U sarajevskom concept storeu Kutcha, koji okuplja najkvalitetnije unikatne upotrebne predmete umjetnica i umjetnika, dizajnerica i dizajnera s naših prostora, krajem oktobra održana je radionica izrade šolja od gline pod vodstvom kiparke Tee Radić. Tea je pokretačica i vlasnica studija keramike Terra na čijoj splitskoj adresi nastaju šolje, zdjelice i tanjirići za serviranje čije se ljepote ne možemo dovoljno nagledati. Za Urban magazin splitska kiparka govori o svom umjetničkom putu, vjeri u to da se predan rad uvijek isplati i porastu popularnosti unikatnih, rukom izrađenih predmeta.
„Ponekad imam osjećaj da sam u ovome cijeli svoj život“, kaže nam na početku razgovora, upitana za početke i izbor kiparstva za svoje područje djelovanja. Na srednjoj Školi likovnih umjetnosti u Splitu završila je smjer kiparstvo, a kasnije i magistrirala iz iste oblasti pri Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. „Nakon završene akademije sve se nekako odvilo spontano, imala sam želju da nastavim stvarati i svaki korak koji sam napravila vodio me ovdje gdje sam danas.“ Odgovor na pitanje šta ju je najviše privlačilo u kiparstvu, kaže, ne može dati jer se radi o „slici sastavljenoj od tisuću fragmenata, od kojih je svaki bitan“.
Nakon magisterija, Radić se ohrabrila svoju ideju o proizvodnji unikatnog posuđa provesti u djelo. Naručila je keramičku peć iz Njemačke, kupila pola tone gline i, kako navodi, počela svoje snove pretvarati u javu. Hrabrost joj se isplatila, te su od tada njene Pinch šolje s prepoznatljivim predimenzioniranim ručkama, zdjele i tanjiri u zemljanim tonovima, dopunjeni različitim uzorcima i natpisima, stekli svoje odane fanove na prostoru daleko većem od Splita, a između ostalog i u Sarajevu.
No najprije se trebalo suočiti sa strahom čestim među umjetnicima i umjetnicama, naročito onima s izuzetno nekomercijalnih područja kakvo kiparstvo jeste – da neće moći preživjeti od svog rada. „Mislim da se svi mi bojimo ili da nećemo naći posao u struci ili da od svog rada nećemo moći živjeti. Zapravo, kad promislim, strah je uvijek prisutan i treba se naučiti nositi s njim i unatoč njemu. Uvijek postoji taj glas koji progovara strah, pa i nakon što uspiješ postaviti posao na noge. Ne postoji garancija da u nekom trenutku nećeš završiti na koljenima. Moja formula je bila, a i dan-danas je, puno, puno rada. Ta silna energija koju uložiš u nešto se mora na neki način vratiti. To najbolje znaju oni koji treniraju neki sport. Od onih najtežih treninga, kada ti dođe sto puta odustati, najviše koristi u konačnici izvučeš. Uvijek je to neki balans na rubu.“
Do današnjih prepoznatljivih karakteristika posuđa koje izlazi iz njene radionice Tea je došla s vremenom, njihov oblik se s godinama mijenjao, ali je princip ostajao isti: jednostavno, a posebno. „Trebalo je vremena da dođem do izgleda Pinch šalica kakve su danas. Neke nijanse su se mijenjale s vremenom, ali zadržale su svoju osnovu. Kada promatraš sa strane, izgleda jako jednostavno, ali jednostavne stvari obično su sve samo ne jednostavne. Napraviti šalicu koja je drugačija u odnosu na tisuću drugih šalica koje su na tržištu i prepoznatljiva svojim izgledom i dizajnom nije lako. U početku sam se bavila samo formom, natpisi, kao i uzorci, došli su naknadno“, pojašnjava.
Šoljice za čiji nastanak je potrebno nekoliko dana danas su najpopularniji proizvod brenda Terra, a u ponudi se mogu naći i brojni drugi komadi posuđa. Novosti iz radionice Tea Radić najradije dijeli putem društvenih mreža Facebook i Instagram, kako kaže, spontano i bez prevelikog kalkuliranja, a na isti način pristupa i kolekcijama na kojima radi. „Radim kako mi dođe, po osjećaju, i sretna sam što još uvijek mogu raditi na taj način.“ Upitana za tajnu uspjeha Terra keramike među kupcima, odgovara da vjeruje kako ljudi cijene iskrene priče. „Ja volim podržati i kupiti proizvode za koje mogu osjetiti da iza njih stoji iskrena i autentična priča. To je ono nešto što daje proizvodu na vrijednosti.“
Svoju ljubav prema glini Tea nastoji prenijeti i drugima, putem radionica kakva je bila spomenuta sarajevska. Sudeći po informacijama s društvenih mreža, sva mjesta na radionicama uvijek su popunjena. „Radionice su nešto što me posebno veseli jer mi omogućavaju posebnu vrstu interakcije s publikom koju imam. Radionice ovog tipa namijenjene su tome da nas podsjete koliko smo svi zapravo kreativna bića i koliko nam je kreativnost bitna kako bismo gledali na stvari i situacije na inovativan način. Poseban je užitak gledati ljude kako reagiraju pri prvom susretu s glinom, a mislim da je jedinstveno iskustvo imati nešto vlastitim rukama izrađeno za ponijeti kući i koristiti u svakodnevnom životu“, ističe.
Prema mišljenju naše sagovornice, ručni rad općenito sve više dobija na vrijednosti i sve više ljudi počinje shvatati njegovu vrijednost. Zasićeni smo masovnom proizvodnjom i viškom stvari koje posjedujemo. „Mislim da se danas, više nego ikad, počinje cijeniti ručni rad i da se isti vraća na velika vrata. Predmeti koji su napravljeni u ograničenim količinama i iza kojih stoji osoba s imenom i prezimenom su predmeti s dušom. Sada je i više nego važno biti ekološki svjestan i voditi računa o svim negativnim utjecajima koje čovjek ima na okolinu. Masovna proizvodnja je nešto što počinje imati negativnu konotaciju. Ja sam uvijek za to da se podrže mali proizvođači, obrti i zanati, prije nego hladna mašinerija.“
