U sklopu nedavno završenog Festivala „Sarajevska zima“ imali smo priliku vidjeti zanimljivu izložbu pod nazivom „Sve radnje su završene, sve je pripremljeno“ čije autorice su Ira Skopljak-Viteškić i Nelisa Baždar. Ova zanimljiva postavka u Galeriji „Novi hram“ bila je povod za razgovor s Irom Skopljak-Viteškić, likovnom umjetnicom iz Sarajeva. Ira je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, nastavnički odsjek, u klasi profesora Radoslava Tadića. Magistrirala je na temu „Tehnološki aspekti i simbolika primjene starih slikarskih tehnika i materijala u mojim slikama“ kod prof. mr. Zoje Finci, doc. Ive Simčić i prof. mr. Mirsada Begovića. Na Sveučilištu u Mostaru radi na praktikumu, tehnološkim znanostima za likovnu oblast – likovnu tehnologiju – zaštitu likovnih dijela,  gdje pohađa doktorski studij ARS SACRA. Zaposlena je kao viša asistentica na ALU Sarajevo. Pored samostalnih izložbi, učestvovala je i u mnogobrojnim kolektivnim izložbama organizovanim u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

Piše: Duška Amidžić

Foto: Privatna arhiva

Šta ste nam htjeli poručiti nazivom izložbe, šta su posjetioci mogli vidjeti i spoznati?

Ovo je moja četvrta samostalna izložba koju organizujem sa svojom kolegicom Nelisom Baždar. Izložba predstavlja crteže i slike, a s drugim dvjema kolegicama, Mijom Vučić i Dženanom Hoti, radila sam zajedničku instalaciju. Izložba je održana u sklopu Festivala „Sarajevska zima“. Željela bih citirati višu asistenticu dr. Lamiju Nermaliju, koja je dala osvrt na našu izložbu: „Umjetnice artikuliraju aktualni planetarni problem – pandemije COVID-19 – u mediju instalacije pod nazivom ‘Sve radnje su završene, sve je pripremljeno’, citirana je izjava ministrice vanjskih poslova BiH koju je krajem februara 2021. godine dala za medije, u periodu kada BiH čeka vakcine, a zemlje iz susjedstva već treći mjesec provode vakcinaciju.“ Ironija započeta naslovom nastavlja se u analogiji s lusterom u obnovljenom sarajevskom Olimpijskom muzeju: iznad naših glava je ‘luster’ od šprica iz kojih izlazi sadržaj u bojama simbola Olimpijskih igara; drugi, podzemni dio instalacije je obojeni sadržaj vakcina koji okupira prostor. Pet boja simbola Olimpijskih igara ukazuju na mučno, protivljudsko, nametnuto, razorno porijeklo ujedinjenosti naroda i kontinenata današnjice. U prizmi konkretnog pandemijskog bosanskohercegovačkog iskustva naziremo univerzalnost ljudske patnje, u ponavljanoj gesti spasenja kao načina da se segregacija (markiranost bojom) izvrši pod parolom slobode, uvažavanja ljudskih prava i propagiranja različitosti. Značenja se dalje razlistavaju performansom Corōna Spīnae et Corōna Dominātionis (Trnova kruna i kruna vlasti), koji izvode Mija Vučić i Dženana Hot.“

U mojim crtežima, kao što je kolegica Lamija napisala, dominira mozaičko okupljanje i s pravom dobivaju ulogu fragmenata. Sugestivnost pojedinačnih prikaza, nemogućnost uspostavljanja veze na planu reducirane predmetne stvarnosti akcentira obrazac koji se ponavlja i potvrđuje, kao mitovi upleteni u veću strukturu mitologije. Mitska struktura je potvrđena tematiziranjem univerzalnog, ljudskog, u ogledalu prirodnih fenomena.

Znači li to da se protiv stanja u društvu prouzrokovanog pandemijom borite onim što najbolje znate i što najviše volite, odnosno, umjetnošću? Može li pandemija biti inspiracija za umjetničko stvaralaštvo? Zbog pandemije umjetnički sadržaji su uglavnom dostupni online. Je li to novi život kulture?

