Uporedo s uzbudljivim završetkom treće sezone serijala“Twin Peaks”, Beograd je proteklog mjeseca ugostio izložbu fotografija Davida Lyncha pod nazivom “Male priče” (“Small Stories”). Serija crno-bijelih fotografija postavljenih u velikom formatu još je jedna potvrda neprikosnovenosti Lynchovog likovno-vizuelnog stvaralaštva.

Piše: Haris Bilalović

Samo putovanje u trajanju od nadrealnih devet sati dalo je naslutiti da nas u srbijanskoj prijestolnici očekuje izvanredno. Vi koji čitate ove redove mogli biste ovakve slutnje protumačiti tek kao pokušaj samoutjehe ukočenih putnika kombi prevoznika s regionalnom reputacijom, ali naša bolno stečena intuicija ispostaviće se vjerodostojnom. Septembarski suton koji nas je dočekao prilikom ulaska u Beograd poslužio je kao podesna scenografija za sabor poštovalaca Davida Lyncha, spremnih da posvjedoče novim kreativnim domašajima prvosveštenika nadrealizma 21. vijeka. Otvorenje izložbe Male priče praćeno masovnim odazivom publike potvrdilo je izričitost autorove želje da svoje radove u regionu izloži nigdje drugo do u Kulturnom centru Beograda. Izložbu koja je bila otvorena do kraja septembra pratio je i pomno osmišljen program, uključujući predavanja, razgovore i tematska vođenja kroz Lynchov imaginarijum.

Biografi i kritičari dobro upućeni u Lynchov razvojni put uvijek iznova podsjećaju na to da je slikarstvo imalo presudan utjecaj na umjetničku viziju koja danas uživa zaseban žanr imenovan kao “lynchovski”. Svoje tinejdžerske dane Lynch je proveo u ateljeima iskazujući već tada snažan afinitet prema mnogostrukim percepcijama realnosti i prevođenju u sferu nadrealnog. “Shvatio sam da odmah ispod površine postoji još jedan svijet i mnogo drugih različitih svjetova ako idete dalje. Znao sam to kao dijete, ali nisam mogao da nađem dokaz. Bio je to samo osjećaj”, prisjeća se Lynch.

Već kao student na umjetničkoj akademiji u Pensilvaniji on uviđa uzaludnost odvajanja umjetnosti od svakodnevice i neophodnost potpune predanosti kreativnom procesu. Od studentskih dana do danas ne slabi njegova želja da dekodira tajanstvene sile svakodnevice što konstelišu živote u američkoj provinciji. “Radio sam na jednoj maloj, uglavnom crnoj slici, ali je imala neke zelene biljke i listove koji su izlazili iz te crne boje. Sjedio sam i, vjerovatno uz cigaretu, posmatrao sliku iz koje se začuo vjetar i boje su počele da se kreću. Pomislio sam: ovo je pokretna slika, ali sa zvukom. Ideja pokretne slike mi se uvrtjela u glavu. ”Ovu živopisnu uspomenu iz studentskih dana provedenih u Philadelphiji Lynch je ne tako davno podijelio s autorima filma “David Lynch: The Art Life”,dokumentarca koji prati njegovu razvojnu putanju kao totalnog umjetnika i rodonačelnika svega lynchovskog.

Svoje prve fotografije David je načinio 1979, kada je pribavio prvi fotoaparat. Od toga trenutka u fokusu njegovog objektiva su najčešće bile fabrike i aktovi. Industrijske pejzaže isprva je nalazio u Los Angelesu i New Jerseyu, ali najviše fotografija fabrika snimio je u Evropi – na sjeveru Engleske, kada je završio snimanje filma “Elephant man” (1980), a potom u Njemačkoj i Poljskoj za vrijeme održavanje filmskih festivala na kojima je bio gost.

Male priče, izložba koju sačinjava 56 crno-bijelih fotografija velikog formata, prvi put je izložena 2014. godine u Evropskoj kući fotografije (Masion Européenne de la Photographie) u Parizu. Najveći dio radova izrađen je u francuskoj prijestolnici, gdje je procese fotomontaže i fotografika nadgledao Voja Mitrović, fotolaborant koji je proteklih pedeset godina proveo radeći s najvećim svjetskim fotografima.

