Ponavljamo kolumnu našeg dopisnika, Arhiviste Džedajskog vijeća, koja donosi javnosti manje poznate dokumente iz bujne historije naših naroda i narodnosti, spašavajući od zaborava drevne priče, dokumente i dnevnike, doprinoseći pomirenju nas sa nama samima.
Piše: Saša Madacki
Ilustracija: Aleksandra Nina Knežević
Nepripremljenost u ključnim životnim situacijama odlika je homo balkanicusa. Ovaj zaključak, donesen nakon dvosatne rasprave na Komitetu za komparativnu kafanistiku, ponukao je i najiskusnije istraživače na duboko razmišljanje. Naime, nakon razmatranja popriličnog broja sfera života i rada balkanoida, zaključak je ovog uvaženog tijela da su hominidi s balkanskog poluotoka ozbiljno posvećeni planiranju, osim u dva slučaja: planiranje porodice (nek-je-živo-i-zdravo, svako-dijete-ima-svoju-nafaku) i odlazak u kafanu (nek-je-živa-glava-na-ramenu).
Istraživanja pokazuju da kada se balkanoidi spremaju na put, brižljive pripreme su dio rituala. Odabir garderobe, papuča, pidžame, spremanje putnih isprava, tableta-sirupa-i-krema, nesesera sa svim asesoarima, kofera svojih i pozajmljenih je neminovan. Jednostavno rečeno, bez ovog grozničavog i bolnog procesa otpočinjanje putovanja je nezamislivo. Kada veliki balkanoidi šalju svoju mladunčad u školu, spremaju torbu u kojoj se nalazi ponos svakog đaka – pernica – čijem je sadržaju, sjetite se, uvijek poklanjana dužna pažnja – odabir flomastera, šiljala, (mirišljave) gumice, uglomjera, trokuta, neka-ubošćeš-se-ostavi-to-još-ti-ne-treba (šestar).
Na izlet balkanicusi nose čitavu gomilu stvari, od kojih će sigurno biti upotrijebljeni roštilj, ćumur, meso, pivo i maksuzija, a možda: reketi za badminton, lopta, suncobran, jastučići, deke, skupa krema za oko očiju, pletivo, sudoku, ukrštenice, knjige Orhana Pamuka, losion protiv komaraca i još sijaset stvari pod dva zbirna naziva koji-će-ti-to-klinac i koje-vražje-matere-si-to-pakovo. Na posao nosimo tašne i ruksake u koje se spremaju sendvič, ključevi, telefon, pa opet sendvič, sudoku, ukrštenice, skupa krema za oko očiju, kišobran, ceker (prazan) i još poneka stvar koja se može naći samo kad se tašna u napadu bijesa okrene naopako i ljutito istrese.
I tako možemo do unedogled nabrajati kojim se sve otisnućima u (ne)poznato posvećuje dužna pažnja. No, potresno je otkriće – detaljno razmotreno na Dvadeset sedmom redovnom sastanaku Komiteta za komparativnu kafanistiku da je jedino mjesto na koje idemo bez pripreme – kafana. Ovdje moramo navesti jedan mali izuzetak kada postoji privid planiranja, a riječ je o balkanicusima koji žive u inostranstvu i koji su prisiljeni planirati svoje odlaske u kafanu s lokalnim stanovništvom (što automatski taj isti odlazak u kafanu balkanicusu čini dosadnim i nepamtljivim iskustvom).
No, u većini slučajeva riječ je o bazičnoj nepripremljenosti. U kafanu se ide s rukama u džepovima. Uz poklič hoćemo-li-hoćemo balkanicus razdragano hita prema kafani. Nepripremljenost ide do krajnosti: kako za put planira i najmanji detalj, tako u kafanu ide bez detalja, a na momente se gubi i doživljaj subjektiviteta. Na pomen da neko nema para, nerijetki su uzvici haj-imam-ja, ima-bankomat-blizu-lako-ćemo,drugi-put-ćeš-ti-porefenaćemo-se, nakon kojih slijedi bezglavo utrčavanje u kafanu. Ova bezglavost je svakako uzrok mnogim haotičnim situacijama koje se na početku prozračne večeri ne naslućuju (ali će jungianski psihoanalitičari reći da duboko u kolektivnom nesvjesnom balkanicus nesumnjivo ima jasnu predodžbu katastrofe koja slijedi, te da joj autohtoni balkanski hominid rado trči ususret).
