Ako ste prvih sunčanih dana, proljeća 2023. godine, šetajući Sarajevom i prelijepom okolinom glavnog grada Bosne i Hercegovine, zapazili grupu biciklista koji uživaju u vožnji sasvim nesvakidašnjim, čudnim i potpuno drugačijim biciklima, vjerovatno ste se zapitali o čemu se tu radi. Radi se o grupi kreativnih, entuzijastičnih ljudi, okupljenih oko svoje zajedničke strasti – izrade i vožnje custom ebikes, odnosno bicikala sa električnim pogonom, koji su prilagođeni njihovim željama, vizuelnim idejama i individualnim potrebama. Njihovi su bicikli naglašene osobnosti, neobičnog izgleda i futurističkih linija i uvijek privlače pažnju prolaznika na ulicama.

Ova grupa ljudi ne zadovoljava se standardnim modelima bicikala koje možete kupiti u trgovinama, već odlaze korak dalje stvarajući jedinstven i poseban proizvod. Njihova strast za izradom i vožnjom ovih jedinstvenih bicikala ih je ujedinila u zajednicu koja se svakodnevno okuplja u radionici u kojoj kreiraju, osmišljavaju i ručno izrađuju ove čudne vozilice na dva točka. Osnovna ideja je proizvesti bicikl koji će potpuno individualno – veličinom, oblikom, dizajnom, bojom, snagom, detaljima i dodatnom opremom – ispuniti očekivanja naručioca, budućeg vlasnika, strastvenog bajkera koji će uživati u vožnji unikatnim, prepoznatljivim i samo za njega proizvedenim električnim dvotočkašem.

Sreli smo se s njima i u ugodnom razgovoru saznali nešto više o ovoj “Fat Saddle Custom Bikes” zanimljivoj zajednici i njihovim biciklima.

“Ljubav prema biciklima se rodila 80-tih godina, kad su mala raja svih sarajevskih naselja imala Poni bicikle. Osvojivši svaki kutak našeg naselja Hrasno, krenuli smo u istraživanje ostalih sarajevskih ulica, mahala i sokaka. Spustovi niz Bistrik su bili legendarni i, malo je reći, opasni. Prvobitna potreba za ‘šarafanjem’ zbog stalnih popravki kvarova pretvorila se polako u ljubav prema održavanju bicikla u savršenoj formi, ali i stalnoj nadogradnji malih promjena i prilagodbi potrebama. Neki su htjeli veći i udobniji sic, neki šire guvernale, nekima je trebao remen za tenisice, visoki retrovizor, djevojčicama dodatne korpe za lutke i torbe, farbali smo bicikla i kačili na njih tatine stare auto-registarske tablice. Najveći dječiji projekat i graditeljski poduhvat je definitivno bio legendarni ‘tricikl’. On se sastojao od dijelova dva bicikla sa tri točka.  Zadnji točak prvog je bio ujedno i prednji točak drugog. To je bila monstruozna mašina koja je, gonjena sa dvije ‘konjske’ snage, postizala samoubilačke brzine. Bilo je i padova i povreda koje, srećom, nisu bile toliko opasne. Sve je to tada bio sastavni dio odrastanja, a sada jedna od najvrijednijih uspomena i sjećanja. Tricikl, nažalost, pripada vremenu prije masovne upotrebe kamera i pametnih telefona, pa ne posjedujemo fotografije ni videozapise najveće hobi kreacije, zanimacije, dostignuća i zabave našeg djetinjstva.

Tridesetak godina kasnije, poslije duge biciklističke pauze uzrokovane okolnostima i životnim iskustvima dovoljnim da ispune pet standardnih života, staro društvo se okupilo, ili bar ono što je od nas ostalo, i odlučilo oživjeti uspomene iz djetinjstva. Mi smo sada već seniori i ne možemo sebi dozvoliti dječačke vratolomije ni fizički iscrpljujuće poduhvate, pa nam se savršenom opcijom učinio upravo električni bicikl. Oduševljenje idejom je bilo ogromno jer smo se opet mogli voziti omiljenim rutama, proći svim tim našim mjestima, sjetiti se svih drugara i situacija. Otići na Vrelo Bosne je opet bilo moguće, i to bez napora pri vožnji i bez konzumiranja tableta protiv bolova danima nakon vožnje. Vrhunac doživljaja je bila vožnja Darivom, preko Kozije Ćuprije do Ćirine pruge, pa sve do srušenog mosta na Palama. Opet smo bili sretni kao ona djeca na Poni biciklima, u prošlim životima.

Međutim, vrlo brzo smo zaključili da za naše potrebe nisu dovoljni standardni električni bicikli, jer baterije malog kapaciteta i slabi motori ne mogu izdržati uspon na, na primjer, Trebević, a mi smo planirali i preko planine Ivan u Mostar. Sve nas je to potaklo da promislimo i sami osmislimo konfiguracije koje bi zadovoljile naše potrebe i očekivanja i učinile naše planove ostvarivim.

