Sinoć je u galeriji Collegium Artisticum otvorena 45. po redu izložba u čast Dana grada Sarajeva. U nastavku donosimo osvrt na rad Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera BiH i toplo preporučujemo da u proljetnim danima posjetite izložbu i istražite radove i druga dva udruženja (Udruženja likovnih umjetnika BiH i Asocijacije arhitekata BiH).

Piše: Elma Hodžić, historičarka umjetnosti i kustosica

Bila je nedjelja. Grupa umjetnika, dizajnera i arhitekata se 24. oktobra 1954. godine okupila s idejom o formiranju organizacije koja će im služiti kao platforma da zajednički stvaraju i rješavaju izazove struke. U tom trenutku, u Bosni i Hercegovini već postoje strukovna udruženja čije aktivnosti bi mogle podržati razvoj primijenjene umjetnosti i dizajna. Ipak, ideja za novom krovnom organizacijom koja bi okupljala stručnjake iz domena primijenjene umjetnosti je vjerovatno nastala iz potrebe da se snažnije djeluje, iz želje da se zaštiti struka i suzbije haos koji nastaje zbog različitih frakcija na polju kulture. Tako je prije sedam decenija, događajem koji će u historiju ući kao osnivačka skupština Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera u Bosni i Hercegovini (ULUPUBIH), obilježen početak organizovanog rada na polju stvaralaštva koje ulazi u sve pore ljudskog života i pojavne stvarnosti.

U sedam decenija rada je ULUPUBIH prošao kroz različite metamorfoze: mijenjao se okvir djelovanja udruženja i društveno-politički kontekst, smjenjivale su se generacije umjetnika/članova udruženja, konstruisale su se neke nove svjetske tendencije u svijetu dizajna i umjetnosti. Mijenjao se svijet, nekada tiho i neprimjetno, nekada uz veliku buku i nemir. Jedna od referentnih tački koja se, uz manja ili veća odstupanja, uspjela održati od 1975. godine kao važan parametar na kulturnoj sceni Bosne i Hercegovine jeste godišnja, kolektivna izložba povodom 6. aprila, koju realiziraju tri strukovna udruženja. Nije ova izložba samo prilika za predstavljanje individualnih postignuća na polju umjetnosti – ona je važna jer ritualno, iz godine u godinu, potvrđuje polifonijsku strukturu nastalu kao rezultat prostornog suživota različitih autorskih senzibiliteta. Više od trenutne predodžbe, ova izložba je prikaz diverziteta koji čini esenciju ULUPUBIH-a:  različitost u rukopisu, esnafima, temama, idejama i pristupima. Dakle, istovremeno je izložba i godišnji presjek rada ULUPUBIH-a, ali i prigodan rezime dometa struke.

Karakter revijalne izložbe ULUPUBIH-a određen je, između ostalog, činjenicom da su primijenjena umjetnost i dizajn komunikativno sposobne umjetnosti, koje su bile prinuđene zbog zahtjeva života i tržišta da se oslobode stega larpurlartizma i elitizma. Tako su radovi predstavljeni pod okriljem ULUPUBIH-a protkani najrazličitijim formama ljudskog iskustva i pojavnosti. Primijenjena umjetnost po teoriji umjetnosti spada u red prostornih umjetnosti – ali vjerujem da nećemo (mnogo) pogriješiti ako kažemo da radovi koji su predstavljeni kroz ovu izložbu oblikuju i vrijeme. Ovi radovi skreću pažnju na paradokse i apsurde vremena u kojem živimo, otvaraju platformu za kritičko propitivanje i dijalog, pomažu da prebrodimo izazove svakodnevnice ili da se u njoj autentično predstavimo. Dakle, primijenjena umjetnost i dizajn su usko povezani s društvenim impulsom. Pomažu nam da bolje razumijemo i odgovorimo na pitanja: Kako čovjek osjeća sebe? Kako vidimo i razumijemo svijet? I ono najvažnije: Kako vidimo odnos između sebe i svijeta?

Ova izložba je dobar pokazatelj radnog procesa umjetnika koji djeluju na polju primijenjene umjetnosti i dizajna jer pokazuje različita tehnička rješenja korištena za artikulaciju ideja i realizaciju djela. Od ideje, preko tehničke i stukturalne revizije koncepta, do realizacije – izložba vještom posmatraču ilustruje faze nastajanja jednog djela i mogućnosti anticipacije u oblasti dizajna. Izložbu čine skice, fotografije, fragmenti, prezentacije, proizvodi, kreacije i, u konačnici, djela. Materijalizacija ideje u širokom spektru tradicionalnih i savremenih izražajnih sredstava ukazuje na hibridnost i kompleksnost stvaralačkog procesa. Pitam se, nije li upravo ta potreba za interdisciplinarnošću i saradnjom izrodila ULUPUBIH, udruženje koje je kroz sedam decenija rada na turbulentnom bosanskohercegovačkom tlu ipak uspjelo zadržati relevantnost.

Čovjek se od teškoća vanjskog svijeta sklanja, da ne kažem bježi, u unutarnji – u kreativnost… Pod pritiskom egzistencije, pokazuje to dobro svaki ozbiljniji pregled historije umjetnosti Bosne i Hercegovine, rađa se neka začuđujuće kreativna reakcija i stvaralački potencijal koji se suprotstavlja ništavilu. Umjetnici i dizajneri su u prošlosti imali zadatak i čast da oblikuju najvažnije događaje u novijoj historiji Bosne i Hercegovine. Neki od tih zadataka su rađeni u vremenu izobilja (u manjoj mjeri), neki u neimaštini (u znatno većoj mjeri). Suprotstavljajući se izazovima epohe, djelujući u teoriji i praksi, članovi ULUPUBIH-a su iz dekade u dekadu pokazivali da je primijenjena umjetnost čovjekova migracija u život. U temelju stvaralaštva je čovjekov odnos prema životu: pitanje čovjekovog stvarnog ili prividnog doprinosa uređivanju svijeta. U tom nedovršenom svijetu iluzija djelujemo i danas, obeshrabreni prisustvom vještačke inteligencije, besmislom ratne stihije, osjećajem da svjedočimo sunovratu civilizacije. Invokacija prapočetka je u ovom tekstu poslužila kao poziv za djelovanje. Prije svega, u dinamičnih sedam decenija rada ULUPUBIH-a se napravio okvir za zajedničko djelovanje i ucrtala staza likovne i kritičke tradicije koja nam u beznađu i letargiji može pomoći da se ne izgubimo. Pored svih pobrojanih izazova naše epohe, izdvajam i jedan krajnje lokalni: može li se biti dizajner tamo gdje se ne može dizajnirati svijet i opstajati od prodaje vlastitog rada? Možda je odgovor u udruživanju. Prizovimo ime umjetničke grupe na čijem tlu se simbolički nalazimo; zahvalimo se velikim umjetnicima i dizajnerima čiji rad nam može poslužiti i danas kao inspiracija; prisjetimo se historičara umjetnosti koji su pomogli da se znanje ne izgubi i da se likovni fenomeni približe publici. U vremenu u kojem nas uporno žele uvjeriti u važnost čistih entiteta, postojanje ULUPUBIH-a može poslužiti kao argument kojim štitimo različitost kao vrijednost iz koje učimo i rastemo.

Dragi članovi ULUPUBIH-a,

u nadi da ćete sljedeću deceniju obilježiti otvorenjem baštinske institucije u kojoj će se pažljivo čuvati, prezentirati i istraživati vaše skice i djela, želim vam sretan ovaj važni jubilej!