Otvoreni javni prostor trebao bi pripadati svima, a koliko je neki grad spreman da svoje javne prostore istinski namijeni svim svojim žiteljkama i žiteljima vidi se po tome koliko su njegovi javni prostori osmišljeni, koliko privlače i pozivaju ljude da se u njima zadrže. Parkovi, klupe, pješačke zone, biciklističke staze, interaktivni parkovi za djecu i za starije, dobro osmišljeni trgovi, sve to ćete bez problema naći u gradovima čiji oci misle da bi grad trebao biti udoban svima.
Piše: Tamara Zablocki
Foto: Asiana Jurca Avci
Baš takav grad je u posljednjih dvadesetak godina Ljubljana, koja je brojne ulice i trgove u svom centru od parkinga i prometnica prenamijenila u pješačke zone na kojima se ljudi, pješaci i biciklisti, zaustavljaju da predahnu, ulični muzičari sviraju, a djeca igraju bez bojazni od automobila. Jedna od odlika javnih prostora u Ljubljani su i izložbe na otvorenom, koje se redovno održavaju u parku Tivoli, na velikom platou ispred Metalke, na novom trgu ispred Etnografskog muzeja i još kojegdje. Postavljene za sve građanke i građane i posjetiteljke i posjetioce slovenačke prijestonice, ove izložbe su inkluzivne i zato jer ne zahtijevaju plaćanje ulaznice u galeriju ili muzej. Tu su, na raspolaganje svima, edukativne i raznolike.
Jedna takva izložba koja se tiče povijesti dizajna u Bosni i Hercegovini bila je postavljena tokom čitavog augusta na uličnoj galeriji Figovec, u blizini ljubljanske Metalke. Naziva Sport i umjetnost: plakat i zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984, izložba predstavlja pregled najuspješnijih primjeraka plakata nastalih u svrhe promocije sarajevske olimpijade. Inicijatori izložbe, institut Tam-Tam i Zavod Carnica, ocijenili su naime da je ove godine, kad smo dočekali prolongiranu olimpijadu u Tokiju, pravi trenutak da se prisjetimo umjetnosti koja je pratila jedine olimpijske igre organizovane u bivšoj Jugoslaviji.
Prema autoricama i autorima izložbe, sport i umjetnost su temelji svake kulture i zato su odvajkada u sprezi. O tome svjedoče likovna i književna djela iz antičkog doba, a na prvim izdanjima modernih olimpijskih igara čak su postojala takmičenja u disciplinama kao što su pjesništvo, slikarstvo i arhitektura. Olimpijske igre u 20. vijeku u umjetničkom je smislu najmoćnije označio plakat kao glavni medij promocije olimpijskih vrijednosti i sporta uopšte.
Serija laviranih crteža, plakata osam sportskih disciplina slikara Ismara Mujezinovića, koja je s pravom zadobila centralnu poziciju na Tam-Tamovoj uličnoj izložbi, upravo je takav lijep primjer spoja sporta i umjetnosti. Ekspresivnost poteza i boja naglašava dinamičnost figura, što posmatraču ili posmatračici daje osjećaj da će svakog časa iskočiti s papira u trodimenzionalnu stvarnost.
Dizajn kao važan dio organizacije olimpijskih igara
U napetom političkom razdoblju koje je bilo označeno tenzijama između zapadnog i istočnog bloka – sjetimo se samo bojkota u Moskvi 1980. i u Los Angelesu 1984. – i koje je pratila finansijska neizvjesnost, Sarajevu je uspjelo nešto što je na granici vjerovatnog, mišljenja su autorice i autori izložbe. Fenomen sarajevskih zimskih olimpijskih igara zato treba zahvaliti prije svega izuzetnim organizacijskim sposobnostima, velikodušnosti olimpijskog komiteta ali i nevjerovatnoj atmosferi solidarnosti i predanosti podjednako organizatora kao i lokalnog stanovništva. Organizacijske, infrastrukturne, arhitektonske dosege koji su i danas u ponos Bosne i Hercegovine pratio je i dizajn.
Pažljivo osmišljen vizualni identitet sarajevske olimpijade, logotip, set piktograma i maskota birani su na konkursima na kojima su učestvovali umjetnici i umjetnice, dizajneri i dizajnerke iz cijele Jugoslavije. U kolektivnom sjećanju se zasigurno najjasnije urezala maskota olimpijade, Vučko, rad akademskog slikara Jožeta Trobca iz Kranja. Vučko je naprosto nematerijalna baština olimpijskih igara 1984. Plakat s Vučkovim likom tako je neizostavni dio i ljubljanske izložbe. Izložba je, inače, s iznimkom upravo Vučkovog lika, u cjelosti pristigla iz neprocjenjive grafičke zbirke sarajevskog dizajnera i profesora Asima Đelilovića, koji već decenijama bilježi, zbira i brine za bogatu dizajnersku baštinu nastalu na prostoru današnje Bosne i Hercegovine.
Društvo posvećeno promociji plakata u javnom prostoru
Priča o društvu Tam-Tam, inicijatoru izložbe, inspirativna je sama po sebi. Naime, riječ je o organizaciji koja već trideset godina radi na razvoju područja plakata kao komunikacijskog sredstva u javnom prostoru, podstiče kreativno djelovanje ali i aktivizam na tom polju. Kako kažu sami za sebe, specijalisti su za ulične plakate i inicijatori društveno odgovornih projekata. Prvi put su predstavili ulični plakatni pano godine 1996. i u godinama koje su uslijedile raširili svoje djelovanje toliko da su danas drugo ime za ulični plakat, nerijetko aktivističkog sadržaja. Tam Tam plakat je tako s godinama prerastao u standard reklamiranja u urbanom prostoru, dopunjen društveno korisnim inicijativama.
Pod palicom društva Tam-Tam svake godine se odvija natječaj za dizajniranje uličnog plakata, imena Plakativat. Inicijatori su i sad već tradicionalne decembarske kampanje osvještavanja »Petarde? Ne, hvala!« o tome koliko kućnih ljubimaca pobjegne ili ima ozbiljne posljedice od bacanja petardi u toku prazničnih dana, kao i jednako tradicionalne kampanje Čovjek, u kojoj u saradnji s Gradskom opštinom Ljubljana, upozoravaju na pristojno ponašanje u javnom prostoru, zagovarajući nebacanje opušaka i žvakaćih guma posvuda naokolo.
»Takve akcije su u samoj srži našeg rada jer smo svjesni učinkovitosti, društvene uloge i odgovornosti koju može imati ulični plakat kao izuzetn raširen i istovremeno najstariji medijski format s velikim utjecajem na javno mnenje«, pojašnjavaju iz Tam-Tama.
