Još kao djevojčice, žene su hodajuća baza podataka. Ne samo onih usmenih nego i sasvim konkretnih, pisanih. Tefteri. Šarene bilježnice. Sveske oblijepljene idolima i snovima. Male, velike, debele, tanke. Spomenari.
U spomenarima će vas djevojčice pitati o najbezazlenijim stvarima. O bezazlenim stvarima maskiranim u velike. Pitat će vas koji vam je omiljeni pjevač, ali i prvo slovo simpatije. Pitat će vas i koja vam je omiljena boja, ali i ko vam je najbolji prijatelj. Pitat će vas za najdraži film, i vi ćete napisati „Prljavi ples“, ali u ples će se uplesti još osoba koje niste ni spomenuli. Ali tu su. U vašim najdražim bojama, pjesmama, u prvim slovima. Spomenari, prvi korak curice ka životu žene. Naravno, beskoristan. Uzaludan. Kao što će kasnije curica saznati, većina koraka koje žena čini da olakša sebi život ili ga bolje shvati, upravo je takva – beskorisna. Jer život ima svoje rute, preokrete i zaplete, i tvoja baza podataka nikako da ti pomogne, nikako da se uklopi, nema nikakvog smisla. Stvari više ne možeš povezati, ljude i njihove odgovore, boje i muziku, prva slova i ljubavi, ništa više nema smisla. Tvoje sveske, šarene, oblijepljene idolima i snovima, beskorisne su. Osim za smijeh. Možeš ih listati i smijati se. Kao što kasnije listaš svoj život i smiješ se. Nekad gorko, nekad slatko
I uprkos svemu tome, griješiš. Iako si od malih nogu detektivka, desi se – pogriješiš. Jednom, dvaput, triput, doživotno. Tvoje baze podataka su uzaludne, tvoja istraživanja, tvoja radoznalost. Život će te prevariti. Podvaliti ti pogrešne odgovore. Pogrešna prva slova i boje. Morat ćeš se boriti kao da ne znaš ništa, a znaš sve.
S vremenom shvatimo da su spomenari u našim glavama. Da su to konstrukcije koje smo gradile godinama. Da su to strategije koje na kraju nemaju smisla. Ali naša namjera, naš osnovni poriv da imamo dovoljno podataka ostaje. I dalje uzaludan, ali ostaje. Žena bilježi, žena pamti. Spomenari u njenoj glavi imaju beskrajno mnogo stranica. Možda uzaludnih, ali važnih. Jer moraš imati backup. Moraš. U slučaju ako cijeli sistem padne.
Još uvijek, ipak, ponekad imamo ljubav. To je ono kad možeš s nekim da sjediš i šutiš i osjećaš se sasvim dobro. Baze podataka šute u pozadini. Nije te briga. Šutiš s nekim, i sretna si.