Svaka velika priča počinje malom idejom. Započeti realizaciju naše ideje, u uslovima u kojima živimo, nije bio nimalo jednostavan zadatak. Uložili smo puno truda u istraživanje tržišta i uspostavljanje kontakata sa fabrikama u svijetu specijaliziranim za proizvodnju baterija i ostalih potrebnih dijelova. Pronalaženje kanala i puteva za najsigurniju narudžbu, te sigurne i pouzdane puteve dostave skupih, osjetljivih, lomljivih sadržaja paketa je i danas izazov. Nakon ozbiljnih pregovora sa više azijskih fabrika i konačnog utvrđivanja ciljanih roba potrebnih za realizaciju našeg plana i izradu prototipa prvog bicikla, došli smo do konfiguracije koja nas je sve usrećila. Radi se o biciklu sa snažnim motorom i baterijom velikog kapaciteta, DH viljuškom sa zračnim amortizerom i fat 26×4 širokim gumama. Bicikl odlično odgovara vožnji asfaltom i lakim makadamom, što potpuno ispunjava naše potrebe i očekivanja u smislu fizičkog stanja i sposobnosti bicikliste, kao i u smislu tehničke izvedbe i izdržljivosti, tj. snage bicikla. U ovim se godinama ne možemo baviti ekstremnim sportovima. Ovaj model smo probali voziti i u zimskim uslovima po terenima prekrivenim snijegom – bez problema. Igmanska bijatlonska staza je bila perfektno očisćena, snijeg utaban, dan sunčan. Proveli smo nezaboravan dan na planini. Video možete pogledati na našoj web stranici www.fatsaddle.com.

U procesu stvaranja električnog bicikla potpuno prilagođenog našim potrebama u tehničkom smislu, nekako prirodno se razvila i ideja, odnosno potreba da tom biciklu osmislimo poseban izgled, neki naš, prepoznatljiv dizajn.

Prvi projekat je obuhvatao prepravku jednog starog chopper bicikla u modernu i snažnu mašinu na dva točka koja će izgledati poput retro motora.  Nabavili smo jak motor i bateriju većeg kapaciteta i krenuli na posao. Bicikl smo morali potpuno prepraviti da bismo ubacili zadnju gumu sa motorom i stavili disk kočnicu. Nakon sastavljanja dijelova, varenja i lakiranja, dosta vremena smo potrošili na šivanje kože kojom je obložena elektronika. Sjedište je, također, napravljeno ručno. Rezultatom smo bili jako zadovoljni, a radovale su nas i pozitivne reakcije i oduševljenje svih koji su bicikl vidjeli ili vozili.

Vožnja low rider chopperom često se povezuje sa osjećajem slobode i avanture. Ovome doprinosi niski položaj sjedišta koji omogućava vozaču da osjeti brzinu i vjetar u kosi, dok izdužena prednja viljuška i dugi okvir dodatno pojačavaju osjećaj da se voziš na nečemu jedinstvenom i izuzetnom.

Poslije chopera smo se dali u planiranje i izradu sljedećeg modela. Nazvali smo ga Doondo i čudovište je od bicikla. Doslovno, monster na dva točka. Radi se o 250 cm dugom biciklu, kojem uskoro planiramo ugraditi i zadnje sjedište. Osjećaj pri vožnji je fenomenalan, kao da vozite ogroman Harley. ‘Greškom’ smo mu prvobitno instalirali motor jačine 4KW koji se pokazao kao previše jak, jer je bicikl naprosto bio u stanju razviti preveliku brzinu. U početku ga je bilo zabavno voziti, ali onda smo shvatili da vožnja takvim biciklom ne bi bila sigurna i da ne odgovara stanju na našim cestama.

Odlučili smo da se zadržimo na 1.5-2KW motorima, jer je ta jačina motora dovoljna da se postigne brzina pri kojoj se vozač osjeća sigurno u saobraćaju u urbanim zonama, ali i da može savladati različite uspone u prirodi, na šumskim putevima ili u makadamskim uslovima.

Sljedeći projekat na kojem radimo nadmašio je sva naša očekivanja. Nećemo otkrivati sve detalje, ali izrada ovog bicikla je jako zahtjevna. Oblik rama, savijanje, rezanje i uklapanje cijevi za nas predstavlja izazov koji smo s entuzijazmom prihvatili. Posebno nas zabavlja kreativan rad na izradi detalja i nadamo se da će do kraja aprila i ovaj bicikl biti spreman za svoju prvu vožnju.

Ideja za izradu ovakvog custom bicikla proizašla je upravo iz želje da se pomaknemo iz gradske zone. Cilj projekta je vožnja van gradskog saobraćaja, gužve, buke i zagađenja na sarajevskim ulicama. Smisao je također i u posjedovanju bicikla prilagođenog potrebama vozača, koji će bez mnogo fizičkog napora moći uživati u vožnji čak i zahtjevnijim terenima i sigurno stići na željene destinacije.

Vozači naših bicikala opisuju jedinstveni osjećaj koji imaju dok ih voze. Udobnost sjedala, niska pozicija sjedenja i široki, udobni rukohvati omogućuju vozaču da se opusti u svom sjedištu za vrijeme vožnje. Odmah pri polasku, osjećaju se lagano, kao da bez ikakvog napora plove kroz zrak. Ova vrsta bicikla je izrađena sa ciljem da se prilagodi vozaču i omogući mu da maksimalno uživa u vožnji dvotočkašem koji se zaista nalazi negdje između bicikla i motocikla.

Vozimo se i družimo kad god možemo. Naša omiljena tura je večernja vožnja Vilsonovim šetalištem, pa kroz grad, preko Darive do Kozije ćuprije. Ovu gradsku turu uvijek završimo večerom ili pićem u jednom od mnogobrojnih sarajevskih restorana ili barova. Trebevička tura je također predivan doživljaj i svima bismo je preporučili,  ali treba se organizovati u ranijim jutarnjim satima, kada na ulicama nije prevelika gužva.

Bosna i Hercegovina je idealna zemlja za biciklističke ture kroz prirodu zbog prekrasnog krajolika, različitih terena, kulturne i povijesne baštine te prijateljski raspoloženih stanovnika svih njenih predjela. Ovo je zemlja koju svaki strastveni  biciklist treba posjetiti kako bi dušu ispunio ljepotom i doživio jedinstveno iskustvo koje se ne može pronaći nigdje drugdje na svijetu.”