Jeste li znali da se prva novinarka i urednica u Bosni i Hercegovini zvala Milena Mrazović i da se novinarstvom bavila u vrijeme kada žene nisu bile dobrodošle u javni život, a novinarstvo smatrano neprikladnom profesijom za žene? Jeste li znali da su sestre Berta i Marija Bergman bile prve visokoobrazovane žene u našoj zemlji? I zašto niste? Zašto nismo? Zato što nas ženskoj historiji niko nije učio, zato što smo odrastali i školovani unutar sistema brisanja i zaborava, ili, prema riječima Svetlane Slapšak, institucionalizovane cenzure.
Piše: Tamara Zablocki
Mjesec ženske historije koji se s druge strane Atlantskog okeana obilježava svakog marta nastao je krajem osamdesetih proglašenjem u američkom Kongresu, a potekao je od inicijativa aktivista i aktivistkinja koje su smatrale da bi djeca u školama trebala učiti više o historiji američkih žena. Time je Međunarodni dan žena 8. mart proširen na cjelomjesečno podsjećanje na postignuća žena iz američke historije, a žene i njihovo djelovanje dospjeli u školske kurikulume, muzejske postavke i akademske debate. Mjesec ženske historije obilježava se i u drugim anglofonim zemljama, a grafička dizajnerica Amila Hrustić Batovanja, novinarka i feministkinja Masha Durkalić te aktivistkinja i projektna koordinatorica Mediacentra Hatidža Gušić ove su godine mjesec ženske historije prenijele i na bosanskohercegovačko tlo, smatrajući da svako od nas može vlastitim, malim naporima mijenjati svijet oko sebe.
Zahvaljujući Amili, Mashi i Hatidži, tokom cijelog marta na stranici https://zenebih.tumblr.com/ i društvenim mrežama uz haštag #zeneBiH možemo čitati i dijeliti kratke podsjetnike na žene iz bosanskohercegovačke historije o kojima nismo učili u školama, na pionirke koje su u novinarstvu, slikarstvu, književnosti, obrazovanju, medicini i ratovanju krčile put za čitave generacije žena. Zašto je to potrebno i danas, 2018. godine, kad prividno žene mogu sve što požele, najbolji je podsjetnik sam 8. mart, dan kad umjesto o borbi za pravednije društvo učimo učestvovati u kapitalističkoj komodifikaciji i smatrati političarke i preduzetnice eksploatatorke uspješnim ženama. Nije drugačije ni u svijetu. „Okidač za cijelu stvar bio je članak na internetu koji je govorio o jednoj velikoj svjetskoj kompaniji koja je povodom mjeseca ženske historije lansirala novi čips sa ‘prigodnim ženskim’ dizajnom ambalaže.
Upravo zbog ovakvih ludosti, kako kompanija tako i ljudi oko nas, koje zatrpavaju suštinu blještavim šarenim kičom, karanfilima, parfemima i bombonijerama, smatram da je izuzetno važno posvetiti pažnju i iznova se podsjećati na ženska udruživanja i individualne napore žena koji su uloženi i koji se još uvijek ulažu kako bismo mi živjeli/e sa pravima i mogućnostima koje imamo. Pored toga, bitno je podsjetiti se i na to da borba za ravnopravnost žena još uvijek traje. Žene na koje smo htjele podsjetiti zalagale su se i zalažu se za ravnopravnost spolova, za formalna prava žena i utjecaj na zakonodavstvo, za emancipaciju žena, te doprinose naučnoj, kulturnoj, umjetničkoj i ostalim sferama života, kao i cjelokupnom društvenom napretku kako BiH tako i šire“, ispričala nam je Amila Hrustić Batovanja, ističući da je projekat #zeneBiH lični, dobrovoljni aktivistički doprinos autorica.
