Zbirka priča “I sreli su medu” kratkopričašice Urban magazina Nine Tikveše promovisana je u sarajevskoj knjižari Buybook. Osim što je proznim prvijencem pokazala nesvakidašnji literarni dar, Nina Tikveša je u svojim pričama dala glas ne samo deprivilegovanim, odnosno onima na margini, nego i ljudima koji su silom različitih okolnosti stigli i dalje, odnosno niže. Onima od kojih se najčešće okreće glava, zbog straha ili nemoći da im pomognemo.
„Nekada polazimo od odličnih pozicija, imamo sjajna djetinjstva i dobar start, ali je pitanje šta se u međuvremenu desi… Zašto izbjegavamo marginu, zašto se nje užasavamo? Zato što svi gravitiramo margini na različite načine i margina nam se može vrlo lako desiti. Preko noći. Čula sam priče o tome kako je u zemljama bivše Jugoslavije sve više beskućnika, zbog kredita naprimjer. Riječ je o ljudima koji ni u snu ni u košmaru nisu mogli pretpostaviti da će im se nešto tako desiti. Ovi su mi likovi itekako interesantni, prekrasni su, šareni, toliko drečavi. I imaju toliko priča da ispričaju. A mi ih ne vidimo jer se bojimo i ne želimo da ih čujemo“, rekla je na početku promocije Nina Tikveša, koja je na jednom nivou svoje knjige ispisala i hronologiju propadanja srednje klase, odnosno njenog gubljenja, kreirajući junake i junakinje poput brojnih koje poznajemo ili smo i sami takvi/e, a koji su iz predratnog blagostanja, nakon rata, tranzicije i posttranzicije postali gubitnici/e, odnosno oni koji se nisu snašli.
Gorčinu portretiranja onih koji su ostali/e sami i koji/e vlastite nasljednike više ne zanimaju, djelimično razgaljuje autoričin izuzetni smisao za humor. Otuda i naslov knjige po priči „I sreli su medu“. Odmetnuo se od porodičnih anegdota i postao savršen ram za ovu odličnu zbirku.
„To je postupak oneobičavanja koji sam htjela upotrijebiti. Ima tu i privlačenja pažnje, da neko uzme knjigu, pogleda, uvjeri se da to nije lako štivo niti su isključivo duhovite i zabavne priče. I nisam mogla odoljeti jer je to više od deset godina interna šala između mog muža, naših bliskih prijatelja i mene. Kada sam radila kao lektorica u žutoj štampi, na kraju tračeva bih dopisivala i sreli su medu. Naravno, urednica bi i nakon lekture pogledala i obrisala. Toliko volim to i sreli su medu da sam morala na kraju tako i knjigu nazvati. A naravno vezano je za bakinu priču s kojom mi se penjala na glavu, a koja mi je sad draga. Kada je dobila demenciju, samo je pričala kako je srela medvjeda. I nikada nije rekla: ja sam srela medvjeda. Uvijek medu. Bili su zaista na pet metara udaljenosti. I svaki put kad bi pričala o tome, nudila bi novu verziju. Na kraju su se i hrvali malo. U čast moje bake, koja je bila nevjerovatno hrabra žena, tako sam nazvala knjigu. Nakon što je preživjela tragedije koje su podrazumijevale i smrti vlastite djece, njeno jedino sjećanje bilo je vezano za susret s medom. Svoje sjećanje je reducirala na tu epizodu. I mislim da to nekako sublimira ovu zbirku“, rekla je između ostalog Nina Tikveša na promociji knjige u kojoj će utjehu naći svi oni/e koji su spas od sebe i vlastitog života tražili na pogrešnim mjestima. Ovo djelo biće i utočište onima koji/e od uljepšavanja stvarnosti radije biraju istinu, ma koliko gorka i teška bila.
