprinose originalnosti i jedinstvenosti njegovih ilustracija. Ova interakcija između ilustratora, inspiracije i emocija pruža mogućnosti za stvaranje raznolikih, emotivnih i dojmljivih ilustracija koje mogu dirnuti i rezonirati s publikom:
„U trenutku kad sam odlučio da mi hobi postane profesija, dao sam otkaz na poslu na kom sam radio i posvetio se svakodnevnom crtanju. Kroz izazov je nastao i lik pod nazivom Švrćo (mali ružičasti avatar sa čupavom kosom) koji je zadobio sopstveni život. S vremenom su se pojavila još dva lika: Pufna (bijelo blesavo čudovište) i Oblak (djevojčica koja nosi plavi džemper). Njih troje su trenutno protagonisti stranice, svako sa svojim karakterom. Švrćo uglavnom razmišlja o životu i problemima s kojima se suočava, a Pufna je njegova sušta suprotnost. Čudovište voli da radi sve ono od čega se Švrćo suzdržava i gleda na život opušteno bez sekiracije. Zatim, tu je plava djevojčica. Ona Švrći pruža sve ono što mu nedostaje. Polovina koju je dugo tražio. Ona je tu da napravi balans i da stvari vrati na normalu onda kada se potresu.“
Mile Mićić smatra da se kroz ilustracije šalju različite poruke, ali osnovna ideja je da se ljudi pronađu u jednostavnim situacijama koje svakodnevno doživljavamo. Akcenat njegove stranice je na borbi umjetnika kroz život, uz prepreke, želje i strahove u ostvarivanju ideja i ciljeva:
„Teško je biti umjetnik kod nas. U Bosni i Hercegovini naročito. Društvo koje više cijeni druge vrijednosti, gdje se umjetnički rad gleda s predrasudama i minimizira se kao nešto što se uradi za pet minuta. Lično sam prošao kroz brojne izazove i prepreke, i volio bih da mladi umjetnici koji tek kreću u svoj stvaralački put vide da je moguće i drugačije. Da je moguće živjeti od svog rada i stvaranja.“
Ilustrovanje budućnosti
Mile Mićić je umjetnik koji svakodnevno djeluje – brojni umjetnički projekti su tek u izradi, a neki su još uvijek u skicama i dnevnicima.
„Imam jednu zamisao za Čupkave probleme, ali bolje je da ne otvaram sad Pandorinu kutiju. Dosadilo mi je pričati o stvarima koje tek trebam odraditi, a one su još u izradi. Ponekad radne ideje ostanu zakopane, pa ne bih ništa da govorim. Uglavnom, nešto se krčka, a kad će isplivati na površinu, to ne bih znao reći.“
Njegova trenutna misija je rad na stvaranju sadržaja koji inspiriše i podstiče na razmišljanje. Vjeruje da je svijet pozornica – i da svako ima svoju ulogu.
„Važno je da shvatimo da smo mi glavni glumci u komadu zvanom život, ali ne smijemo nikad zaboraviti na drage saborce koji su uvijek uz nas u teškim scenama. Bez njih je teško izgurati sve ovo. Šta god da se desi, znaj da je prolazno. Loše, pa i dobro. Ali, bitno je da nastavimo lagano koračati naprijed. Svaki korak, koliko god mali, vodi nas dalje. I važno je da se uvijek poredimo sa sobom, a ne sa drugima, jer najveći neprijatelj je u nama samima. Ako ste došli do kraja ovog teksta, hvala vam mnogo na izdvojenom vremenu, jer poštujem vaše vrijeme u ovom svijetu gdje je sve na blic i na brzaka. I eto, kako god da se ovaj svijet obrne, ne brigaj, izguraćemo ovo zajedno.“