„Ovo je naš lični, volonterski doprinos širenju svijesti o ovim ženama, te pokušaj vidljivijeg tematizovanja ženske historije u Bosni i Hercegovini. Profesionalna usmjerenja i iskustva svake od nas tri koja čine kombinaciju novinarstva, dizajna, istraživačkog rada i aktivizma svakako su pomogla u kreiranju i provođenju ovog projekta u djelo, ali ono što nas povezuje i što je najbitnije za ovaj rad su inspiracija koju crpimo iz ovih žena, te zajednička želja i volja da povećamo svijest i znanje o njima. Tako smo prvog marta, nakon vijesti o spomenutom čipsu i kroz samo nekoliko minuta, odlučile pokrenuti #zeneBiH, iskoristiti lične profile na društvenim mrežama kao osnovni medij, te ujedinjenim snagama tokom čitavog mjeseca marta svaki dan kreirati i dijeliti sadržaj o ovim ženama. Smatram da je veliki uspjeh ako se barem nekoliko ljudi zbog naših objava na društvenim mrežama ili čitanjem ovog teksta podsjeti na ove žene, sazna više o njima ili otkrije da su postojale i da su se zalagale za bolji život žena u BiH.“
Prve školovane žene, doktorice, narodne heroine
Izbor istaknutih bh. žena autorice su zasnovale na publikaciji Sarajevskog otvorenog centra Zabilježene – Žene i javni život u 20. vijeku, svima dostupnoj online, a koja okuplja detaljnije priče o ženama koje su oblikovale i mijenjale historiju BiH, ali i ukupnim društvenim prilikama koje njihove napore čine još i impresivnijim. U knjizi su zastupljene Staka Skenderova, žena koja je naučila da čita i piše u vrijeme kad je pismenost stanovništva iznosila manje od tri posto, a potom život posvetila školovanju djevojčica; u sferi obrazovanja djevojaka neizostavna Miss Adeline Irby; prva školovana bh. slikarka Adela Behr; operska diva Bahrija Nuri Hadžić; prva žena koja je objavila zbirku pjesama u BiH Anka Topić; prva doktorica muslimanka koja je lično od reisul-uleme tražila da joj dozvoli upis na mušku gimnaziju Ševala Zildžić Iblizović… Obično imajući sreću da budu rođene u imućnijim porodicama, u kojima je školovanje ženske djece bilo prihvatljivije, one su zadužile generacije svojim pionirskim radom i borbom za emancipaciju.
„Naš cilj je bio da prođemo kroz periode od Prvog svjetskog rata naovamo i hronološki predstavimo barem nekoliko žena za svaki historijski period. Nije bilo lako izabrati, s obzirom na to da postoji veliki broj žena koje su aktivno učestvovale u javnom životu BiH, te smo pokušale staviti naglasak na žene koje su bile pionirke u određenim oblastima. Tako smo projekat započele Hadži Stakom Skenderovom, prvom ženom koja je otvorila školu i bila prva nastavnica. Mjesec dana je kratak period i znači izostavljanje mnogo žena, međutim naš cilj i nije bio da spomenemo sve žene, nego da probudimo interes naših sugrađana i sugrađanki za ovu temu i pokažemo koliko je važan utjecaj žena na oblikovanje naše današnjice, ali i sutrašnjice. Također, bilo nam je važno da doprinesemo vidljivosti jevrejskih žena u BiH, budući da su one skoro potpuno izbrisane iz bh. historije, posebno tokom Drugog svjetskog rata, a imale su nemjerljiv utjecaj na razvoj kulturnog i naučnog života u BiH“, navela je Hatidža Gušić.
Među ženama koje su Hrustić Batovanja, Durkalić i Gušić izabrale za obilježavanje mjeseca ženske historije i podsjećanje na žene koje su popločale put ka ravnopravnosti za sve današnje bh. žene, a čija imena ne pamtimo dobro ili ih uopšte ne poznajemo, našle su se i Vera Šnajder, prva dekanesa u BiH i Jugoslaviji, Fatima Mušić Manojlović, prva pilotkinja, o kojoj je nedavno bilo riječi i na stranicama časopisa koji upravo čitate, narodne heroine Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji Marija Bursać, Radojka Lakić i Vahida Maglajlić, kao i feminističke teoretičarke novijeg doba, poput Žarane Papić, Nade Ler Sofronić i Nirman Moranjak Bamburać. „Najteži zadatak bio je izabrati naše suvremenice, jer je toliko sjajnih aktivistkinja, feministkinja, umjetnica, naučnica za koje možemo s ponosom reći da su nam i prijateljice, a koje zajedno s nama rade na poboljšanju položaja žena u BiH“, dodala je Gušić u razgovoru za Urban magazin.
