Brazilska ultramaratonka Fernanda Maciel ušla je u historiju osvojivši jedan od legendarnih „sedam vrhova“ u rekordnom vremenu od šest sati i 40 minuta. U negostoljubivom okruženju Antarktika nadmašila je sve poznate prethodne penjače, postavši prva osoba koja se do vrha planine Vinson uspela trčeći, nakon čega se odmah upustila i u rizičan silazak nazad.

Za klasični planinarski uspon na planinu Vinson obično je potrebno najmanje pet do sedam dana, ali Maciel se umjesto toga odlučila na poduhvat bez presedana – da se popne trčeći. U tome je uspjela, i to za nevjerovatnih šest sati i 40 minuta.

42-godišnjakinja je prethodno postavila ženske svjetske rekorde tako što se trčeći popela uz i sišla niz planine Aconcagua (6.962 metara) u Argentini 2016. godine i Kilimandžaro (5.895 m) u Tanzaniji 2017. No, svojim novim podvigom, ova Red Bull sportašica, prvi put je postavila apsolutni rekord koji je važeći i u ženskoj i u muškoj kategoriji.

Udaljena manje od 1.200 kilometara od Južnog pola i visoka 4.892 metara, planina Vinson je najzabačeniji od „Sedam vrhova“, kako nazivaju najviše planinske vrhove sedam kontinenata.

Pusta i bez divljih životinja, leži tako daleko na jugu da ima samo dva godišnja doba: ljeto, kada sunce nikad ne zalazi, i zimu, kada nikada ne izlazi.

Opasnosti koje vrebaju na Vinsonu uključuju brutalno niske temperature i ekstremno jake vjetrove, te niti jedan dio tijela ne bi smio biti izložen vremenskim prilikama.

Kada je Maciel u 11:30 sati sa lokalnim planinskim vodičem i trkačem Samom Hennessyjem krenula iz baznog kampa, temperatura je iznosila -25° Celzijusa, a ona je nosila sve svoje zalihe hrane i vode te dodatnu odjeću. Nakon devet kilometara, patike je zamijenila čizmama i uzela penjačku opremu. Ostatak puta uključivao je duge dionice koje je savladavala pomoću fiksne sigurnosne užadi, te nagibe i do 55°. Pojedini dijelovi u penjačkoj su kategorizaciji označeni sa D+ (D je „difficult“ odnosno teško).

Pri temperaturama koje su padale i do -35° C, Maciel je u jednom trenutku čak morala popravljati polomljeni krampon. Dok je prelazila završni planinski greben, ne samo da se borila sa visinskom bolešću već se mučila i da vidi kroz smrznute naočare.

Ipak, ne samo da se popela do vrha u najbržem zabilježenom vremenu od šest sati i 40 minuta, već se uspjela i vratiti u bazni kamp za manje od polovine tog vremena, te je ukupno vrijeme uspona i povratka na kraju iznosilo devet sati i 41 minut. I vrijeme samog uspona i vrijeme ukupnog puta predstavljaju svjetske rekorde.

„Znala sam da za vrijeme uspona do vrha Vinsona ne smijem stati niti minut. To je prilično nevjerovatno i teško trkačko iskustvo, ali Antarktik je izuzetno izolovano okruženje i planine su više nego moćne. Volim osjećaj postignuća i mira, kakav mi mogu pružiti samo tako visoke planine“, izjavila je Maciel.