Džeko Hodžić, likovni umjetnik: Skica je trasa ka likovnom djelu

Piše: Elma Hodžić

Džeko Hodžić spada, usuđujem se reći, među likovne virtuoze. Sposobnost da savršeno vlada onim što stvara Džeko Hodžić najčešće pokazuje kroz velike formate. Međutim, ovaj put se odlučuje da izloži radove koji su inherentni dio pripremnog procesa, prethodnike svakog stvaralačkog procesa u domenu likovnih umjetnosti: a to su skice! Izložba će biti otvorena 9. oktobra u galeriji Preporod u Sarajevu.

Džeko Hodžić koristi skice kao početak svog kreativnog procesa, što ih čini temeljnom idejom na kojoj gradi svoj rad. Skica nije samo crtež – već predstavlja zamišljeni koncept, ideju ili inspiraciju za kasnije stvaranje umjetničkog djela. To je prvi korak u procesu kojim umjetnik razvija svoj pogled na svijet i kroz koji pronalazi nov i jedinstven način izražavanja. U tom smislu, skica je poput sjemena, zametka nove i originalne ideje, koja će kasnije narasti u punopravno umjetničko djelo. Hodžićeve skice su mnogo više od pukih crteža, one su simbol kreativnosti i inovativnosti koju ovaj umjetnik njeguje. Međutim, skice su radni alat i oruđe koje pomaže da se umjetnik izrazi na jedinstven i originalan način. Upravo kao što pisac ima koncepciju, predodžbu radnje i likova prije nego što počne pisati knjigu, tako umjetnik ima skicu koja je zametak njegovog djela. Skica je pažljivo promišljen, strastven i kreativan početak. Iz ovakvog razumijevanja skice je izlaganje skica čin umjetnikovog ogoljavanja, hrabrosti i krajnjeg uživanja u neslućenim potencijalima procesa stvaranja:

“Šta je skica? Odgovor! Odgovoriću kao Kinezi, kod njih nema metafore. Oni kažu: “Riba pliva kao riba” ili “Ptica leti kao ptica”. Ja kažem, Skica je samo skica. Ona je huk vjetra, tanani tok bistrog potoka. Lelujanje trave i njihanje zlatnog klasja žita. Ona je šum lišća, lepet krila ptica, kliktaj galeba, oštro oko i pogled sokola. Ona je prvi sunčev zrak, cik. Prvi dodir usana i treperenje srca zaljubljenih. Prvi udisaj novorođenčeta. Ona je topot divljih mustanga, plahovitost srne i brzog zeca, snaga lava i brzina leopard. Zna biti milostiva, darežljiva, dobra, mirisna.

Osobine. Skica je bijela, nevina! Zaljubljena crvena. Tajanstvena i mistična, vesela i ljuta opominjuća. Zna da miluje i ujeda, da voli i nanosi bol. Kao riba je neuhvatljiva, živi za trenutak uhvaćen u zamku kreacije. Skica je trasa ka likovnom djelu, nezamjenjiva! Umjetnici ne mogu bez skica, ali su joj dužni! Drže je dalje od javnosti. Rijetko je izlažu, izuzev kao prateći materijal i to prilično stidljivo. Ja sam prebrodio taj strah. Na izložbi ću vam ponuditi skicu, uz puno uvažavanje, kao nezaobilazan čin stvaranja. Ponudit ću svoju kreativnu intimu, kao kada vam neko dozvoli da virnete u njegov/njen ormar. Skice su dio mog hoda kroz surovu zbilju likovnog stvaranja, kroz slatku muku u kojoj učestvujem dobrovoljno! Time se ponosim! Radost stvaranja dijelim sa Vama”, kaže Džeko Hodžić.

