Priredila: Danijela Golijanin
Foto: Elma Smajlović
Sve što vidite oko sebe je neko kreirao. Umjetnici i njihova umjetnost se nalaze posvuda. To je stolica na kojoj sjedite, billboard koji vidite iz auta, garderoba koju oblačite, i ono što otpakujete i stavljate na sto da jedete ili pijete. Jelena Oksenfeld je jedna od njih. Jelena, kao i njoj slični, stoje iza imena velikih firmi koje se bave proizvodnjom, ne vidite ih, ali svaki dan kupite nešto od njihovih kreacija. Osim što je umjetnica i dizajnerica, Jelena je i majka svom divnom sinu Mariju i najbolja prijateljica psu Marliju.
„Ne bih ništa mogla reći o sebi, a da ne kažem kako potječem iz umjetničke porodice. Moj djed, Mario Mikulić, ostavio je neizbrisiv trag na sve nas svojim talentom i radom koji je ostavio iza sebe. Bio je jedan od najpoznatijih jugoslovenskih slikara. Dugujem i majci, Bojani Mikulić, također talentovanoj umjetnici i bivšoj profesorici Umjetničke škole u Sarajevu, dosta toga. Moja braća jednako imaju ‘umjetničke’ gene. Nikola je dizajner, a Vedran je poznati street art umjetnik, kod nas i vani“, priča nam Jelena.
Iza Jelene je dugih dvadeset i pet godina rada, a počela je raditi i prije nego što je završila studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu na Odsjeku grafičkog dizajna. Početak njene karijere je vezan za ilustracije slikovnica. „Raditi za najmlađe je bilo važno i lijepo iskustvo, jer su djeca najbolji i najiskreniji kritičari. Njima se nešto ili svidi ili apsolutno ne svidi. Trećega nema. Ilustrovala sam na desetine slikovnica koje mi i dan danas vraćaju osmijeh na lice“, prisjeća se Jelena.
„U ratnom periodu sam radila kao kostimograf i scenograf na Akademiji scenskih umjetnosti. Angažman u ratu je za mene bio i olakšavajuća okolnost, bijeg od surove realnosti. U nedostatku materijala za kostime, morali smo dosta improvizirati i sve praviti sami. Suština umjetnosti je takva da kreacija odolijeva svakom vidu nedostatka ili manjkavosti, i onda ona dolazi do izražaja, pa su tako u ratnim godinama nastale scenografije za predstave kao što su ‘Mandragole’ i ‘Tigar’ Ahmeda Imamovića i Dragana Marinkovića.“
Više godina je radila na, kako kaže, njeno veliko zadovoljstvo, sa Suadom Kapić (Medijska kuća Fama) na projektu “Srebrenica – mapiranje genocida”. Ovaj rad smatra svojim ličnim doprinosom u osvještavanju i dokumetovanju stradanja kroz koje smo prošli tokom rata. Ovaj značajan i bitan projekat ju je zatekao u periodu trudnoće, dok je nosila svoga sina. Pred sami porod, završila je svoj dio posla, sklopila laptop i donijela Marija na svijet. To je bila kombinacija veoma snažnih i suprotstavljenih emocija. Od neizmjerne tuge zbog Srebreničke tragedije, do zadovoljstva urađenim i postignutim, pa sve do ličnog uzbuđenja i sreće zbog rođenja djeteta.
Nakon toga su uslijedile godine agencijskog i marketinškog rada kada dobija i prve, ali brojne nagrade za dizajn. U ovom periodu je radila i u Beogradu tokom nekoliko godina, gdje također osvaja nagrade. Rad u marketinškim agencijama joj je pružio nova znanja i bolji uvid u svijet prezentacije, nakon čega se odlučuje da pokrene i svoju vlastitu firmu, pod nazivom “Pakeraj”, s ciljem pružanja usluga dizajna i rješenja za ambalažu.
Već duži niz godina, “Pakeraj” radi za uspješne lokalne firme kao što su Lukavac Cement, Klas, Vispak, Kent, MBA, CornFlips, Madi i dr. Pored lokalnih firmi i brendova, firma je radila i za hrvatsko tržište gdje osvaja prvu nagradu za dizajn piva (Staročeško 5th element) na takmičenju u organizaciji CROPAK-a. Prije osam godina, na poziv predsjednika uprave, Rusmira Hrvića, počinje da radi za kompaniju “AS Holding” na poziciji kreativnog direktora. Do danas je stvorila sjajan tim ljudi s kojima svakodnevno radi na brojnim zadacima koje, zbog velikog obima proizvodnje, ova firma sa sobom nosi.
„Moj put nije bio lagan, ali je bio kreativan i ispunjujući. Stojim iza najmanje hiljadu rješenja za ambalažu. Svako novo pakovanje je projekat za sebe gdje se mora, osim izgleda, osmisliti i njegova prezentacija ili, kako mi volimo reći, čitava priča o proizvodu. Jedan od projekata koji bih posebno istakla je onaj za brend ‘Oaza’, na kojem smo radili direktor Oaze, Armin Hrvić, i ja. Svaki novi rad na ovom opsežnom i dugoročnom projektu za mene donosi nove izazove i novu radost. Nevjerovatno je koliko možete biti kreativniji i drugačiji, kada imate podršku i prepoznavanje u kolektivu, radeći za isti cilj, a to je najbolja moguća strategija za rast brenda. Moj odnos prema ‘Oazi’ je kao odnos majke prema djetetu“, s puno opravdanog ponosa navodi Jelena.
„Bilo je samo pitanje vremena kada ću se posvetiti slikarstvu, kao nečemu što je jedino ostalo u meni neispoljeno, a bilo je tu sve vrijeme. Tako je nastala ‘Smaknuta slika’. To je koncept slike ulja na platnu, ali je ona drugačija i neočekivana. Iskoristila sam neke stečene i naučene dizajnerske pristupe i povezala ih u drugačije kadrove na slikama od uobičajenih. Moje slike su uglavnom tako kadrirane da se ne vidi čitava priča, nego njezin nagovješaj, pa otuda u nazivu slike ‘smaknuta’. U svakoj ima jedan dio koji je pomjeren ili smaknut bojom ili jednostavno izgleda kao greška”, kaže ova samozatajna, iznimno talentirana, umjetnica.
„Simbolika te čitave pomjerenosti, ili namjerne greške, govori o tome kako u životu od grešaka pravimo nove prilike ili nove pravce. Iako savršenstvo kao takvo ne postoji, ne bismo trebali ni da se trudimo da ga postignemo, jer bi se izgubila svaka zabava i zadovoljstvo. Život je svakako samo niz nesavršenstava koji ga kao takvi čine savršenim. Slikanje je dalo novi kolorit mom životu i pruža mi mogućnost da kroz njega ‘zračim’, a to će razumjeti svako ko je barem jednom u životu bio nečim nadahnut”, zaključila je Jelena za kraj ovog neobičnog razgovora, kakav je i sam njen lik i djela.
