Poštovanje, onome koji ovo čita!

Zdravo! Ugursuz sam. I Roses. Rođen sam u Sarajevu prije 41 godinu. Dijete sam Grbavice i Kovačića. Odrastao sam u Sarajevu, koje nikada nisam napuštao na duže vrijeme. Ipak, u njemu sam se selio u periodu 1992-1995. bar pet puta. Završio sam treću sarajevsku gimnaziju, a nekad kasnije, kada mi više nije trebalo, i ekonomski fakultet. Moja ličnost je podvojena i sastoji se od vješto zatomljenog i ugušenog kreativca, te ciljno orijentisanog poslovnog čovjeka. Nas dvojica živimo skupa u istom, estetski nesavršenom tijelu. Nije gužva i ne guramo se. Tolerancija na maksimumu.

Hronično sam zaljubljen u FK Željezničar. Imam običaj da se vikendom penjem po planinama. Fotografije koje će pratiti tekstove, najčešće neće imati nikakvu logičku vezu sa temom teksta, ali dobar dio toga nastane upravo dok planinarim. Osim toga, imam potrebu da sa vama podijelim malo ljepote fotografisane mojim mobitelom.

Potraži me u beznađu!

„Duh demokratije ne može biti nametnut spolja. On mora izrasti iz unutrašnjosti naroda“, izgovorio je nekada davno stari dobri Mahatma Gandhi, gladujući za prava svog naroda. Tu otprilike i leži najveća mana demokratskih uređenja. Oslanjanje na volju naroda je obaveza, ali s druge strane, to nije najpametnija odluka. Naime, postoji veliki broj primjera gdje narod i nije najsretnije i najpametnije birao svoje predstavnike i njihove politike. Trebamo li uopšte spominjati Njemačku prije Drugog svjetskog rata ili da ne idemo tako daleko, nego da se prisjetimo dešavanja u bivšoj Jugoslaviji?

Najveće probleme u implementaciji demokratije i instituta izbora imaju oni narodi, nacije i države koji još uvijek uče i izgrađuju se kroz novousvojene demokratske principe i pravila. I sami spadamo u takve. Zanimljivo je pratiti kako se na našim prostorima, nakon početnog demokratskog entuzijazma, u samo par decenija, urušila volja glasača da uopšte zaoštre olovku na dan izbora. Razloge za to bi bilo suvišno nabrajati detaljno. Ima tu svega, od letargije, preko razočarenja, pa do potpune apolitičnosti. Uz sve to, glasači smatraju da su zaokruživanjem imena nekog od kandidata, proslijedili svoju odgovornost na nekoga drugog i da se tu njihova uloga završava.

Zanimljivo, na ovim se prostorima, skoro po pravilu, uvijek glasa navijački. Kao za fudbalski ili košarkaški tim koji volite. Programi stranaka, planovi rada, generalne politike i ideologija su skoro pa nevažni. Čak i stranke shvataju to na taj način, pa su programi pred svake izbore prepuni opštih mjesta, bez ikakve argumentacije ili konkretnog plana i projekcije šta će da se desi ako promijenimo neke zakone, propise i slično.

Ipak, provjerimo kako, za koga i na koji način glasamo:

