Prvi mjuzikl u historiji JU KSC Kakanj premijerno je izveden u aprilu ove godine. Baziran na poznatoj arapskoj priči iz zbirke pripovjedaka „Hiljadu i jedna noć”, “Aladdin” je rađen u koprodukciji s udruženjima „Fani” i „Filter” iz Sarajeva, te u saradnji s Baletnom školom „Ars” iz Zenice. Oko ovog projekta okupili su se svi relevantni i talentovani Kakanjci i Kakanjke iz oblasti scenske i muzičke umjetnosti. Mjuzikl „Aladdin“, kao jedan od najzahtjevnijih pozorišnih i filmskih žanrova, okupio je, ne samo kakanjske, nego i scenske umjetnike iz Sarajeva, Zenice i Bugarske. O tome kako je nastao ovaj mjuzikl, odakle ideja da se jedan ovako složen projekt radi u vrijeme pandemije, i koju poruku nam „Aladdin” šalje, razgovarali smo s Mirzom Mušijom, magistrom scenskih umjetnosti i glumcem, direktorom JU KSC „Kakanj“.

Piše: Duška Amidžić
Foto: Adnan Kadić

Nesvakidašnja priča za „novo vrijeme“, u kojem trenutno živimo. Kulturno-sportski centar Kakanj, kojem pozoriše nije jedina djelatnost, postavlja na scenu projekt sa preko 100 učesnika. Odakle ideja za ovako hrabar poduhvat?

Ideja je nastala iz želje da se na jednom projektu okupe svi relevantni Kakanjci i Kakanjke iz oblasti scenske (gluma, ples, balet) i muzičke umjetnosti. Nakon nekoliko razgovora odlučili smo da to bude pravi izazov, koji će nas inspirisati i potaknuti da damo najbolje od sebe. Tako smo odlučili da to bude mjuzikl “Aladdin”! Većina učesnika je iz Kaknja, koristili smo sve resurse JU KSC, od Dramskog studija, Muzičkog centra, uposlenika, spoljnih saradnika i bivših učesnika naših talent show programa, s ciljem da se adekvatno odgovori zadatku. Nakon što nam je plan pomrsila pojava pandemije, ovaj zadatak je dobio jednu potpuno novu dimenziju. U ovim teškim okolnostima mjuzikl je postao jedan od simbola otpora beznađu i apatiji, te još jednom potvrdio snagu umjetnosti da ujedinjuje ljude i vraća vjeru „običnom čovjeku“ u ljepotu života!

Dakle, učesnici iz različitih oblasti stvaralaštva su iz Kaknja. Centar nema stalni ansambl, ko su glumci koji su se uključili u projekt?

Ustanova nema stalni ansambl, ali je sretna okolnost da u Kaknju imamo akademski obrazovane glumce i muzičare. U podjeli su glumci i glumice iz Kaknja: Mirza Bajramović (koji je ujedno i režiser mjuzikla) i Damir Čobo (radio i dizajn svijetla), akademski obrazovani glumci. Emina Bajtarević, čiji smo pjevački talent otkrili upravo na talent showu naše ustanove, igrala je glavnu ulogu – princezu Jasmin. Ena Delibašić, Emin Brkić, Saša Vasiljević i Armin Šolbić su polaznici Dramskog studija i u ovom mjuziklu su ostvarili zapažene uloge. S obzirom na to da je mjuzikl kao žanr veoma zahtjevan, a „Aladdin” podrazumijeva veliku podjelu, bilo je neophodno da angažujemo i dodatno osoblje. Stoga nam se iz Sarajeva pridružio Aldin Tucić, koji je maestralno igrao ulogu Duha, a iz Zenice smo dobili jedan biser, Mustafu Mekanića, koji je igrao glavnu ulogu – Aladdina. Također smo iz Zenice angažovali balerine iz Baletne škole Ars Centar, koju uspješno vodi Samira Spahić-Rustempašić, a koreografiju potpisuje Borimira Vladimirova Dyakonova, svršenica moskovskog umjetničkog univerziteta iz oblasti koreografije.

Svojim znanjem i iskustvom pomogla vam je i Alma Ferović-Fazlić, producentica i muzička rediteljica najpopularnijih mjuzikla u BiH.

Nakon što smo dogovorili koprodukciju s udruženjima za promociju kulture „Fani“ i „Filter“ iz Sarajeva, koja uspješno vode Indira Kučuk-Sorguč i Fahrudin Kučuk, u sklopu tog sporazuma dogovoren je i angažman Alme Ferović-Fazlić kao vokalnog trenera. Alma Ferović-Fazlić je osoba koja je zasigurno najrelevantnija u BiH kada je riječ o žanru mjuzikl, stoga nam je bilo veliko zadovoljstvo sarađivati s njom na ovom projektu. Imati u timu nekoga ko je član Royal Academy of Music iz Londona, ko se profesionalno usavršavao s umjetnicima poput Mary King, Swati Natekar, ko iza sebe ima produkciju IMTM i nekoliko najpopularnijih mjuzikala u BiH, „Briljantin“, „Footloose“, „Flashdance“ i dr., zaista je privilegija i garant kvaliteta.

Ko je radio muziku za „Aladdina“, možemo li čuti songove na nekoj od online platformi?

Muzičku produkciju, aranžmane i komponovanje pozadinske muzike radio je profesor muzike iz Kaknja Armen Škobalj, a u radu na songovima mu se pridružila dirigentica i voditeljica hora Muzičkog centra naše Ustanove Amila Pašalić. Aranžmani songova i matrice pravljeni su na muziku Alana Menkena, a sjajne izvedbe naših glumaca Emine Bajtarević, Mustafe Mekanića i Aldina Tucića uskoro ćete moći gledati u Sarajevu u BKC-u na zatvaranju Festivala dječije umjetnosti (FEDU). Nakon toga planiramo do kraja maja igrati nekoliko repriza u Kaknju, zatim oganizovati jedno gostovanje u Foči, a potom ćemo ponuditi gledaocima gledanje na jednoj od online platformi!

„Aladdin“ je klasik koji je nebrojno puta insceniran na „daske koje život znače“, i to u mnogo većim svjetskim i domaćim produkcijama nego što su naše. Poznat je publici koja očekuje istinsku magiju na sceni. Stoga je i poseban izazov za nas kao koproducente da donesemo jednog drugačijeg „Aladdina“ – našeg dječaka s čarobnom lampom koji vjeruje na riječ i spašava na svoj način svijet bajke i ideala. Čarolija umjetnosti teatra, koja je i mene još kao dječaka zagrlila, nikad me nije pustila. Sanjao sam da sam lutkar, da vučem konce i posuđujem glas. I vjerujte, san se pretvorio u javu! Lutkar sam, pišem, vučem konce i posuđujem glas. Zato, nikad ne odustajte od svojih snova, sanjajte i dosanjajte u javi ono što vam je na snu.

Fahrudin Kučuk, pisac za djecu i mlade, koproducent mjuzikla

Aladdin nas uči nekim važnim životnim lekcijama; biti vjeran sebi, izdići se iznad situacije, cijeniti prijateljstvo, ne biti pohlepan… Uči nas da nikad ne prihvatamo nepravdu. Zvuči veoma savremeno. Čini se da „Aladdin“ nije samo bajka za djecu, nego i za odrasle. Jeste li ove poruke uspjeli prenijeti svojim mjuziklom?

Sjajno ste u ovom pitanju prepoznali ključne probleme današnjeg „modernog i civiliziranog“ čovjeka te eventualna rješenja, o kojima na jedan bajkovit način i govori ova predstava! Gore navedeni problemi su nekako još više došli do izražaja za vrijeme ove pandemije (izolacija, zabrana kretanja, fizička distanca), što je još više povećalo strah, sumnju, otuđenje, dehumanizaciju i sve ono što pozorište decenijama razotkriva kod modernog čovjeka, kojem se sa povećanjem materijalnih dobara i komfora srazmjerno povećava nezadovoljstvo, a smanjuje osjećaj smisla, radosti, zahvalnosti i zaigranosti. Ovo je jedna posebna tema i zahtijeva više prostora, stoga ću citirati dobitnika Nobelove nagrade za književnost, japanskog pisca Jasunarija Kavabatu, koji je godinu prije samoubistva napisao: „Ljudi su jedan od drugog odvojeni betonskim zidom koji sprečava svako strujanje ljubavi. Priroda se guši u ime razvoja.“ Nadamo se da će ovu predstavu pogledati što više odraslih, jer djeca još uvijek nemaju toliki problem usamljenosti i otuđenosti (ukoliko utjecaj moderne tehnologije ne uzme više maha i kod ove populacije), djeca su otvorena za ljubav i nemaju predrasuda kao odrasli. Kada je u riječ o ljubavi, treba učiti od djece!

Kada biste vi bili gospodar čarobne lampe, koje tri želje biste voljeli da vam se ispune?

Ovo pitanje mi je izmamilo osmijeh na lice i vratilo me u djetinjstvo, u doba nevinosti, čistote i razigrane dječije mašte. Upravo ovi elementi su zupci ključa za otvaranje jednog transcendentalnog svijeta u koji ulaze istinski umjetnici, možda sam baš zato izabrao svoj poziv! Međutim, moderno pozorište, kao i većina ozbiljnih komada, odiše pesimizmom (Ibsen, Beckett, Pinter, Bergman, Camus i dr.), jer pisci jednostavno osjećaju da je „nešto trulo u državi Danskoj“ i tako kroz pozorište otkrivaju „ljudsku tragediju“ i svu duhovnu bijedu u koju smo upali. U mjuziklima i komedijama se zadržalo nešto optimizma i životne radosti, tako da ja biram najčešće da se bavim komedijom, a evo sada, i mjuziklom. Namjerno odugovlačim s odgovorom o tri želje, jer smatram da je to tajna koju mogu podijeliti samo s Onim koji je kadar ispuniti ih, a tajne prestaju biti tajnama kada se otkriju, zar ne?