Mislim, kako god ovo zvučalo, a to kažu i mnoge moje kolege, da ovu pandemiju treba iskoristiti za svoje istraživanje, za svoj mir, za praktični rad… Posveti se sebi!!! Imam obaveze na fakultetu jer radim sve online sa studentima, i dosta vremena provodim na računaru, prateći svaki njihov korak. Ali sve treba gledati pozitivno… Iz ovoga izvlačimo pouku, kako se kaže, „sve je s razlogom“. Danas je, nažalost, većina izložbi online, a mi smo htjele da još jednom u ovim uslovima podržimo Festival „Sarajevska zima“ i da napravimo u galeriji svoju priču. Zadovoljne smo i drago nam je da smo radile u timu. Naravno da pandemija može biti inspiracija za umjetničko stvaralaštvo, inspiracija i rad trebaju biti stalno prisutni, zašto bi se nalazili razlozi za negativnost i nerad. Nažalost, u takvoj smo situaciji da nam je sve online, i život nam se svodi na tehnologiju (računare i mobitele). Ja i dalje ne gledam tako, jer uopšte nisam taj tip, borim se protiv toga koliko mogu.

Ovo nije Vaša prva izložba u sklopu Festivala „Sarajevska zima“. Vi ste već niz godina aktivni sudionik Festivala, a kao studentica ste učestvovali volonterski i u organizaciji Festivala. Koliko je takav društveni angažman, susreti s kolegama iz svih dijelova svijeta, bitan za razvoj i afirmaciju umjetnika, u ovom slučaju likovnog.

Za Festival „Sarajevska zima“ radim i pomažem od srednje škole, kada sam skupila svoje društvo i svi smo učestvovali volonterski. I kada sam počela studirati, isto tako sam svoju raju angažovala. Obavljali smo sve poslove, od kancelarijskog posla, otvaranja festivala, izlaganja, rada preformansa, instalacija s raznim svjetskim i domaćim umjetnicima. Jednostavno, Festival je dio mene i moje porodice. Vrlo je bitan razvoj i afirmacija umjetnika jer to nas spaja i upoznaje.

Nedavno ste učestvovali u međunarodnom projektu koji je rezultat saradnje fakulteta likovnih umjetnosti u Maleziji i Indiji. Izloženi su radovi umjetnika iz različitih zemalja. Biti među njima sigurno je čast i potvrda vrijednosti onoga što radite.

Pozvao me univerzitetski profesor Suzlee Ibrahim s Akademije likovnih umjetnosti Seni Budaya dan Warisan Kebangsaan iz Kuala Lumpura. Online izložba 21 EXPRESIONS je projekt saradnje između Fakulteta likovnih umjetnosti Aswara Malezija i ArtForto Indija. Prikazuje umjetnička djela velikih umjetnika iz 21 zemlje. Predstavila sam se dvjema slikama i jednim crtežom, kombinovana tehnika. Velika mi je čast da sam izabrana da predstavljam Bosnu i Hercegovinu i da učestvujem u kolektivnoj izložbi sa izlagačima iz čitavog svijeta.

Vaša druga samostalna izložba, „Tragovi postojanja“, također je postavljena u Galeriji Novi hram. Izložba je bazirana na iščitavanju fajumskih portreta ili portreta mumija…