“David je izuzetno svestran stvaralac i veliki umjetnik. Bavi se filmom, muzikom, vješt je u litografiji i slikarstvu, a ove fotografije su još dokaz njegove svestranosti”, objašnjava Mitrović, inače rođeni Fočak, na čiju je inicijativu Lynch pristao da svoj kreativni izlet u domen fotografije predstavi u Srbiji. Iako uz inicijalno oklijevanje Lynchovog menadžmenta te poteškoće u dopremanju eksponata u zemlju izvan Evropske unije, Male priče su ušle na velika vrata u naše neposredno susjedstvo. Mitrovićeva početna zamisao bila je da autor prisustvuje otvaranju beogradske izložbe, ali zbog prekobrojnih aktivnosti koje su pratile nedavno okončano prikazivanje treće sezone serijala “Twin Peaks” Lynch nije mogao udovoljiti ovom zahtjevu.

“Trebate znati da Lynch nije prisustvovao ni otvaranju izložbe u Parizu. Organizatori su ga uspjeli pridobiti da se pojavi na svečanom koktelu koji je priređen na zatvaranju. On zaista mnogo radi i ne stiže putovati toliko često”, kaže Mitrović za naš magazin.

Odvažnost percipiranja realnosti na dubljem nivou, nadrealističko manipulisanje tijelom i prostorom, tretiranje centralnih motiva na nesvakidašnji način, sve su to odlike serije crno-bijelih fotografija postavljenih u velikom formatu. Podijeljena u četiri tematske cjeline (enterijeri, prozori, glave i mrtva priroda) izložba je takva da odolijeva klasifikacijama i strogom okviru, ali potvrđuje nekoliko osnovnih hipoteza vezanih za Lynchov umjetnički postupak. Mali je broj umjetnika koji, poput Lyncha, imaju razvijenu sposobnost da pred gledaoca,bez obzira na medij kojim se služe, prenesu sav ćudoredni materijal koji krije pojedinačno i kolektivno nesvjesno. Za Lyncha su strahovi, arhetipovi, traume i nagoni okidači umjetničkog toka kojem se on bezrezervno predaje.

Kada je pozvan da govori o svom stvaralaštvu, Lynch ga najčešće definiše kao intuitivno istraživanje našeg „drugog ja“, naših snova, strahovanja i predrasuda koji nisu očigledni na prvi pogled. Objašnjavajući genezu naslova Male priče Lynch podcrtava da bi svaka od prikazanih fotografija bila u stanju da ispriča rečenicu ili njih nekoliko, pa bi u zbiru činile male priče, tako sabrane da bi mogle predstavljati jednu knjigu.

Segment izložbe čiji su glavni motiv enterijeri potvrđuje prostor kao gradivni element u prikazima psihološkog i emotivnog života likova iz Lynchovih filmova. Posmatrajući fotografije kojima su glave zajednički motiv nemoguće je ne sjetiti se „Eraserheada“, filmskog prvijenca kojim će, tada tridesetogodišnji, Lynch prvi put preneraziti holivudski establišment. Nokturalnu atmosferu izloženih radova dodatno pojačava korištenje crno-bijele tehnike, čiji kapacitet da gledaoca povede putevima produbljenih percepcija realnosti Lynch rado koristi.

“Kada sam radio Blue Velvet ili Twin Peakss njegovom crnom sobom, znao sam da mi je potrebna boja, da je ona tu i da ništa ne mogu da učinim. Male priče bolje funkcionišu u crno-bijelom zato što sam imao potrebu da se odvojim od stvarnosti, ali ne previše, tek za jedan korak”,pojasnio je Lynch u intervjuu za francuski Liberation uoči otvaranja izložbe u Parizu.

Baš kao i njegovi filmovi, Davidove fotografije su snolike, nerijetko uznemirujuće i obuzimajuće istovremeno. Ipak, konačan sud o tome koliko su Male priče zapravovelike imaće percepcija i imaginacija svakog posmatrača pojedinačno, jer,kako njihov autor napominje, “slika je uvijek onakva kakvi smo mi”.