U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u septembru je postavljena multimedijalna izložba „Uspon i pad“, zajednički projekat italijanskog fotografa Mattea Ceschija i nama poznatijeg „Bostranca“, Jima Marshalla. Zajedničkom izložbom, koja će poslije Sarajeva u martu 2020. biti predstavljena i publici u Milanu, Ceschijevom domu, autori su predstavili dva društva, bosanskohercegovačko i italijansko, sve ono što povezuje uprkos razlikama, u fokus stavivši zidove i poruke koje oni nose.
Jim Marshall, Škot koji je za svoj dom odabrao Bosnu i Hercegovinu, autor kojeg smo već predstavljali na stranicama Urban magazina, prepoznatljiv po bavljenju postratnom bosanskohercegovačkom stvarnošću, ali i temama koje su našu zemlju potresale posljednjih nekoliko godina – od razornih poplava do tretmana migranata, fotograf je čiji je ciklus fotografija „Sklonište“ dio stalne postavke Historijskog muzeja BiH. Matteo Ceschi milanski je ulični fotograf i novinar koji piše za nekoliko časopisa i iza sebe, baš kao i Marshall, ima niz izložbi. Jedan od načina Ceshijevog djelovanja je kroz saradnje s drugim fotografima, te je i s Jimom Marshallom već sarađivao na projektu „KO.existence“ u kojem su autori bili fokusirani na prostore i mjesta na kojima se ljudi svakodnevno susreću, neutralno, i ne znajući stvarajući suživot.
Zanimljivost tog projekta bila je svakako i u tome da se Marshall i Ceschi nikada do tada nisu sreli uživo, te su se njihovi pojedinačni, različiti pristupi fotografiji i temi, udružili tek na postavci. Marshall i Ceschi su se povezali zahvaljujući Tatjani Sekulić s Univerziteta Bicocca-Milano, pokretačici i voditeljici ljetne škole i programa razmjene koji jača dijalog ne samo između Italije i Bosne i Hercegovine već i između univerziteta u samoj BiH, prvenstveno Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Bio je to početak saradnje koja traje do danas, a Jim Marshall ističe da ga s Ceschijem veže sličan pogled na život iako im se pristupi fotografiji razlikuju. „Naš pristup umjetnosti i životu općenito je vrlo sličan. Obojica smo ubijeđeni ljevičari i obojica dijelimo strast prema savremenoj muzici, između ostalog“, pojasnio je Marshall za Urban magazin.
Za potrebe „KO.existence“ Ceschi je fotografisao ljude na ulicama Milana, tražeći neutralne prizore subivanja ljudi, koji su djelovali, kako je tada rekao, kao mogući prvi korak ka suživotu. Na njegovim fotografijama tada smo mogli gledati žene iz Azije i Afrike na pijaci, grupu nasmijanih Azijaca u istom okviru sa poslovnjakom koji priča na telefon, ali bez ikakve osude ili komentara jer je namjera italijanskog fotografa bila naprosto prikazati svijet oko sebe. Za razliku od Milana, prizori suživota koje je na sarajevskim ulicama bilježio Jim Marshall nisu progovarali o susretu različitih rasa, već o načinima na koje ljudi žive jedni s drugima na društvenom i kulturalnom nivou, te o načinima na koje Sarajevo ulazi u interakciju sa svojim posjetiocima. Izložba „KO.existence“ otkrila je i diskrepanciju u interpretaciji suživota u dva grada i dvije države jer je prikazala zasebne koncepte različitosti i multietničnosti.
Novi Ceschijev i Marshallov fotografski projekat također predstavlja dijalog između dva različita konteksta i umjetnika, odražavajući sav humor, užas, svjetlo i tamu priča koje nam pripovijedaju zidovi naših gradova, priča o događajima i o carstvima, a zapravo priča o zidovima koji se podižu i ruše. „Uspon i pad“ propituje postojanje i simboliku zidova, a motivacija za izložbu bila je godišnjica pada Berlinskog zida. „Za razliku od ‘KO.existence’, koja je predstavljala donekle slične Matteove i moje crno-bijele ulične fotografije, ‘Uspon i pad’ okuplja Matteove mračnije, atmosferičnije crno-bijele fotografije, od kojih mnoge imaju i protagoniste, dok moj dio predstavljaju vrlo dvodimenzionalne fotografije u živim bojama, bez ljudi. Naše fotografije ovog puta ujedinjuje pripovijedanje: humor, užas, svjetlo i tamu dva grada koji su to što jesu danas zahvaljujući često burnim događajima iz prošlosti i zahvaljujući neizvjesnostima neoliberalnog doba“, istaknuo je Marshall.
Zidovi, prema riječima autora, imaju centralnu ulogu u istoriji, iskustvu, interakciji, kulturi i stanju ljudi još od davnih slika na zidovima pećina, preko Velikog kineskog zida, Zidova Jerihona, Zida plača i Zidova Babilona, pa do modernih perspektiva Berlinskog zida, desničarskih snova o zidovima na granicama, te savremenih grafita, naročito u kontekstu međunarodno priznatih radova umjetnika kakvi su Banksy ili Blue. „Iako zidovi mogu dijeliti i isključivati, oni mogu funkcionisati i kao zajednički, inkluzivni i čak sveti prostori. Mogu biti svjedoci kulturnih, istorijskih i političkih događaja i iskustava, što je vidljivo po izblijedjelim znakovima, plaketama, tragovima gelera, drugih finijih detalja te naravno po uličnoj umjetnosti. Urbane sredine, kao što su Milano i Sarajevo, govore kroz svoje zidove, pričajući priče o često burnim promjenama.“
Za razliku od izložbe „KO.existence“, Ceschi i Marshall su se ovog puta odlučili za projekcije fotografija umjesto za štampanje fotografija, a postavku je pratila i specifična muzika. „Izabrali smo ne štampati fotografije kako bismo smanjili finansijske izdatke, ali i – još važnije od toga – zato što štampanje naprosto nije eko opcija. Za soundtrack smo koristili muziku nastalu u Njemačkoj između 1969. i 1978. godine, u doba ‘Krautrocka’, koja je stvorila nužnu njemačku poveznicu s radom. Ovog puta smo također uspjeli predstaviti svoj rad u velikom prostoru, u Historijskom muzeju, zahvaljujući ljubaznoj podršci Evropske unije u Bosni i Hercegovini i Ambasade Republike Italije“, ističe Marshall.
Na projekcijama fotografija publika je mogla vidjeti poruke koje nose zidovi Sarajeva i Milana, a koje, prema riječima našeg sagovornika, svjedoče o univerzalnim iskustvima dva društva bez obzira na njihove očigledne razlike. „Poruke na zidovima su političke, humoristične, provokativne, životne, historijske i savremene. Variraju od natpisa ‘Restiamo umani’ (‘Ostanimo ljudi’) u Milanu do starog upozorenja na snajper u Sarajevu. Zidove oba grada povezuje način na koji progovaraju o društvu, o prošlosti i sadašnjosti, te načini na koje se koriste za slanje poruka drugima. Temeljna poruka je da Sarajevo i Milano dijele zajedničku čovječnost, baš kao i svi drugi gradovi. Naravno da su tu i vidljive razlike, Milano je multikulturalniji, bogat i udoban, a Sarajevo oštećenije, u razvoju, i nepredvidivo, ali je konačan zbir dva dijela izložbe – univerzalnost.“