Zašto se ne sjećamo ovih žena?
Za to vrijeme, zvanična historiografija i školski kurikulumi, kao i nazivi ulica u bosanskohercegovačkim gradovima – usuđujem se prognozirati s neobičnom uvjerenošću u tačnost prognoze – ostat će lišeni imena zaslužnih žena koje su u uslovima kad je ženama bila namijenjena isključivo privatna sfera ili u najboljem slučaju profesija učiteljice pomjerale namijenjene im granice. „Problem sa zvaničnom historiografijom, kao i nastavnim kurikulumima, jeste problem koji se reflektira i u svim ostalim sferama bh. društva, a to je činjenica da su sve zvanične politike i planovi krojeni pod utjecajem patrijarhata. Ne mora značiti da su oni, a namjerno ovo navodim u muškom rodu, namjerno zaboravili žene pri kreiranju historiografije. Žene je vrlo lako zaboraviti, jednostavno zato što o njima niko ne razmišlja kada razmišlja o tome šta je naša prošlost, sadašnjost, ali i budućnost.
To je još jedna od onih stvari koje se lako zaborave, pa kada se na njih podsjeti, odjednom imamo osjećaj kao da smo napravili/e nešto ogromno, a zapravo smo samo iz naftalina izvadili/e nešto što već postoji. Mi smo ovo sve i počele raditi da bismo podsjetile na žene iz naše prošlosti i sadašnjosti, jer želimo da naša budućnost bude ženska, želimo da još mnogo žena obilježi našu stvarnost i da se i njih sjećamo jednog dana. Žene jeste lako zanemariti, ali njihov doprinos neće ostati nezapažen, ne samo zbog projekta #zeneBiH, nego i zbog svih drugih inicijativa koje podsjećaju na njih, poput Zabilježenih, kao i onih koje će tek doći. U našem patrijarhalnom društvu, u kojem se toliko toga prešućuje, počev od seksualnog uznemiravanja, zlostavljanja i nasilja, čemu smo recentno svjedočili/e u vezi sa ‘slučajem fildžan’, ne treba nas čuditi da je ovoliko žena izostavljeno iz zvaničnih historija, kao i da su rijetko dijelom zvaničnih nastavnih kurikuluma“, ističe Masha Durkalić.
O zanemarenoj ženskoj historiji ponajviše svjedoči neznatan broj ulica koje nose nazive po ženama, dodaje. „Zašto se ne želimo sjećati ovih žena? Zašto su njihovi doprinosi manje vrijedni od doprinosa muškaraca? Mi smatramo da to nije slučaj i da su doprinosi žena i muškaraca jednaki, a ako već zvanična historiografija nije voljna napraviti korak ka toj ravnopravnosti, pravit ćemo ga mi, individualno, aktivistički i solidarno. Nadamo se da će ovaj naš korak biti podsticaj u smjeru većih i bitnijih inicijativa za oživljavanje znanja o ženama koje su bile značajne za historiju BiH, inicijativa koje će možda biti finansirane od nekih inostranih donatora ili, ako želimo baš dati ludu predikciju, od države. U međuvremenu, mi smo izabrale ovaj mart da podsjetimo na njihovo postojanje i proširimo znanje o tome šta su sve napravile za nas. Jer sjećanje je jedino što imamo i u njemu oživljavamo sve žene koje više nisu sa nama i dajemo prostor i priznanje onima koje još jesu sa nama, kao i ženama koje će tek krojiti bh. historiju.“
Nastanak knjige #ŽeneBiH možete pratiti i podržati na Facebooku.
