Piše: Elma Hodžić
Fuad Šetić, dirigent i klavirski saradnik, obavlja funkciju stručnog saradnika pri Odsjeku za dirigovanje Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, na kojoj je završio dodiplomski i postdiplomski studij. Najmlađi je uposlenik akademije. Master studij iz oblasti muzičkog menadžmenta završio je 2020. godine na Univerzitetu Westminster (London, UK). Kao dirigent, usavršavao se na majstorskim radionicama kod Uroša Lajovica, Uriela Rodrígueza, Eduarda Portal Martina, Liora Šambadala i Michalisa Economoua. Finalista je Internacionalnog dirigentskog takmičenja sa Atinskom filharmonijom u aprilu 2022. godine. Djelovao je kao korepetitor i asistent dirigenta u Operi Narodnog pozorišta u Sarajevu. Od novembra 2020. do decembra 2021. godine bio je umjetnički direktor Festivala klasične muzike Orfej. Predsjednik Udruženja „Artissimo“, član INSAM Instituta za savremenu umjetničku muziku i Muzičkog društva Giuseppe Verdi iz Guadalajare (Meksiko), te počasni dirigent K-orkestra iz Yangpyeong-guna (Južna Koreja). Osnivač i muzički direktor Sarajevskog gradskog orkestra. Strastveni zaljubljenik u umjetnosti i život, bibliofil, neko ko nepopravljivo vjeruje i traži najbolje u ljudima. Veliki ljubitelj životinja.
Šta tačno znači biti dirigent?
Na ovo pitanje svako će dati drugačiji, vlastiti odgovor, a nerijetko će se odgovori razlikovati u ovisnosti postavite li ovo pitanje dirigentu, orkestarskom muzičaru, horskom pjevaču, solisti, laiku… Dirigent, najprije, treba biti vrlo senzibilan, posjedovati visoki nivo inteligencije (urođene, stečene, emocionalne i socijalne), imati vrlo razvijen muzički sluh (kontrola svih muzičkih parametara iz muzičke partiture – tonske visine, ritam, tembr, fraze, agogika, dinamika, tempo, itd.), dobro znanje iz orkestracije, razvijene analitičke sposobnosti, znanje o muzičkim stilovima, te barem teoretsko znanje o svim instrumentima i svim vrstama glasa sa kojima se susreću. Idealno bi bilo da i sami sviraju barem jedan od orkestarskih instrumenata, imaju osnove vokalne tehnike, a pored toga velika je prednost i ako dirigent svira klavir. Na sve ovo, veliki je bonus ako dirigent posjeduje i muzičku kreativnost i može ponuditi jedinstvenu muzičku interpretaciju u okviru parametara koje djelo diktira. Na kraju, neophodno je da dirigent može inspirisati veliki broj muzičara da na privremeno napuste vlastiti koncept nekog djela i izvedu ga onako kako on/ona želi. Nakon ovoliko nabrojanih stvari, očito je da imamo i određenu dozu narcizma. (smijeh)
Šalu na stranu, za mene biti dirigent znači konstantno istraživati muziku, pronalaziti ju u svakodnevnom životu, konstantno učiti i usavršavati se, dijeliti znanje i muzičke vizije sa drugima, te biti dovoljno hrabar da preuzmem ulogu vođe u nekom ansamblu, a onda i još hrabriji da muzičarima i publici prezentujem vlastitu interpretaciju nekog djela.
Muzika kao bijeg od svakodnevice
Stoljećima teoretičari umjetnosti pokušavaju pronaći dovoljno dobru definiciju muzike? Šta je za vas muzika?
Koliko god cliché zvučalo, muzika je za mene uvijek predstavljala bijeg od svakodnevice – čak i onda kada je moja svakodnevica bila muzika! Kao najeteričniju umjetnost, muziku smatram vrhuncem ljudskog duha, intelekta i emocija, ali i sastavnim dijelom prirode. Naprosto mi je nemoguće zamisliti svijet bez muzike i mislim da bi bilo nemoguće ostati čovjekom u tom distopičnom scenariju. Na kraju, mislim da muziku i ne treba posebno definisati; naprotiv, treba pustiti muziku da definiše nas.
Koji su izazovi rada pod okriljem Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu? Kako je tekao vaš obrazovni put?
