U organizaciji Udruženja za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono u prostoru Galerije Charlama Depot, krajem prošle godine, postavljena je izložba jedne od naših najplodonosnijih savremenih umjetnica, Adele Jušić, pod nazivom Borba ili bijeg. Riječ je o postavci koja nam je pobliže predstavila svakodnevicu u bolnici za liječenje ovisnosti i time otvorila pitanja koliko se bosanskohercegovačko društvo uopšte trudi razumjeti bolesti ovisnosti i pomoći oboljelima.
Adela Jušić rođena je u Sarajevu, gdje i danas živi i radi. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i magistrirala Ljudska prava i demokratiju u Jugoistočnoj Evropi na Univerzitetu u Sarajevu i Bologni. Kao članica i jedna od osnivačica Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA, radila je na različitim kulturnim projektima i istraživanjima. Izlagala je na brojnim međunarodnim izložbama, kao što su Frestas – Trienal de Artes, Sorocaba, Sao Paolo; The Women’s Room, Hudson Valley Center for Contemporary Art, Peekskill, New York; Manifesta 8. Murcia; Videonale Kunstmuseum Bonn, Bon; Image Counter Image, Haus der Kunst, Minhen; Ja više nikada neću pričati o ratu, Färgfabriken, Stockholm. Govorila je na brojnim panelima i prezentacijama, između ostalog na Royal College of Art London, London School of Economics, ISCP New York. Bila je na više rezidencijalnih programa za umjetnike/ce i dobitnica je nagrade YVAA 2010, Henkel Young Artist Price CEE 2011 i Specijalne nagrade Oktobarskog salona u Beogradu 2013.
Rad Adele Jušić možemo označiti kao izrazito ličan, prožet vlastitim iskustvima, sjećanjima i politikama koje polaze iz feminističkog diskursa i materijaliziraju se u različitim medijima. Najviše se koristi videom, ali i zvučnim instalacijama, didaktičkim radovima u javnom prostoru i performansima. U njenim radovima vidimo kontinuitet u temama i istraživačkom pristupu. Umjetnica koristi vlastiti glas i tijelo, narativ i tekst kao glavne elemente izražavanja. Adelini radovi upućuju ne samo pitanja, nego i nude odgovore na političko-ekonomske situacija koje živi, ukazuju karakter, stavove i razmišljanja o aktualnim pitanjima feminizma, klasne borbe, postkonfliktnog društva i kapitalizma.
Izložba Borba ili bijeg je još jedan umjetnički projekat Adele Jušić koji polazi od ličnog iskustva autorice, koje joj je poslužilo da otvori dijalog o ignorantnosti bosanskohercegovačkog društva, zdravstvenog i obrazovnog sistema, prema bolestima ovisnosti.
„Fotografije su snimljene u bolnici za liječenje bolesti ovisnosti u aprilu 2021. Mali balkon sa metalnim rešetkama bio je prostor za pušenje gdje se tokom dana družilo oko 25 pacijenata iz cijelog svijeta. Pušeći jednu cigaretu za drugom, pokušavali smo uhvatiti malo sunca dok smo pričali životne priče koje su sve dovele tamo“, pojasnila je Jušić okolnosti u kojima su izložene fotografije nastajale.
O nazivu izložbe, Jušić kaže da je reakcija borbe ili bijega automatska fiziološka reakcija na događaj koji se doživljava kao stresan ili zastrašujući. „Percepcija prijetnje aktivira simpatički nervni sistem i pokreće akutni odgovor na stres koji priprema tijelo za borbu ili bijeg. Ovi odgovori su evolucijske prilagodbe za povećanje šansi za preživljavanje u prijetećim situacijama.“
Postavka Borba ili bijeg detabuizirala je ovisnosti i njihovo liječenje, o kojima u našoj društvenoj stvarnosti radije ne govorimo ili uporno gajimo stare predrasude. „Ovim radom otvorila sam diskusiju o društvenom razumijevanju ovisnosti. Bihevioralna nauka se decenijama bori da razotkrije mitove i zablude o prirodi ovisnosti o drogama i alkoholu. Smatralo se da su ljudi s poremećajem upotrebe supstanci nemoralni i da im nedostaje snaga volje. Oznake i termini kao što su ovisnik i alkoholičar – čak i zloupotreba supstanci i zloupotreba droga – opstaju i danas i dodatno stigmatiziraju bolest i one koji se s njom bore. Ovakav jezik i pogledi oblikuju odgovore društva na poremećaj upotrebe supstanci, tretirajući to stanje kao moralni nedostatak, a ne kao kompleksno zdravstveno pitanje, što dovodi do naglaska na kažnjavanju, a ne na prevenciji i lječenju bolesti. Bosanskohercegovačko društvo, prvenstveno zdravstveni i obrazovni sistem, se ovom temom skoro i ne bavi, a PTSP, siromaštvo i razne posljedice rata, pored ostalih, razlozi su za veliki broj ovisnika svih generacija. Ovisnici o alkoholu i drogama, kao i kocki, u našem društvu su stigmatizirani i marginalizirani, što ih spriječava da zatraže zdravstvenu i/ili bilo kakvu drugu pomoć.“
