Piše: Kristina Ljevak
Foto: Nina Mašić

Prvi put smo se srele dok je bila studentica historije umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bila je dio kustosko-umjetničkog projekta „Prva samostalna u Zvonu“ i pokazivala afinitete kustosice koja „obećava“.

Cijeli koncept podrazumijevao je saradnju mladih umjetnika/ca s mladim kustosima/cama na pripremi, postavci i promociji izložbi, uz podršku članova/ica Udruženja Zvono.

Već tada mi je rekla kako se po okončanju studija planira posvetiti muzici. Nadala sam se da nisam dobro čula, iako sam znala njene druge afinitete i činjenicu da je tri puta pokušavala upisati glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Nakon što smo imali pojedinačne uspješne izložbe učesnika/ca projekta „Prva samostalna u Zvonu“, a potom i veliku zajedničku izložbu u Collegiumu Artisticumu, stigla je pozivnica od Amine Hamzić, ali ne na novu izložbu već na muzički nastup s njenom grupom Open Mind u sarajevskom City Pubu.

Bilo mi je jasno da se svojevremeno nije šalila, kao i da je riječ o velikom talentu kada je došla pozivnica od reditelja Jasmina Durakovića na premijeru mjuzikla Cabaret s Aminom u glavnoj ulozi.

Od uspješno započetog kreativnog puta na nekoliko kolosijeka do prvog samostalnog singla „Sve“, koji kompletno potpisuje, Ina se bavila i novinarstvom te pažljivo birala etape vlastitog muzičkog profiliranja, ne obazirući se na neizvjesnost koju bavljenje muzikom u domaćim okolnostima podrazumijeva.

„Svaki posao je neizvjestan. Pogotovo ako govorimo o umjetničkom diskursu. Ja nisam sasvim sigurna da li je moj put pravi recept za uspjeh, ali želim i moram da vjerujem kako se trud i ulaganje u konačnici isplate. Može se reći kako sam imala mogućnost da izaberem dva puta do cilja.

Prvi, da se prijavim na neki talent show i dobijem instant popularnost. Drugi, da stvaram projekat za projektom i polako idem ka cilju. Ja sam se odlučila za drugi put jer smatram da instant popularnost kako dođe tako i prođe, a kontinuitet projekata mora u jednom trenutku karijere da dostigne značenje koje si mu upisala još na početku. Opet kažem, nikad ne reci nikad, nekim zvijezdama je talent show pomogao da polete, ali trenutno se ne vidim na tom putu.“

Jedan od važnih trenutaka ličnog pjevačkog iskustva bio je i nastup pred 70 hiljada ljudi kada je kao prateća vokalistica pjevala na koncertu Dine Merlina na Koševu.

Da li je taj trenutak trajno izbrisao osjećaj nezadovoljstva zbog tri pokušaja upisivanja glume na Akademiji scenskih umjetnosti jedna je od tema o kojoj smo razgovarale.

„Priznajem da sam u početku bila tužna što nisam studirala glumu, ali osjećaj nezadovoljstva nestao je mnogo prije Koševa, jer sam ja istinski zavoljela književnost i historiju umjetnosti i tom studiju se potpuno predala. Povrh svega toga, kada mi se na kraju otvorio svijet muzike, osjećala sam da bi me studij glume odveo u potpuno drugom smjeru, u kojem se, vjerujem, danas ne bih bavila muzikom na način na koji se bavim. Ipak, čudni su putevi Gospodnji – gluma nikad nije izašla iz mog života. Sretna sam što imam priliku glumiti glavnu ulogu u mjuziklu Cabaret. A Koševo… To je moja prekretnica! Te noći sam odlučila da je vrijeme da se usmjerim i da je muzika moj životni poziv. Neću reći da sam odlučila potpuno zapostaviti profesiju koju sam studirala, ali ovo, trenutno vrijeme koje imam dajem samo muzici.“

U nekim slučajevima, kad se dar ne prepozna na prijemnom, prepozna se kasnije na sceni. Stoga je uloga u mjuziklu Cabaret bila očekivana satisfakcija za Inu.

„Puno mi je značio taj angažman. Znala sam da imam talenat, ali da mogu dobiti glavnu ulogu, to je bio pravi izazov. Ipak, Cabaret je projekat koji meni lično veoma znači, ja sam se sa svojom ulogom Sally Bowles povezala na nekoliko razina – emotivno, intelektualno, seksualno, estetski i često sebe vidim u njoj. Razlika je samo u intenzitetu osobina koje ispoljavamo, ja sam nešto manje ekscentrična, ali i dalje ekscentrična“, kaže kroz smijeh.