Nakon završene Srednje muzičke škole (Odsjek za harmoniku i Opći smjer), odlučio sam se da budem hrabar i po prvi put poslušam instinkt koji mi je govorio da je dirigovanje profesionalni put kojim trebam krenuti. U toku Bachelor i Master studija, više puta sam se preispitivao, čak sam htio i odustati, no valjda je to normalno. Kao dobitnik dvije Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu, po završetku studija, zapošljavam se kao stručni saradnik na Odsjeku za dirigovanje. Rad na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu višestruko je korisno i nagrađujuće iskustvo: osim što sam u prilici da odmah primjenjujem sva stečena znanja u radu sa studentima, rekao bih da na neki način nastavljam svoje obrazovanje, dok prolazim kroz obrazovni proces sa njima. Moram biti iskren i priznati da, dok sam studirao, nisam želio raditi u obrazovnom sektoru. Smatrao sam da neću imati dovoljno vremena da se bavim umjetnošću i radom na sebi. To i jeste djelimično istina, nekad poželim da imam više vremena za vlastito neformalno obrazovanje, ali smatram da se sve uz dovoljno truda i predanosti može postići. To nerijetko znači da u sezoni imate možda dva slobodna vikenda, da ste konstantno fizički umorni, ali i u potpunosti ispunjeni onim što radite. Saradnja sa talentovanim studentima, kolegama i gostima uzbudljiva je svakodnevica!
Muzika izvan (vlastitih) granica
Nedavno ste proveli vrijeme u Londonu, osvojivši izuzetno cijenjenu Chevening stipendiju. Kako je London promijenio vaš pogled na stvaralački proces? Šta ste vidjeli i naučili tokom boravka na profesionalnom usavršavanju?
Vrijeme provedeno u Londonu za mene je bilo formativno i na ličnom i na profesionalnom planu. Chevening stipendija zasigurno je doprinijela da u potpunosti iskoristim sve benefite života u Londonu, koji je umjetnički centar svijeta. Kada se nađete u multimilionskom gradu, sve što zamislite najednom je potencijalno ostvarivo. Na Univerzitetu Westminster upisao sam Master studij iz oblasti muzičkog menadžmenta koji sam završio sa pohvalama. Ovaj studij, iako nije bio profilisan za umjetničku muziku, suštinski je promijenio moje shvatanje rada u „klasičnoj industriji“ (užasavam se riječi „industrija“ u kontekstu umjetnosti!). Svoju tezu napisao sam istražujući kulturnu politiku Bosne i Hercegovine i njen odnos prema umjetničkoj muzici. Nisam ni slutio da ću u Londonu konačno razumjeti kako stvari funkcionišu u Bosni i Hercegovini!
U Londonu sam imao priliku da slušam najbolje svjetske orkestre, najbolje svjetske dirigente, najbolje svjetske ansamble, da upoznam vanredno talentovane i sposobne mlade umjetnike. Sve to je utjecalo da svijet i svijet umjetnosti počnem gledati drugačije – sa više empatije, sa više ljubavi, sa više radoznalosti.
Na kojim projektima trenutno radite?
U okviru rada na Muzičkoj akademiji, trenutno sam, uz vanrednu profesoricu YeonJu Jeong, angažovan kao voditelj projekta Muzički kamp za mlade virtuoze. Ovaj projekat realizuje se u saradnji sa Centrom za muzičku edukaciju Muzičke akademije i Odjelom za umjetnost, umjetničko-istraživački rad, kulturu i sport, a namijenjen je mladim violinistima iz cijele Bosne i Hercegovine. Planirano je da se realizuje krajem maja i početkom juna tekuće godine. Intenzivne radionice, orkestarske probe, individualni časovi sa trinaest kandidata koji su uspješno položili audiciju u aprilu, biće okrunjeni koncertima u javnim prostorima u Sarajevu.
Kao predsjednik Udruženja „Artissimo“, angažovan sam i kao partner za Western Balkans Youth Orchestra za Bosnu i Hercegovinu. Saradnja sa ovim orkestrom fantastično je menadžersko, umjetničko i društveno iskustvo, i radujem se što će javnost ove godine moći da ih sluša i u Bosni i Hercegovini.
Na kraju kao jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji menadžersko-umjetnički projekat u mojoj dosadašnjoj karijeri svakako se izdvaja Sarajevski gradski orkestar. Ideja je nastala 2017. godine, pilot projekat (Sarajevski kamerni orkestar mladih) uslijedio je 2019. godine, a sada funkcionišemo pod nazivom Sarajevski gradski orkestar. Orkestar čine fantastični mladi muzičari iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva, ali i iz susjednih zemalja. Ponosan sam što ove ljude, koje izuzetno poštujem i od kojih svakodnevno učim, mogu nazvati i svojim prijateljima!
Prošlog mjeseca održan je inauguralni koncert Sarajevskog gradskog orkestra. Kakva je vaša, dirigentska vizija orkestra?