KOMŠIJA – On je britkog jezika, čovjek od akcije. Već dvije godine se bori sa opštinskim službama i javnim preduzećima da nam konačno asfaliraju dio ceste do našeg naselja, kao i da postave prijeko potrebne saobraćajne znakove. Okuplja ljude, pravi peticije, piše mailove i svako malo odlazi u opštinu. Nedugo poslije, komšijino lice osviće na predizbornom plakatu. Fotoshop je učinio svoje i komšija izgleda kao ispod čekića, bore su popeglane, a nije više ni tako sijed. Ipak predstavlja mlade. Tako kaže plakat. Naravno, komšiju nećemo izdati, ipak se bori za nas sve. Znamo koliko se trudio da nam konačno urede ulicu. Namjerno ćemo glasati za komšu, on će da se pobrine za nas. Godinu dana kasnije, komšija dolazi i odlazi svakoga jutra u odijelu i kravati, stranačkih boja. Strašno je ozbiljan, pozdravlja se klimoglavo i uvijek je zauzet. Pojavi se ponekad na lokaloj televiziji, vodi ozbiljne diskusije i objašnjava zakone i procedure. Komšiluk i dalje čeka svoj asfalt. Novoizabrani komšija kaže da će biti sređeno uskoro. Samo da se procedure ispoštuju. Mora se tako, znate, takav je zakon. To su „oni drugi“ tako napravili. Ukoliko preživi prvi mandat i pokaže se korisnim za stranku, postoji mogućnost da evoluira u vrstu Iskusni stranački lokalac.

ISKUSNI STRANAČKI LOKALAC – On je prošao već sve. Za stranku je lijepio plakate, šarao sprejom one tuđe plakate, hodao ulicama sa megafonom, brojao glasačke listiće do kasno u noć. Još uvijek u inboksu čuva mail koji je dobio od jednog i jedinog vođe, za veliku pobjedu na lokalnom nivou. Za razliku od stranačkih početnika, on je već naučio sve trikove, potrebne da osigura glasove što ranije. Dok ostali daju intervjue za lokalne medije, on je već spremio pakete sa kafom i šećerom brendiranim u stranačke boje, a koje je podijelio po komšiluku. Kafa sa okusom stranke. Dok ostali obećavaju promjene i progres, on je organizovao tri autobusa penzionera i odvezao ih na izlet, gdje se malo i zapjevalo, a ni roštilj nije bio loš. Dok naivni protivnici organizuju tribinu u lokalnom domu kulture, on je već u koloni automobila ukrašenih stranačkim zastavama i vozi kroz centar grada. Nema te zastave koju ljudi neće nositi za pun rezervoar goriva, i naš lokalac to zna. U međuvremenu ide od kuće do kuće, od naselja do naselja i obećava: građevinske dozvole, vodovod, asfalt, prilazni put i slične male/velike stvari koje glasači trebaju. Stranački lokalac je lojalan, do momenta kada biva odbijen za ranije obećanu višu poziciju. Za četiri godine pred nove izbore, objavljuje svoj zvučni transfer. Sve ostalo je isto, osim boja zastava koje vijore u stranačkom konvoju.

ZA NAŠE – Glasamo hrabro i navijački. Isključivo za naše. „Naši“ su najčešće oni sa istim nacionalnim predznakom. Od presudnog je značaja da glasate za naše. Znate, naši nas uvijek straše da će doći do, u najmanju ruku, kraja svijeta, ukoliko baš oni ne budu na vlasti. Ipak, oni su se borili za nas. Zanimljivo je kako „naši“ uvijek polažu apsolutno pravo na manipulaciju i distribuciju borbe za nešto. Oni su ti koji su se borili za nas. Pa nećemo valjda sada, kada su toliko toga žrtvovali u naše ime, da ih izdamo i prodamo za neke tamo koji pričaju bajke o tome kako se stvari mogu mijenjati. Mi „naši“ smo vlasnici vaših života i kolektivne svijesti. Želimo da vas je uvijek strah činjenice kako je poslije nas – potop. U stvarnosti, nikakvog potopa nema, ali jako želimo da vam ponudimo taj fatalistički pogled na stvari. Poslije izbora koje gube „naši“ ne dešava se ništa spektakularno. U rijetkim situacijama se pojavi neka malo modernija opcija, kojoj „Naši“ podapinju na svakom mogućem koraku, pa čak i kad je to u opštem interesu (znamo, ipak je opšti interes nešto na šta samo „Naši“ imaju pravo). Druga opcija je da su ovi drugi, podjednako nesposobni kao i „Naši“, samo to objašnjavaju potpuno drugim rječnikom.