Da prva pjesma ujedno bude i prva kompletno autorska podrazumijeva hrabrost i spremnost na eventualne kritike koje se ne odnose samo na izvedbu, što bi bio slučaj da je tekst i kompoziciju povjerila drugima.

„Faktor rizika uvijek je prisutan, ali ja sam istinski željela da moj prvi samostalni projekat bude samo moj. Naravno, ne isključujem da ću u budućnosti surađivati s drugim kompozitorima, štaviše, ta pomisao me raduje. Ipak, mislim da sam najbolji zanat ispekla odlukom da uradim sve sama, jer sam otkrila toliko nepoznatog i naučila tako puno stvari da bi možda i neuspjeh bio vrijedan toga. Srećom, sve je išlo po planu, pjesma se sluša, pregledi na YouTubeu se broje, sretna sam sa svim što sam dobila s prvom pjesmom.“

Mnogo putuje i nastupa sa svojim bendom. U Sarajevu su nezaobilazni na važnim manifestacijama i u najvažnijim klubovima. Uprkos dominaciji nekih drugih zvukova, uspjeli su se izboriti za poziciju koju danas imaju.

„Mislim da je nekoliko razloga za to. Prije svega, veoma smo složni kao bend, prvo smo prijatelji, pa onda kolege. Zatim, od početka smo se isprofilisali kao cover bend r'n'b, funk muzike, te smo na zanimljiv način obrađivali aranžmane pojedinih pjesama. I na kraju, ima nešto i u energiji koju imamo na stejdžu. Naša publika ne zna mirovati dok mi sviramo, pa nas prati glas benda koji pravi odličnu atmosferu. U trenutku kada smo mi počinjali bilo je veoma puno dobrih bendova, ali smo mi odlučili biti osobeni, pa nas danas po tome publika i prepoznaje.“

Skoro svakodnevni nastupi podrazumijevaju manjak vremena za autorstvo, ali disciplina je ključna u ovom kao i u svakom drugom poslu, podsjeća Amina Hamzić.

„Veoma je zamorno živjeti ovakvim tempom života, ali dobra disciplina u ishrani i fizičkoj aktivnosti, koju se trudim da vodim, omogućava mi da izdržim putovanja, svirke i gostovanja. Priznajem da malo vremena imam za stvaranje pjesama, ali gledam da mi svirke ne budu opravdanje za nerad. Dok se vozim u autu, dok raspremam stan, dok sam na kasi u prodavnici, uvijek smišljam neku muziku i stihove u glavi, a ako u svemu tome stignem do kuće i zapišem prije nego što zaboravim, eto pjesme…“

Njena prva pjesma i prvi spot ne djeluju kao da su prvijenci. Bilo joj je važno da spot ima modni štih, a to su na najbolji način prepoznali art direktor i dizajner Milan Senić te reditelj Arnej Misirlić.

„Hvala na komplimentu. Bilo mi je važno da budem inovativna i moderna. Zato sam i birala tim mladih, odvažnih ljudi koji su spremni izaći iz svoje komforne zone, pa sam se tako spojila s Arnejom Misirlićem, mladim režiserom, i Milanom Senićem, dizajnerom čije kreacije inače rado nosim. Modni filmovi me uvijek fasciniraju, a Milan je osoba iz koje pršte ideje. Nekako mi je bilo logično da Milanu dam mogućnost da svojim idejama oboji moj spot, i uspjelo je.“

U editorijalu koji predstavljamo u Urban magazinu Ina Hamzić nosi nakit Werkstatt te odjeću Milana Senića i brenda PlusMinus.

Potrebno je da ono što nosi odgovara njenom senzibilitetu i upravo se time rukovodila i prilikom ovog izbora.

„Milan Senić i Ena Dujmović su posebno zanimljivi jer njihovom odjećom otkrivam neke druge Ine u sebi koje nisam ni znala da imam. Generalno, ovaj spoj tri brenda je savršeno ‘proradio’ na fotografijama, toliko su sva tri brenda različita da su se možda zbog toga tako dobro i uklopila. Imamo muškarca Milana, koji promišlja o ženskoj modi iz svoje pozicije, jednu ženu Enu i djevojke koje su se pobrinule za nakit. Tri perspektive o pogledu na modu na jednoj fotografiji“, kaže Ina Hamzić povodom editorijala koji sa zadovoljstvom predstavljamo na stranicama Urban magazina.

Na pitanje da li ipak postoji mogućnost da se nekada vrati svom bazičnom zanimanju ili diplomu ostavlja kao poklon roditeljima, kroz smijeh odgovara da uvijek postoji mogućnosti i da će, ako zanimljiv koncept nađe put do nje, uvijek nekoliko mjeseci svog života posvetiti istoriji umjetnosti.