Piše: Alma Musliović

Rat. 1992. Za nas četrnaestogodišnjakinje samo nemogućnost da izađemo i pronosamo ono što su nam mame ‘sklepale’ od svojih najljepših komada odjeće. Želja za druženjem, ogledavanjem, takmičenjem u važnosti svedena na minimum, na podrum i rijetka druženja na otvorenom. A onda, kao iz vedra neba, poziv djevojkama za učlanjenje u modnu agenciju Front models. I tako sve počinje.

Kako na bolji način pokazati da si važna i lijepa, do biti manekenka?! To je isto kao doticati nebo. Nas nekoliko drugarica iz kvarta, kao omađijane, upijale smo riječi velikog vođe, Branka Vrdoljaka, dok je od nas, čapljama sličnih, ratnih djevojčica, pokušavao napraviti modne ikone ratom ubijanog Sarajeva. Jedna revija, i eto. Ti si Manekenka! Zaluđene tom vizijom, ni PAT-ovi, ni tenkovi, ni granate, a najmanje strahovanja roditelja, nisu nas sprječavali u nakani za postizanjem tog izvanrednog cilja.

A onda se gradom počeo pronositi slogan „Ti nama osmijeh, mi tebi ulogu“. Značenje riječi „ADD Video“ i „Samosa“ postajalo je sve primamljivije i važnije u emocijama nas novopečenih, nazovi manekenki, od 14-15 godina. I nije trebalo mnogo, upis je krenuo, uslijedila audicija i moj prvi susret sa divom bh. modne scene, najprepoznatljivijim manekenskim licem tog vremena, Mirjanom Deak. Instrukcije su se odvijale u, za to vrijeme, najljepšim mogućim uslovima. Dobro sklonjeni od granata, u prostoru sa strujom iz agregata, sa čak dva reflektora i muzikom koju pušta DJ. Fotograf i kamerman stalno nas obilaze, snimaju i prate. Za tu namjenu, postavljena je pista visoka preko metar i po. Ma, veličanstveno! Ni sklapanje primirja, ni Dejtonski sporazum, nisu igrali nikakvu važnost u poređenju sa ostvarenjem našeg manekenskog sna.

Polako, sa tek uspostavljenim mirom, kreću prvi angažmani. Snimanje spotova za Šipad, za repertoar kina ADD, Samosu, te snimanje spota za Panten u Bukureštu na koje me tata nije pustio, poneka rijetka revija, potom prvi Fashion Weekend u Kišobran bašti hotela Bosnia, pa Fashion Week u hotelu Holiday Inn. I, evo nas. Mi smo već prepoznatljiva lica Sarajevske modne scene. U međuvremenu, Samosa se gasi, a Mirjana osniva agenciju Nova maS. Tako je sve krenulo.

Danas, kada pogledam unatrag, ne mogu a da ne spomenem naše prvo gostovanje izvan granica BiH. Mirjana Deak, vozač i nas pet-šest izabranih, putujemo u Makedoniju. Šta reći?! Veličanstven prijem, veličanstven smještaj, veličanstven prostor hotela Aleksander Palas, Macedonia Fashion Week. Naslovnica popularnog časopisa, i ja na njoj. Ma, hajde! Četiri stranice reportaže sa bezbroj slika u boji…

Polako počinjem raditi kao instruktorica u školi manekena Nova maS. Sedmi novembar 2013. Stiže mi Mirjanina poruka na telefon: „Sutra ideš sa mnom da potpišeš papire za Novu maS. Postaješ vlasnicom agencije i sretan ti rođendan!“ Ne mogu da vjerujem! Agencija je moja, ja sam joj vlasnica. Samim tim ulazim u upravni odbor Bosanskih rukotvorina, jednog od rijetkih bh. preduzeća koje 80% proizvodnje plasira na inostrano tržište. Od 1996. godine sam im zaštitno lice, a sada još i tako važna funkcija! Pomalo me strah, ali preživjeh i, naravno, doprinjeh vidljivosti i dobrobiti tog preduzeća, koje educira i upošljava žene iz nerazvijenih područja i žene žrtve rata.


Kao vlasnica Nove maS, organizovala sam do sada mnogo modnih revija i projekata, od kojih je znatan broj humanitarnih. Kao neke od najznačajnijih bih izdvojila: Baščaršijske noći kao međunarodni kulturni projekat od interesa za Kanton Sarajevo, projekat Hajde, budi mi drug, BH Telecom Kids Fashion Week, BHcrafts Kupujmo s razlogom, Kids Day Importanne centar, itd. Ponosim se kada krenem da ugovaram neki novi projekat, a sa sobom mogu da ponesem Book Agencije sa preko 200 stranica medijskih sadržaja kojim su nas pratili.

Ipak, kao nešto najznačajnije u ovom mom poslu, izdvojila bih našu permanentnu školu manekena u kojoj djecu educiram raznim vještinama. Od scenskog, preko plesnog pokreta, njege, osnaživanja, glume, medijskog nastupa. Naravno, za vještine koje nisu striktno vezane za scenu, angažujem i vanjske saradnike, stručnjake iz raznih oblasti.

Moju ljubav prema umjetnosti uopšte, uskoro će obznaniti i knjiga poezije posvećena mojoj mami Azri, koju namjeravam konačno promovisati u aprilu ove godine. Napominjem da sam i treća godina studija žurnalistike/komunikologije i, kako i priliči, iz oblasti za koju smo školovani potrebno je realizovati i neko konkretno djelo. Eto, ja ću se u ovoj oblasti konkretizovati spomenutom knjigom, a za dalje ću vidjeti, jer imam velike planove, između ostalog, i za pisanje.

Svojim najvećim uspjehom smatram i to što sam, uz sve pobrojano, majka dvojice sinova: Armana, koji ima šest godina, i Vedada, šesnaestogodišnjaka. Oni su moja najveća podrška u radu, kao i moje saradnice, Dunja i Lejla, koje su uz mene već dugi niz godina.

Uz manekenstvo, kao do sada najeksponiraniju djelatnost kojom se bavim, istakla bih i moju sklonost ka kreiranju. Do sada sam realizovala osam kolekcija za djecu i odrasle, od kojih su sve u cijelosti rasprodane. Nova kolekcija, koju čine dukserice za djevojčice i dječake, bit će predstavljena 29. marta u Bošnjačkom institutu. Ujedno, bit će to u okviru humanitarne revije koju organizujemo za Emu Isić, djevojčicu oboljelu od cerebralne paralize. Za ovu reviju, pored Nove maS i Eho Udruženja, pridružit će nam se i djeca Osnovne škole Hrasno, što me posebno raduje. Djecu uvijek stavljam ispred svih, jednako kao i solidarnost, humanost i ljubav – toga nikad ne nedostaje u Nova maS agenciji.

Čast mi je što će nas Grad Sarajevo i gradonačelnica Benjamina Karić, po drugi put, podržati u humanitarnoj misiji. Za nas, male ljude, veliko je to. Odavno sam shvatila da, kada radiš ono sto voliš, i pritom svoju okolinu naučiš koliko je to važno, uvijek možeš da se osloniš na nekoga, bilo da se radi o porodici, saradnicima, djeci ili roditeljima. Svi oni učestvuju u mom radu. Ipak, da bih dostigla ovaj nivo trajanja, morala sam ponekad da se borim sa vjetrenjačama, ali i to je neminovnost, i tu su borbu prošli svi koji su uspješni, ma koja oblast da je u pitanju.