U INAT – Inat je veliki pokretač. Ne glasamo za ono što nam treba ili što nam zvuči smisleno i odgovarajuće našem pogledu na život. Glasamo u kontru. Baš u inat onima tamo. Jer neće oni nama govoriti gdje i kako želimo da živimo. Ovo je naša država i nećemo nikada dopustiti da baš ti tamo osvoje neko mjesto u vlasti. Znate, ne mogu ja očima vidjeti ni ovog kandidata, smatram ga nesposobnim, čak me i njegova pojava nervira, ali namjerno ću da glasam za njega. Takve listiće na biračkom mjestu je izuzetno lako izbrojati. Naime, uvijek imaju skoro fizički urezan iks pored imena kandidata. Iz Inata!!!

SELEKCIJSKI POSTUPAK – Jedan mali procenat glasača, vjerovatno negdje oko 1% odlučuje se za glasanje kroz selekciju. Između više stotina kandidata, biraju ljude za koje im se učini da imaju neko znanje za funkciju koju žele obavljati, tako da ti glasački listići podsjećaju na loto šarenicu. Sistem, miješano meso. Za svaki nivo vlasti, druga stranka i tačno određeno ime na listiću, bez glasa direktno za stranku. Ovaj zanimljivi način rada je svojevrsni omaž samom glasaču i njegovom ozbiljnom pristupu i analizi izborne ponude.

KANDIDAT INTERNACIONALE – Skoro po pravilu, pred svake izbore, pojavi se neki kandidat koji osjeti potrebu da se vrati iz dijaspore i prenese svoja široka internacionalna iskustva na lokalni nivo. Kandidat je obično obrazovan, erudita, sa manirima i, po pravilu, neopisivo bezličan i dosadan. Njegov mirni glas uspavljuje ljude, a znatno mu i otežava situaciju kada u toku TV debate uživo ne može da dođe do riječi. Kandidat internacionale često sprovede par ekoloških akcija čišćenja parka ili obiđe neke od turističkih atrakcija države, naglasivši ogroman potencijal tih mjesta. Stranka mu se raspadne otprilike dvadesetisedam minuta nakon završetka izbora, gdje ubrzo uviđa da su mu oba odbornika prešla u druge tabore, brzinom novčanog transfera isplaćenog preko ugovora u djelu. Naš Kandidat internacionale se nakon silnog razočarenja vraća nazad u svoju državu prebivališta, razočaran i neutješan. Nakon toga u matičnu državu ne dolazi ni turistički.

ČLAN PORODICE – Onaj koji jednog lijepog sunčanog dana dođe kući i ukućanima sa velikim entuzijazmom saopšti da je odlučio da se stranački aktivira. Stranačka aktivacija je najčešće vezana za Kandidata internacionale, koji je odlučio da okupi mlade, ranije stranački neaktivne ljude. Kalkulacija Člana porodice je vrlo jasna, prijatelji u kombinaciji sa širom familijom kumulativno daju dovoljan broj glasova za lokalno vijeće. S te pozicije nastavak puta je ravno ka zvijezdama. U narednih nekoliko mjeseci otkriva rođake koje nikada u životu nije sreo. Hvali tetkine kolače na sav glas. Pomogao je ujaku u radovima oko kuće. Dan nakon izbora budi se iza podne, nenaspavan i bunovan. Nije spavao cijelu noć. Glasove za njega su izbrojali brzo, nije ih bilo puno. Ubrzo otkriva kako nema toliko prijatelja, a ni familija nije dala sve od sebe. Vraća se svakodnevici i ne odlazi više na porodične proslave.

Oktobar je pred nama, zaoštrite olovke! Izbor uvijek postoji za one koji žele da glasaju. Ako ništa, komšija je uvijek tu da vam olakša izbor i ne pozdravlja vas sutra na ulici, što možda i nije sasvim loša opcija.