U toj prvobitnoj razdraganosti koja se dešava u našem trodimenzionalnom svijetu Njutnove mehanike u toku večeri mogu se otvoriti nove dimenzije i paralelni svemiri koji mogu otvoriti put za kvantno iskustvo (empirijski su izolirani fenomeni imenovani kao četvrta dimenzija, veliki prasak, bivanje na dva mjesta u isto vrijeme, crne rupe, otmice vanzemaljaca, vantjelesna iskustva, letenje na metli, itd.). Balkanicusi naručuju piće, meze i muziku. Interesantna pojava je svakako muzika, koja se kako večer protiče sve više odmiče od primarne orijentacije balkanicusa. Uredno završava glasnim pojanjem pjesama koje su bile prezrene u popodnevnom habitusu našeg kafanskog gosta.
Jutro poslije se opisuje kafanagasaki sindromom (nevjerica, dezorijentiranost, mučnina, glavobolja, izgovaranje mantre neću-više-nikad). Interesantan običaj koji uslijedi nakon akutnog kafanagasaki sindroma jeste postkafanski puzzle. U ovom performativu svi članovi iste kafanske grupe zovu se telefonom i pokušavaju rekonstruisati slijed događaja jer niko nema budno sjećanje na cijeli izlazak. Kako bi se spriječio ovaj potpuni haos, koji očigledno ne vodi ničemu, Komitet za komparativnu kafanistiku zaključio je da je potrebno uvesti red, kao i u do sada slične haotične sisteme.
Tako je nakon analize e-Uprave, e-Pravosuđa, e-Biblioteke, e-Katastra odlučeno izraditi platformu e-Kafana. Iniciranje rada na ovoj reformskoj oblasti omogućilo bi tzv. Computer Assisted Kafana Existence (Kompjuterski podržano bivstvovanje u kafani) koje bi stvorilo neophodan preduslov za održivi razvoj svih aktera u kafanotopu (gosti, kelner, muzika, dobavljači). Dobra stvar je da na polju kafanistike i kafanologije nije prisutna dejtonizacija, te ne postoje državne, entitetske, kantonalne i općinske kafane. Nego postoje kafane.
Elem, prvo je potrebno kreirati portal baziran na geoinformacionom sistemu (Google Maps ili sličan) koji će sadržavati lokaciju svake kafane, kafanele i kafanoida. Uz lokaciju bili bi učitani metapodaci: tip kafane, broj slobodnih mjesta, jelovnik, pićovnik, muzika uživo (da/ne), osvjetljenje, indikator udobnosti stolica, dekoracija na zidovima, radno vrijeme, indikator blizine javnog prevoza, indikator blizine taksi štanda, indikator blizine hitne pomoći. Uz metapodatke, predviđeni su linkovi na podsisteme: muzičko-akustički podsistem (repertoar s cijenama izvedbe pojedine numere), link na rezervacijski sistem, mogućnost provjere zaliha pića (da se izbjegne čuvena rečenica: „Nema graševine, ho'š vranac?“).
Gosti bi imali mogućnosti kupovine prepaid e-Kafana kartice s mogućnošću beskontaktnog plaćanja u svim kafanama obuhvaćenim sistemom, kao i naručivanja doručka dan poslije. Na ulazu u kafanu svi gosti bi imali mogućnost kupovine kafanernice (neseser za kafanu), u kojoj bi se našle prijeko potrebne stvari za kvalitetan boravak u kafani: vlažne maramice, kondom, najlon čarape, blok i olovka, zavoj, flaster, bombone, osvježivač daha, majica kratkih rukava, 100 grama kikirikija, diktafon, voltaren, aspirin, kafetin, kravata za oko glave, naočale sa nacrtanim očima ako se sutra radi.
Nakon uručivanja kafanernice i aktiviranja prepaid kartice, na mobilni telefon se automatski instalira aplikacija I know what you did last night, koja vrlo pedantno prati kretanje gosta. Ovaj pametno dizajnirani komad softvera je poput aplikacija za fitness koje nam govore koliko smo sati spavali, hodali, trčali, koliko je sati od ukupnog spavanja bio tvrdi san (tipa nisi se pomak'o). Naš e-Kafana asistent će biti u stanju podnijeti precizan izvještaj za potrebe saniranja kafanagasaki sindroma (npr., koliko je balkanicus i u kojem periodu plesao, kad je skakao po stolu, je li bio u bliskom kontaktu s nekim drugim tijelom, koliko puta je bacio telefon, je li se skidao go, i tako). Ovako zamišljen sistem ima potencijal da omogući, olakša – ali ne i da objasni bitak u kafani.
