U Umjetničkoj galeriji BiH u utorak, 7. maja, s početkom u 20 sati, bit će otvorena izložba bosanskohercegovačkog akademskog slikara Mehmeda Klepe.

Godine 2019. ovaj istaknuti umjetnik, porijeklom iz Visokog, Sarajlijama se predstavio svojom velikom retrospektivnom izložbom u gradskoj galeriji Collegium Artisticum, povodom 40 godina umjetničkog rada.

Sada će publika vidjeti djela iz Klepinog najnovijeg opusa, a riječ je o radovima iz perioda od 2020-2024.

Ciklus slika nastao 2023. godine sublimira u sebi Klepina traganja iz prethodnih nekoliko godina. Educirani slikar u njemu, koji je prošao proces ‘Metamorfoze’ i pokazao da izvrsno vlada znanjem iz historije slikarstva, u ovom ciklusu na platnima susreće Rothka i Rauschenberga.

Klepo obojena geometrijska polja kombinira/Combines s upotrebljenim, istrošenim, nađenim predmetima – krpama za brisanje kistova prilikom slikanja. Neke aplicirane (lijepljenjem ili šivanjem) bez intervencije umjetnika, a neke doslikavane ili docrtavane. Od navedenih elemenata gradi čvrstu i discipliniranu kompoziciju koja nosi platno.

Tu kompozicijsku čvrstinu na marginama dopunjava svojom već prepoznatljivom ‘ličnom piktografijom’ koju u osnovi čine geometrijski oblici. Tom svom uobičajenom repertoaru pridružuje i ljestve, koje su se kao motiv već pojavljivale u ranijem ciklusu slika i crteža (ali i asamblaža). Simbolički potencijal ljestvi kao motiva kreće se od onog religioznog, o priči o Jakovovom (Jakubovom) snu u kojem se po ljestvama uspinju i spuštaju anđeli (meleci) – posrednici između sna i jave, nebeskog i zemaljskog, preko težnje za dostizanjem cilja do spuštanja do najnižih dijelova svijesti.

Ove Klepine ljestve, analizirajući njegov cjelokupni opus, mogle bi predstavljati sve navedeno. Položene i nizane jedne uz druge, mogu tvoriti i prugu, ‘uskotračnu do Foče’, kako je u šali rekao Klepo. Pruga kao težnja za odlaskom, za daljinom, za putovanjem“, zapisala je Maja Abdomerović u tekstu za katalog izložbe u Umjetničkoj galeriji BiH.

Mehmed Klepo, akademski slikar, rođen je 1951. godine u Foči. Od 1964. godine živi u Visokom. Diplomirao je 1976. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Od 1980. do 2001. godine radio je kao kustos Umjetničke zbirke u Muzeju grada Sarajeva. Od prijema u ULUBiH 1978. godine izlaže na svim značajnim izložbama ULUBiH-a u zemlji i inozemstvu, a jedno vrijeme je obavljao i funkcije predsjednika umjetničkog savjeta ULUBIH-a i člana Upravnog odbora ULUBIH-a. Izlagao je u Sarajevu, Visokom, Zenici, Tuzli, Mostaru i drugim gradaovima u BiH, kao i u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Somboru, Rijeci, Dubrovniku, Mariboru, Podgorici, Skoplju, Istanbulu, Kairu, Ankari, Bredi, Luksemburgu, Baden-Badenu, Fuldi, Amsterdamu, Beču, Bratislavi, Hagu, Ahenu i drugim evropskim gradovima.

Kao jedan od predstavnika bosanskohercegovačkog slikarstva uvršten je u ediciju Umjetničke galerije Bosne i Hrcegovine “Umjetnost Bosne i Hercegovine 1974-1984”, u monografiju Nikole Kovača “Slikarstvo Bosne i Hercegovine 1945-1990”, u knjigu o likovnim umjetnostima “Labirinti slike” Vefika Hadžismajlovića te poslijeratnu postavku Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine (do 2001. godine).

Kao istaknuti i priznati umjetnik uključen je u mnoge značajne selektivne izložbe i projekte koji su Bosnu i Hercegovinu predstavljali na domaćoj i međunarodnoj likovnoj sceni.