Inauguralni koncert bio je prvi veliki podvig Sarajevskog gradskog orkestra! Iako smo imali par nastupa ranije, ovo je bio prvi koncert sa cjelovitim orkestrom. Koncert je bio iznenađujuće posjećen, a uslijedile su i mnoge pohvale i čestitke što je i meni, ali i kolegama muzičarima, mnogo značilo. Kako je orkestar nastao i živi uglavnom na entuzijazmu mladih muzičara, kao jedan od osnovnih programskih ciljeva orkestra, mogu navesti i promociju mladih bosanskohercegovačkih kompozitora/ica i instrumentalista/ica. Tako smo na našem inauguralnom koncertu praizveli djelo Threnody: for Melisa, mladog kompozitora sa impresivnim dostignućima, Benjamina Ribića. Nakon toga, publici se kao solistica u Mozartovom Koncertu za klavir i orkestar br. 23 predstavila Zerina Šabotić, fantastična mlada pijanistica.
Vizija, koju dijelim sa timom ljudi zaduženim za rad orkestra je upravo ta – stvoriti prostor za mlade u kojem će dobiti podršku za svoj rad. Često sam se susretao sa starijim kolegama koji su podcrtavali da mladima treba davati prilike, ali isto tako često je sve stajalo tu: prilike se nikad ne bi davale, jer mlade kolege nisu dovoljno iskusne (ili bilo koji drugi razlog) da preuzmu vodeće uloge u ozbiljnim produkcijama. Sarajevski gradski orkestar prilika je koju su svi mladi muzičari u Sarajevu čekali! Što se umjetničke vizije tiče, želim da SGO bude uvijek rastući ansambl, kako po broju svirača, tako i po zahtjevnosti repertoara. Nažalost, u Sarajevu (ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini) još uvijek smo deficitarni sa instrumentima poput oboe, fagota, trombona, tube, harfe, itd. pa tako u skorije vrijeme sigurno nećemo samostalno postavljati velika djela.
Umjetnost kao prostor spajanja
Na što ste najviše ponosni? Koji projekat vam je posebno ostao u sjećanju zbog svoje važnosti u širem društvenom kontekstu?
Izuzetno sam ponosan na sve projekte koje sam radio i kao student, i kao mladi muzičar izvođač. Svaki je do sada bio uspješan i svaki je bio iskustvo u kojem sam nešto naučio – o sebi, ili o muzici, ili o ljudima. U posebnu grupu projekata spadaju oni koji imaju i širi društveni kontekst, bilo da se radi o položaju umjetnika u društvu, međuentitetskoj i međunarodnoj saradnji, o adekvatnom vrednovanju umjetničke muzike, o ulozi i dostupnosti umjetničke muzike u društvu (Ko to tamo svira?, Mladi muzičari u programima velikih festivala, Festival Orfej, Sarajevski gradski orkestar…).
Kao što sam već rekao, Sarajevski gradski orkestar najznačajniji je projekat i u umjetničkom i u menadžerskom, ali i u širem društvenom kontekstu. Osim što služi kao platforma za mlade instrumentaliste, dirigente, muzikologe, kompozitore, orkestar je i prostor u kojem bez problema sviraju svi mladi koji su svojim radom vezani za Sarajevo (svirači iz oba entiteta Bosne i Hercegovine, ali i državljani Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije). Zajedno šaljemo poruku da je umjetnost prostor koji spaja i u kojem zajedno gradimo bolju sliku o državi. Također, cilj nam je u budućnosti aktivno se uključiti u diskurs o kulturnoj politici, položaju muzičkih umjetnika u savremenom bosanskohercegovačkom društvu… Na kraju, to je moj prvi veliki, dugogodišnji projekat zbog čega ga smatram najznačajnijim.
Muzika i budućnost: kako vidite vaš budući umjetnički razvoj?
Trudim se da ne razmišljam previše o budućnosti, nego da maksimalno iskoristim vrijeme, resurse i inspiraciju koje imam u ovom trenutku. U svakom slučaju, smatram da ću se umjetnički razvijati sve do penzije, ili do kraja svojih dana na ovom svijetu, i to je nešto što me izuzetno raduje i motiviše. Rad na sebi, učenje, propitivanje i istraživanje umjetnosti predstavljaju mi veliko zadovoljstvo, a znanje da je preda mnom put koji nema kraja uzbudljiva je realnost. Ko zna kako će se umjetnost, tehnologija i svijet mijenjati i kako ćemo/ću se tom svijetu prilagođavati. Mogu reći da mi je trenutno fokus na bavljenju izvođaštvom i da će naredni period biti posvećen upravo radu sa ansamblima i koncertnoj aktivnosti.