U petak, 12. aprila, u Bošnjačkom institutu – fondacija Adil Zulfikarpašić, u okviru 29. izdanja Modula Memorije biće otvorena izložba fotografija „Poniženje ljepote“ fotografa Vladimira Kolopića i autora Salke Šarića. Fotografije iz ciklusa „Poniženje ljepote“ nastale su 1992. godine. Snimanje je, prema riječima autora, povremeno prekidano zbog sporadičnih granatiranja Mostara. Ciklus od 40 fotografija Salko Šarić je 2011. godine poklonio Bošnjačkom institutu, a do danas je predstavljen na brojnim izložbama: u Beču, Pragu, Cagliariju, Dusseldorfu, Sarajevu, Mostaru, Caracasu…
Salko Šarić (1951, Mostar) je sociolog kulture, glumac, reditelj i autor više značajnih monografija o umjetničkoj sceni grada Mostara. Vladimir Kolopić (1952, Zagreb) je fotograf; samostalno izlaže i učestvuje na kolektivnim izložbama od 1979. godine, a njegovi radovi su objavljivani u domaćim i inostranim časopisima.
„Civiliziran duh pred barbarstvom, obično, šokiran, najprije zanijemi. Želja za otporom bezumlju uništenja, imanentna umjetničkom biću, neke stvaraoce nagna da kreacijom odgovore na ubilačke i razaračke namjere. Ciklus fotografija Poniženje ljepote autorskog dvojca Salke Šarića i Vladimira Kolopića, primjer je duhovnog, estetičkog otpora destrukciji u kom je – što zbog prirode medija, što zbog idejnog rješenja – zadržana ona inicijalna tišina zgražavanja nad stvarnošću neprihvatljivoj humanistički opredijeljenom umu.
Umjetničke fotografije koje je, prema ideji, postavkama i dizajnu Salke Šarića, napravio Vladimir Kolopić odolijevaju testu vremena i decenijama nakon prve izložbe, postavljene 1993. godine u zagrebačkoj galeriji Preporod, privlače pažnju javnosti, podsjećajući na vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu, čiji odjek i dalje neumitno odzvanja našom svakodnevicom. Dramatičnost izraza višeslojno suprotstavljenih koncepata (tamno-svijetlo, stvarnosno-poetično, teatarsko-fotografsko, dokumentarno-umjetničko, destruktivno-kreativno, barbarsko-civilizirano…) rezultirala je upečatljivo nadrealnim ambijentom: scenama svojevrsnog teatra apsurda pred kulisama i scenografijom ruiniranog Mostara.
Prizori zamrznuti u vremenu svojim pantomimskim mûkom zaista govore više od hiljadu riječi; svjedoče urušavanju čovječnosti koja ipak, na zgarištima kulture, u postapokaliptičnoj atmosferi, ne pristaje ostati zatrpana devastiranim simbolima grada bogate historije. Ratom unakažene, ali i dalje prepoznatljive, mostarske vedute umjetničkim sredstvima pretvorene su u teatarsku pozornicu i ovjekovječene fotografskim bljeskom kao autentičan i vrijedan dokument otpora destrukciji.
Dotjerane dame sjede za stolom u nekadašnjoj bašti ispred izgorjelog hotela Neretva i kao da ne pripadaju (ili odbijaju pripadati) stvarnosti što ih okružuje… Lutke razrogačenih očiju i otvorenih usta što su, razbacane po prostorijama i dvorištu Pozorišta lutaka, poprimile tragičke konotacije… Vojnici zagledani u Stari most, među kojima je i zloslutno, bijelom bojom našminkano, lice jednog od njih što gleda u suprotnom smjeru, ka objektivu aparata, kreirajući tenziju iščekivanja i slutnje nadvijene nad draguljem svjetske kulturne baštine, osmanskodobnim remek-djelom koje (iako srušeno godinu dana nakon što je fotografija nastala) i danas, obnovljeno, povezuje obale Neretve i, sažimajući kolosalnu simboličku vrijednost, čini ono što odlikuje istinsku umjetnost – traje“, navodi se u afiši izložbe.
Izložba se realizira u saradnji s Bošnjačkim institutom – fondacija Adil Zulfikarpašić.