To je bila moja druga samostalna izložba u mom gradu Sarajevu, a prvu samostalnu izložbu crteža i performans imala sam u Ateljeu „Admira Bradarić“ u Maglaju 2010. godine. Izložba u Sarajevu bazira se na temi mog završnog master rada „Tehnološki aspekti i simbolika primjene starih slikarskih tehnika i materijala u mojim slikama“. Opredjeljenje za izbor ove teme nastalo je kroz dilemu kako razlučiti i spojiti uticaj i saznanja koja sam učenjem i umjetničkim radom apsorbovala i koji su na mene uticali posebnom snagom i ljepotom. Moj rad je zasnovan upravo na prethodnim razmišljanjima o predmetima i vrijednostima iz davne prošlosti – artefaktima. Fajumski portreti, nazvani po drevnom gradu Fajumu, su ime portreta na drvetu, koji su slikani u doba helenističkog Egipta. Korišteni su kao posmrtne maske mumija. Nastali su u razdoblju od prvog do četvrtog stoljeća, slikani tehnikom enkaustika (vosak + pigment). U cjelokupnom opusu dala sam primat portretima, koje sam realizirala različitim tehnološkim postupcima, različitim materijalima, preko upotrebe kolaža pigmenata i djelimičnog prikaza savremenih likova koji bude asocijaciju na antički izgled portreta, a predstavljaju portrete mojih prijateljica koje su imale asocijativnu sličnost, ljepotu i neobičnost sa fajumskim portretima. Primjena tehnologija je tehnologija naslijeđa preko raznih traktata, zapisa i erminija. Ta tehnologija iz davnog vremena djelimično je primijenjena u mojim radovima kao omaž i karika. Mislim da je ta karika postala vrlo značajna u mom saznanju i probudila mnoga razmišljanja o budućim slikama i možda nekim drugim opusima.

Kako biste opisali svoje slikarstvo? Šta nam želite poručiti svojom umjetnošću?

Moje slikarstvo se zasniva na I CHING-u, najstarijem djelu klasične kineske književnosti, poznatom i kao Knjiga promjena. Započinje rečenicom u kojoj govori o magijskom stvaranju iz ništavila u stvarnost i postojanje. To je poenta u kojoj se krije i započinje Život. Odnos tog duhovnog spajanja kroz ljubav, emociju traje kroz sva vremena ljudskog postojanja i ostavlja inspirativne tragove kroz sva djela duhovnog naslijeđa. Primordijalni crteži, slike prahistorijske umjetnosti, pokazuju isti taj odnos čovjeka u emociji i ostavljanju nekog traga u njegovoj poruci o egzistenciji.

Da morate birati između edukacije i umjetničkog rada, šta biste izabrali?

Izabrala bih i jedno i drugo. Edukacija je temelj postojanja i opstanka ljudske zajednice, obuhvata proces sticanja znanja, umijeća, navika, razvijanja tjelesnih, intelektualnih, moralnih, estetskih i radnih sposobnosti, što je vrlo bitno u odgojnom i pedagoškom postupku, a umjetnički rad mi samo još više pomaže u stvaranju dobre i sposobne edukacije.

Ne možemo a da ne spomenemo Vašeg oca, Mustafu Skopljaka, jednog od najpoznatijih bh. umjetnika koji, nažalost, više nije s nama. Svoj talent i ljubav prema umjetnosti prenio je na Vas, a sigurni smo da su on i njegova djela prisutni u Vašem i u životu Vaše porodice.

Otac je bio moj veliki prijatelj, pa tek onda roditelj. Mnogo vremena smo provodili zajedno u kući, na putovanjima, izložbama, u ateljeu… Bili smo dosta vezani, sve smo znali jedno o drugom, što bi se reklo, najljepše su tajne s tajom. Skopljak – Dedo, kako su ga svi zvali – bio je nešto posebno, ne samo kao čovjek, umjetnik, roditelj, već je kao ličnost imao odličnu energiju kojom je okupljao ljude oko sebe, veliko poštovanje, samopouzdanje, dobrotu, kreativnost… Jedno veliko dijete. S njim sam se dosta družila, on mi je bio učitelj života. Moja porodica i ja smo napravili njegovu izložbu u privatnom prostoru „Moj Život“ – manja retrospektiva (Omage) 2019. godine. Izložba ima velik značaj za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, da se ne zaboravi lik i djelo Skopljaka. Nas dvoje smo bili slični, ali smo se i razlikovali, njegov fragment je skulptura, dok je moj slikarstvo, tehnološki aspekti i simbolika. Dok je mene i moje porodice, Mustafa Skopljak neće nestati.

Radite li na nečem novom? Šta možemo očekivati u skoroj budućnosti?

U današnjem periodu pandemije bavim se novim zadacima, praktikumom i doktorskom disertacijom, spremam ispite, radim seminarske i slikam nove mozaičke pristupe s kombinovanim tehnikama.