Ovog ljeta Velika Britanija obilježava stotu godišnjicu rođenja jedne od najprepoznatljivijih figura svjetske kinematografije — Marilyn Monroe — kroz opsežan kulturni program koji uključuje filmsku retrospektivu i dvije velike izložbe u Londonu. Povod za ovaj program je jubilej, koji ne samo da podsjeća na njenu filmsku ostavštinu, već i na kompleksnu kulturnu i medijsku sliku koju je Monroe izgradila i ostavila iza sebe.

Britanski filmski institut (BFI) od 1. juna do kraja jula organizira program pod nazivom “Marilyn Monroe: Self Made Star”, u okviru kojeg će se održati filmska retrospektiva njenih najpoznatijih ostvarenja, ali i kroz kurirani izbor filmova pružiti uvid u njen razvoj kao glumice i globalnog pop-kulturnog fenomena. Program je zamišljen kao svojevrsno reinterpretiranje Monroe ne samo kao glamurozne zvijezde, već i kao umjetnice koja je aktivno učestvovala u oblikovanju vlastite karijere.

Paralelno s filmskim programom, Nacionalna galerija portreta u Londonu od juna do septembra otvara izložbu “Marilyn Monroe: A Portrait”, koja donosi niz fotografija, portreta i arhivskih materijala posvećenih njenom liku i javnoj percepciji. Izložba istražuje način na koji je Monroe postala globalni simbol ljepote i slave, ali i kako su mediji i industrija zabave oblikovali i često kontrolisali njen imidž.

Organizatori ističu da je cilj ovogodišnje retrospektive i izložbi ponuditi širu i savremeniju interpretaciju njene ličnosti — onu koja je udaljena od stereotipa “plave bombe” i fokusirana na Monroe kao inteligentnu, ambicioznu i profesionalno svjesnu umjetnicu. U tom kontekstu, naglašava se njena uloga komičarke, pjevačice i plesačice, ali i činjenica da je bila jedna od prvih velikih holivudskih zvijezda koja je aktivno upravljala vlastitim javnim imidžom.

Kako je istaknuto u najavi programa, Monroe se danas sve češće posmatra kao “self-made” zvijezda, odnosno umjetnica koja je razumjela mehanizme industrije i pokušala ih okrenuti u svoju korist. Time se otvara i šira diskusija o položaju žena u zlatnom dobu Hollywooda, kao i o načinu na koji su ženske zvijezde bile predstavljane, ali i ograničavane u javnom prostoru.

Kustoski tim BFI-ja naglašava da je Monroe “vjerovatno najveća filmska zvijezda koju je kino ikada imalo”, ali i da je njena važnost mnogo veća od same filmske slave. Ona se danas posmatra kao kulturni fenomen koji i dalje utiče na način na koji se razumije pojam celebrity kulture, ženske autonomije i medijske reprezentacije.

Ovaj britanski program dolazi u trenutku kada se širom svijeta sve češće revalorizuju holivudske ikone, kroz nove izložbe, digitalne arhive i filmske retrospektive. U slučaju Marilyn Monroe, fokus se sve više pomjera sa mita o glamuru ka analizi njene stvarne profesionalne borbe, složenog privatnog života i uticaja koji je ostavila na generacije glumica nakon nje.

Retrospektiva i izložbe u Londonu tako ne predstavljaju samo nostalgično podsjećanje na zlatno doba Hollywooda, već i savremeno čitanje jedne od najuticajnijih figura 20. stoljeća, čiji se lik i djelo i danas iznova reinterpretiraju u kulturnom i umjetničkom kontekstu.