Od prvog susreta sa stvaralaštvom Džeke Hodžića do danas me fascinira živost dvodimenzionalnog čija priroda nije u pukom mimezisu. Ima tu nešto dublje od imitacije pojavne stvarnosti. Stvaralački proces Džeke Hodžića započinje skicom, koja mu omogućava da ulovi određene ideje, emocije i koncepte prije nego što ih usadi u svoje slike i time stvori dinamični svijet u kojem, i kada je naizgled sve mirno, i dalje titraju razne ideje i emocije. Svaka Hodžićeva skica je kao nijemi film u kojem se prikazuju likovi i portal za prenošenje ideje – pažljiv posmatrač će morfologiju skice kao mikroelemenata prepoznati na planu većih struktura/kompozicija Džeke Hodžića. Skica nije slučajna niti prolazna, već je kao polazišna tačka iz koje se rađa svaki elemenat kompozicije. Upravo ova umjetnička metoda, koja prethodi stvaranju finalnog rada, omogućava Hodžiću da uvijek pronađe nešto posebno u svakom liku i da mu pronađe mjesto unutar svog vizualnog svijeta. Skice koje čine njegov rukopis često prikazuju likove koje još nisu ubačeni u odnos sa drugim elementima kompozicije, ali posmatraču pružaju priliku da nasluti svijet ideja iz kojih likovi izranjaju. Na taj način, Hodžić stvara dinamični svijet koji nikada ne miruje, gdje se prikazuju nevidljive niti koje povezuju sve elemente u jedinstveni i harmonični sistem. Slične analize Hodžićevih radova je ponudio umjetnik Eugen Borkovsky u osvrtu na izložbu: “Ovaj postav nudi nemiran svijet isprepleten previranjima sjećanja, otklona mitovima, propitivanja oblika. Fascinira nas umjetnikova likovnost, snaga da dojmove i oblike pretoči u impresivne radove koji su u premisi bili tek vizualizirani elementi. Ovim projektom, umjetnik istovremeno prikazuje i sakriva. Izaziva nas na promatranje, a da nam pritom ne nudi gotov rezultat. Ovaj niz nije lagano štivo. Znatna količina emocionalne napetosti proviruje iz svih ponuđenih radova. Možemo ih čitati kao dnevnik stanja.”

I dalje na tragu života u dvodimenzionalnosti, primjećujem da se sile koje se nalaze u Hodžićevim skicama ne vide direktno, već se očituju kroz ponašanje likova i objekata u slici, te kroz vješto korištenje likovnih elemenata. Način na koji koristi detalje i likovne elemente poput liniju, boje i teksture u svojim skicama i slikama, često ima funkciju da stvori određenu napetost ili ravnotežu u slici. Sve ove silovite i raznolike energije su, na pojedinim mjestima, vidljivije u skicama, nego u samim slikama. Sve to doprinosi dojmu da su sile unutar njegovog likovnog svijeta stvarne i prisutne, iako su više emotivne prirode, a manje fizičke. “U skladu sa poznavanjem alhemijskog zanata slikanja, autor na svojim djelima primjenjuje čitav spektar dragocjenih rješenja tradicije – od principa makabričnosti, simbolizma, alegoričnosti, metamorfoze oblika, sinestezije, mimezisa do erotike i ikoničnosti. U njegovom radu zastupljene su brojne tehnike: crtež, akvarel, pastel, akril, ulje, kolaž. Naznake tome date su i na skicama koje su prethodile definisanju umjetničkog djela. Iako suvereno vlada crtežom velikog formata on svoje skice radi i na malim, kamernim likovnim prostorima. Polimedijalnost, sinteza novih tehnologija i starih znanja, urbani kosmopolitizam, širenje estetske miksture, novi svjetski poredak, potvrdiće zasnovanost njegovih teza na kraći rok”, zapisao je povodom izložbe historičar kulture i književnik Faruk Dizdarević.

Skice su, zapravo, zrnca vizije koje će se na kraju pretvoriti u dinamične slike koje plijene pažnju. U njihovoj složenosti, mogu se prepoznati različite sile koje se prenose kreativnim procesom, stvarajući harmoničan i dinamičan svijet svojstven samo Džeki Hodžiću.

Kratke crtice iz dugog stvaralaštva Džeke Hodžića

Džeko Hodžić je rođen 1950. godine u Godijevu kod Bijelog Polja (Crna Gora). Školu za primijenjenu umjetnost završio u Peći 1970. godine, a Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu 1977. godine. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1980. godine. Također, član je Udruženja likovnih umjetnika AK 68 u Njemačkoj i Udruženja Kunstverein EV Erlagen, te Udruženja likovnih umjetnika Sandžaka. Izlagao je na 90 samostalnih i 596 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu.

Dobitnik je 14 nagrada za svoj umjetnički rad, među kojima su: Nagrada na jugoslovenskom konkursu “Pivo Karamatijević“, Internacionalna nagrada “Premio Mandraccio“ Opatija, Grand Prix za crtež  na izložbi “Anale crteža“ Mostar, Otkupna nagrada grada Wasserburga-Njemačka, Nagrada za instalaciju na izložbi Collegium artisticum, nagrada na internacionalnoj izložbi Bele noći (2020.), nagrada Srebrena pahuljica Sarajevske zime i centra za Mir (2021.), Nagrada “Hilmija Ćataović“, Bošnjačkog nacionalnog vijeća Crne gore (2023.). Učesnik je u radu više slikarskih kolonija i simpozijuma u zemlji i inostranstvu. Bio je član Umjetničkog savjeta ULUBiH, član UO ULUBiH, osnivač i Predsjednik Skupštine Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo, član Savjeta Internacionalne likovne kolonije Počitelj. Djela Džeke Hodžića se nalaze u mnogim galerijama, muzejima i privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu.