U Kini, zemlji impresivnih futurističkih gradova i neprekidne gradnje nebodera – gdje gotovo svakih pet dana nikne nova visoka zgrada – postoji i drugi, manje poznat svijet: prema procjenama, između 30 i 40 miliona ljudi i dalje živi u tradicionalnim pećinskim kućama, koje postoje već hiljadama godina.

Najviše ovakvih kuća nalazi se na području Lesne visoravni, gdje je tlo pogodno za ovakav način gradnje. Te nastambe, poznate pod nazivom yaodong, najčešće su uklesane u padine brda ili ukopane pod zemlju. Prvo bi se iskopalo centralno dvorište u obliku pravougaone jame, iz kojeg su horizontalno kopane prostorije. Smatra se da ova tradicija datira unazad oko 4000 godina.

Pećinske kuće posebno su rasprostranjene u provincijama Shaanxi, Shanxi, Gansu, Henan i Hebei. Najveći broj nalazi se u provinciji Gansu, dok se za najreprezentativnije smatraju one u gradovima Yan’an i Yulin, na sjeveru Shaanxija. Postoje tri osnovne vrste: kamene, od cigle i zemljane, pri čemu su zemljane najposebnije.

Gradnja je uvijek slijedila tri osnovna pravila: prilagoditi se obliku terena, odabrati suho tlo i omogućiti dovoljno svjetlosti. Jedna od zanimljivosti tih kuća je kang – krevet od zemlje ili cigle povezan s dimnjakom, kroz koji je dim iz kuhinje izlazio van. Tako su prostorije bile zagrijane, a zrak u njima ostajao čist.

Ove kuće bile su izuzetno praktične: ljeti su nudile prijatnu svježinu, a zimi toplinu. Uz to, nisu zauzimale obradivo zemljište niti su narušavale okoliš. Svodovi su uglavnom bili u obliku luka, a zidovi često ukrašeni radi očuvanja i ljepšeg izgleda.

Uobičajeno je da je jedna porodica imala tri do pet ovakvih pećina – središnja je bila glavna prostorija u kojoj su obično boravili roditelji ili djed i baka, dok su ostale služile kao pomoćne prostorije. U nekima su čak postojali mali prolazi za kućne ljubimce.

I dok metropole poput Chongqinga svijetle stotinama nebodera i modernih mostova, milioni ljudi i dalje biraju jednostavniji i održiviji život pod zemljom – u domovima koji prirodno štede energiju, pružaju tišinu i ostaju povezani s prirodom.