Jedna od najznačajnijih umjetnica dvadesetog stoljeća, latinoamerička slikarka Frida Kahlo ostavila je neizbrisiv trag u svijetu umjetnosti. Njena hrabrost da se suoči s vlastitim izazovima i da ih pretoči u umjetnost, ostaju kao podsjetnik na važnost autentičnosti, samoprihvaćanja i izražavanja, inspirirajući i ohrabrujući generacije umjetnika i ljubitelja umjetnosti diljem svijeta.
Rođena 6. jula 1907. godine u Coyoacánu, Meksiko, Frida je već u ranoj dobi pokazivala ljubav prema umjetnosti. Međutim, njen put nije bio nimalo jednostavan. Još kao šestogodišnjakinja obolijeva od dječje paralize, što je uzrokovalo šepanje. Zbog toga su je nazivali “Frida drvena noga”, nadimkom koji je kasnije koristila kao potpis na nekim od svojih slika.
U mladosti, Frida je pohađala časove crtanja, ali je veći interes pokazivala prema nauci. Godine 1922., upisala je Nacionalnu pripremnu školu u Mexico Cityju s ciljem da studira medicinu. U toj školi, u dobi od petnaest godina, prvi put je susrela slikara Diega Riveru koji je u to vrijeme radio na muralu za školsku dvoranu. Tom prilikom, Frida je pokazala Diegu neke od svojih radova, a on ju je ohrabrio da nastavi slikati. Kasnije, Diego će postati ljubav njenog života.
U dobi od 18 godina, Frida je pretrpjela tešku saobraćajnu nesreću koja je zauvijek promijenila njen život. Ta nesreća je uzrokovala ozljede kičme, kuka i noge, ostavljajući je u trajnoj boli i invalidnosti. Kroz dugotrajna razdoblja oporavka i više od 30 operacija, Frida je pronašla utjehu u slikanju. Upravo tokom tih teških trenutaka, umjetnost je postala njen izlaz i način suočavanja s unutarnjom boli koju je osjećala.
Nakon što se konačno uspjela oporaviti od teških ozljeda, iako je i dalje trajno trpjela bolove uzrokovane korzetom i ožiljcima od brojnih operacija, odlučila je ostvariti svoj san i postati liječnica. Upisala je višu medicinsku školu i nastavila se boriti, unatoč svojim fizičkim poteškoćama. U to vrijeme, Frida se također pridružila Meksičkoj komunističkoj partiji i sklopila prijateljstvo s grupom intelektualaca. Ubrzo se ponovno susrela s Diegom Riverom, a 1929. godine, u dobi od 22 godine, za njega se i udaje, iako je bio gotovo dvostruko stariji od nje.
Frida Kahlo, Frida and Diego Rivera (1931)
Njena slika, “Frida i Diego Rivera”, prikazuje ne samo njeno novo ruho, nego i novi interes za meksičku narodnu umjetnost. Diego Rivera koji stoji s desne strane, držeći paletu i kistove u ruci, prikazan je kao veliki umjetnik. Nasuprot njemu, Frida izgleda sitno i skromno, odjevena u zelenu haljinu s crvenim šalom i cvjetnim vijencem na glavi, preuzimajući ulogu za koju pretpostavlja da Diego želi, ulogu tradicionalne meksičke žene.
Frida Kahlo, Henry Ford Hospital (1932)
Nakon preseljenja u Detroit 1932. godine, Frida Kahlo je ostala u drugom stanju. Međutim, tri preloma zdjelice su poremetila normalan razvoj djeteta u njenom tijelu te je, nažalost, izgubila bebu. U toj teškoj godini, Frida je stvorila neka od svojih najpoznatijih i najmučnijih djela, kao što je slika “Bolnica Henrija Forda”. Na toj slici prikazuje vlastitu bolničku scenu, ležeći na krevetu usred neplodnog krajolika, izražavajući svoju unutarnju bol i fizičku patnju.
Par se potom preselio u New York, ali kako je Frida snažno insistirala na povratku u Meksiko, 1935. godine su se vratili i počeli živjeti u novoj kući koja se sastojala od zasebnih kuća spojenih mostom. Uskoro, Frida je ponovno ostala trudna i doživjela i treći pobačaj, a uskoro je prošla i kroz kompliciranu operaciju desnog stopala. Bila je to preteška godina za nju, ne samo zbog psihičke iscrpljenosti, već i zbog brojnih Diegovih vanbračnih afera.
U isto vrijeme, postaje toliko popularna da su njene slike tražene za gotovo sve grupne izložbe koje su se održavale u Meksiku. Ovo je bilo razdoblje posebnog stvaralačkog nadahnuća za umjetnicu, tokom kojeg je naslikala daleko više djela nego prethodnih godina.
