Piše: Josipa Anđelić, dipl. prof. sporta i tjelesnog odgoja

Svi vi koji trenirate povremeno ili konstantno sigurno ste primjetili da različiti ljudi prave različite rezultate i pomake u različitom vremenskom periodu tokom trenažnog procesa. Jednom je čovjeku potrebno mnogo manje vremena da dosegne željenu formu, dok je drugom uz isti uloženi trud potrebno mnogo više vremena. Jednostavno, rezultati dolaze sporije. Da li ste se zapitali zašto je to tako? Odgovor je vrlo jednostavan: zbog mišićne memorije koju ima svaki mišić u organizmu.

Ako ste ikada trenirali neko određeno vrijeme u kontinutetu, vaš lokomotorni sistem – mišići, tetive, nervi i mozak, pohranili su određene pokrete i volumen mišićnog tkiva, kao i volumen masnog tkiva, u svoju memoriju. Svakim novim aktiviranjem lokomotornog sistema naše tijelo se vrlo brzo podsjeti na zadnje obrasce kretanja i fiziološkog funkcionisanja, te se vrlo brzo prebaci na taj režim koji je bio isključen neko vrijeme. Zbog toga svi ljudi koji su nekada bili aktivni vrlo brzo povrate kondiciju, te mnogo brže ponovo izgrade mišićnu masu za razliku od onih koji se aktiviraju po prvi put. Taj pomak sa nule inicijalnog stanja na neki napredniji je u suštini i najteži dio treninga.

Kada organizam izgradi mišiće i ojača tetive, tj. izgradi bazu, poslije je sve lakše. I nakon duge pauze tijelo se mnogo brže vraća u formu zahvaljujući mišićnoj memoriji. O fenomenu mišićne memorije najčešće se raspravlja kada se promatra atrofija mišića – ili kada prestanete trenirati na duže vrijeme, što rezultira potencijalnim gubitkom mišića. Mnogi vjeruju da će vam mišićna memorija omogućiti da prilično brzo vratite veličinu i snagu mišića. Međutim, mišićno pamćenje je više rezultat naučenih motoričkih sposobnosti, a manje uzrok mišićnog rasta. Zbunjenost proizlazi iz činjenice da postizanje mišićne memorije obično ide ruku pod ruku s poboljšanim performansama i povećanjem mišićnih stanica – a oba faktora igraju ključnu ulogu u dobivanju mase.

Kada postignemo hipertrofiju u teretani, naša mišićna vlakna imaju porast vrste stanica poznatih kao mionuklej (engl. myonuclei). Glavni posao ovih stanica je da nam pomognu da ojačamo i povećamo veličinu naših mišićnih vlakana. Više studija sugeriše da dok se mišićna vlakna mogu smanjiti u veličini kad prestanemo trenirati, čini se da broj mionuklej stanica ostaje stabilan duže vrijeme i u atrofiranim mišićima. Stoga su te stanice još uvijek tu kad se vratimo u teretanu – spremne sintetizirati proteine i spojiti mišićna vlakna brže nego što su to činile prvi put.

Izgraditi mišićnu bazu je najzahtjevniji, ali i najisplativiji dio treninga. Svakako izgrađen mišić će održati tonus neko vrijeme a kada se desi atrofija, tokom prvih treninga nakon pauze, odmah će pozitivno reagovati i nastaviti svoj kontinuirani rad. Naravno da režim treninga i ishranu moramo prilagoditi uslovima i rezultat neće izostati. Stoga, ne budite lijeni, potrudite se napraviti svoju mišićnu bazu i kasnije laganim trenizima održavati željeno stanje. A i ako se desi da napravite dužu pauzu, te vaši mišići atrofiraju, ponovnom aktivacijom svoje mišiće gradite mnogo brže nego neko ko po prvi put počinje trenirati. Živjela mišićna memorija!