Prva samostalna izložba u galeriji Julien Levy u New Yorku 1938.
Godine 1939. Frida je otputovala u Pariz kako bi izložila svoje radove, a njena slika “Okvir” iz 1938. uvrštena je u zbirku Muzeja Louvre, te Frida tako postaje prva meksička umjetnica 20. stoljeća čija je slika dobila mjesto u toj uglednoj instituciji. Ova čast izazvala je divljenje mnogih velikih umjetnika tog vremena, uključujući Kandinskog i Picassa, koji su bili impresionirani Fridinom umjetničkom vještinom i talentom.
Frida Kahlo, Las dos Fridas (1939)
Po povratku u Meksiko, nastaje jedno od njenih najpoznatijih djela, “Dvije Fride”. Ova slika simbolizira dvije suprotne strane njene ličnosti. Lijeva Frida je odjevena u europsku vjenčanicu i simbolizira stranu koju je njen suprug Diego Rivera odbacio, dok desna Frida nosi tradicionalnu tehuansku odjeću i predstavlja stranu koju je Rivera volio. U slici se može primijetiti arterija koja vodi od autohtone Fridine slike do minijaturnog portreta Diega Rivere koji se nalazi u njenoj lijevoj ruci. Druga arterija povezuje srce druge Fride, koje je potpuno otkriveno i prikazuje unutarnju anatomiju. Kraj arterije je prerezan, a na slici se vidi da Europljanka Frida drži kirurški instrument koji naizgled zaustavlja protok krvi koja kaplje na njenu bijelu haljinu. Ova slika izražava Fridinu unutarnju borbu između različitih aspekata njenog identiteta i složenih emocija koje je doživljavala u svom turbulentnom braku s Diegom Riverom.
Atelje Fride Kahlo
Ipak, 1940. godine Frida se pomirila s Diegom i ponovno su se vjenčali prije nego su se preselili u Plavu kuću u Coyoacánu, njen dom iz djetinjstva. Tada je Frida imenovana profesoricom slikarstva u Školi likovnih umjetnosti, gdje je zbog svoje nekonvencionalne metode poučavanja postala omiljena među studentima.
Frida Kahlo i njeno djelo La columna rota (1944)
U isto vrijeme, Frida je prolazila kroz niz teških operacija kičme i trpjela neizrecive bolove, zbog čega je počela sve češće konzumirati alkohol i uzimati sve veće doze morfija o kojem je ostala ovisna do kraja života. Unatoč teškim operacijama i neizdrživoj boli, nastavila je slikati autoportrete. Tokom 1950-ih, Frida je podvrgnuta novim operacijama zbog čega je provela devet mjeseci u bolnici. Na njenim slikama iz tog razdoblja jasno se vidi ogromna bol koju je trpjela, jer više nije bila u stanju slikati bez pomoći opijata. Unatoč tome, njen umjetnički izraz ostao je snažan, a njene slike i dalje su izražavale duboku introspekciju i emocionalnu iskrenost.
Nepokolebljiva u svojoj namjeri, Frida nije odustala od želje da održi samostalnu izložbu u svom rodnom Meksiku. Organizirana je hitna pomoć koja ju je odvezla na otvorenje izložbe, koja je održana 1953. godine. Tamo ju je dočekao posebno pripremljen veliki krevet s baldahinom, iz kojeg je Frida učestvovala u slavlju. Ležeći u krevetu, ona je pila i pjevala zajedno s brojnom publikom koja je došla na događaj, djelujući kao najsretnija osoba na svijetu. Ova nekonvencionalna izložba bila je još jedan primjer Fridinog hrabrog duha i neustrašive umjetničke izražajnosti.
Frida Kahlo, Autorretrato con Collar de Espinas (1940)
Nakon što je pretrpjela brojne tragedije, liječnici su joj obznanili da će joj morati amputirati desnu nogu do koljena, zbog čega pada u tešku depresiju. Unatoč tome što je koristila invalidska kolica, uz pomoć proteze je i dalje bila sposobna hodati. Međutim, njenom tijelu je nedostajala snaga, a godine su donijele nove zdravstvene probleme. Sljedeće godine oboljela je od upale pluća.
Frida Kahlo preminula je u noći 13. jula 1954. godine, samo sedam dana nakon što je proslavila svoj 47. rođendan. Noć prije svoje smrti, kao dar svom suprugu Diegu povodom njihove 25. godišnjice braka, zapisala je u svoj dnevnik: “Osjećam da ću te uskoro napustiti”.
