Nesvakidašnji likovni događaj, izložba koju po obimu i značaju predstavljenih umjetničkih djela odavno nismo imali priliku u Sarajevu vidjeti, stiže nam zahvaljujući posvećenoj hrvatskoj galeristici, kolekcionarki i meceni Dagmar Meneghello.

Dio kolekcije stvarane pedeset godina koja broji skoro dvije hiljade umjetničkih dijela, imaćemo priliku vidjeti u Sarajevu na površini od 2000 kvadratnih metara, odnosno na kompletnom prostoru Collegiuma Artisticuma. Prije Sarajeva sa kolekcijom se na jednako impozantnim postavkama upoznala publika u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu i zagrebačka publika u galeriji Klovićevi dvori.

Izložba „Modra rijeka, modro more“ biće otvorena u Collegiumu Artisticumu u subotu, 5. maja u 19.00 sati.

Zbirka sadrži veliki broj djela vrhunskih hrvatskih umjetnika/ca, među kojima je značajan broj onih koji su rođenjem, školovanjem ili djelovanjem, vezani za Bosnu i Hercegovinu, a koji/e će takođe biti predstavljeni ovom prilikom. Otuda i naziv izložbe „Modra rijeka, modro more'“.

Zajednička tačka okupljanja nekih od umjetnika/ca čija ćemo djela imati priliku vidjeti na sarajevskoj izložbi je mali hrvatski otok Palmižana na kojem je Dagmar sa pokojnim suprugom vratila sjaj porodičnom imanju starom dva vijeka, nakon što je ono bilo oduzeto poslije Drugog svjetskog rata. Novinarsku karijeru posvećenu umjetnosti Dagmar Meneghello svojevremeno je zamijenila životom i radom na otočiću, ali shvativši da ne može bez umjetnosti, da bi joj opet bila blizu, dovela je umjetnost sebi i zahvaljujući umjetnicima/cama, od nenastanjene enklave napravila je otok umjetnosti. Tako je počela priča o Palmižani, sada prestižnoj turističkoj destinaciji, koju od nekih sličnih u prvom redu izdvaja umjetnost kao njen zaštitni znak i na kojoj Dagmar Meneghello dva puta godišnje organizuje međunarodne likovne kolonije, ali su i tokom godine umjetnici/e njeni česti gosti.

Kolekcija je nastala i kupovinom važnih djela nastalih neovisno o koloniji i podrazumijeva jednu od najznačajnijih privatnih zbirki na našim prostorima.

Dagmar Meneghello izložit će u Sarajevu djela hrvatskih umjetnika s kojima je blisko surađivala gotovo pola stoljeća, a među njima su: Ivo Šebalj, Ferdinand Kulmer, Ivan Lesiak, Željko Hegedušić, Đuro Seder, Ordan Petlevski, Miroslav Šutej, Boris Bućan, Boris Demur, Zlatan Vrkljan, Željko Jerman, Igor Rončević, Toni Franović, Ivica Malčić i mnogi drugi.

Posjetitelji će imati priliku vidjeti djela bosanskohercegovačkih umjetnika/ca iz kolekcije Dagmar Meneghello među kojim su: Fikret Libovac, Amra Zulfikarpašić, Čedomir Kostović, Sadko Hadžihasanović, Iris Begović i drugi.

Dagmar Meneghello rano je ostala udovica, znajući kroz vlastito iskustvo koliko je nezahvalna pozicija žene generalno, ali i pozicija žene u umjetnosti, insistirala je na podršci ženskom autorstvu, zato ono čini i značajan dio njene kolekcije, a samim tim i sarajevkse postavke na kojoj će biti predstavljena djela koja potpisuju: Vera Fischer, Tonka Petrić, Nada Falout, Zea Fio, Anja Ševčik, Lidija Šeler, Nikolina Ivezić, Paulina Jazvić, Koraljka Kovač i Tisja Kljaković.

Poseban segment izložbe biće omaž nedavno preminuloj Nives Kavurić Kurtović, istaknutoj hrvatskoj slikarici i redovnoj članici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Akademkinja Nives Kavurić Kurtović je svojim radovima blisko obilježila život Dagmar Menghello, a ugled hrvatske kulture širila je u Evropi i svijetu.

„Dagmar svesno na otok poziva umetnice sa kojima skupa krši stereotipe feminističke likovne kritike koja tvrdi da su temelji ženske uloge u kulturi ranog modernizma ograničene samo unutar formi dok se pitanja pola, seksualnosti i erotskog determinišu van diskursa. Međutim, želja Dagmar je da ženski pol, ženski slikarski tekst, upiše u pluralistički diskurs nove žene koja slobodno slika. Upravo se kroz uvid u Kolekciju Meneghello vidi taj otklon od predmodernističkog pravila koji se karakteriše cenzurom seksualnosti. Zbirka pokazuje veliki broj slika kojima je proizvodnja seksualne želje, erotomanije, primarni cilj. Gotovo svaka slika nastala na otoku premešta erotsko u simbol u metaforu u alegoriju… a alegorijski govor o večnoj ljubavi, za koji Dagmar tvrdi da je božanski, kolekciji određuje ženski pol. Žene umetnice na Palmižani nisu više samo uronjene u prirodu, egzotični ambijent, niti ih zavaravaju ekspresije prirode oko njih, one stereotipe modernizma premeštaju, konceptualizuju… Dagmar ih vešto smešta u rascep, pukotinu između analitičkih propozicija i konteksta Palmižane. Ova dobrovoljna zajednička igra Dagmar i umetnica, nudi odgovor na večito žensko pitanje: Šta znači biti umetnica u dominantnom muškom društvu?“, napisao je povodom predstavljanja kolekcije Živko Grozdanić Gera, vojvođanski  slikar i kipar, teoretičar umjetnosti, dugogodišnji direktor Muzeja savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu.

Uvodni tekst za katalog sarajevske postavke iz zbirke Dagmar Meneghello pisala je istoričarka umjetnosti dr. Ema Mazrak, pitajući se kako u nekoliko kartica teksta obuhvatiti i sažeti tako obimnu i jedinstvenu kolekciju. „Za njeno korektno i studiozno predstavljanje podrazumijevala bi se kustoska tematizacija i selekcija po različitim kriterijima, a za jedan opširniji tekst dovoljno bi bilo izdvojiti samo jednog umjetnika i njegov rad. Međutim, u ovom slučaju potrebno je staviti se u ulogu ove dobro poznate kolekcionarke i mecene, koja je godine svog života posvetila okupljanju, pomaganju i poticanju autora/ica na kreaciju, dočekujući ih u svom domu Palmižani na toplom, bukoličkom hvarskom otočiću sv. Klement. Želja joj je bila predstaviti sve ono što se odnosi na njen život i uspomene nastale u izravnom kontaktu s cijelim nizom stvaralaca koji su djelovali i boravili u rajskom okružju ispunjenom umjetničkim zamahom. U tom smislu moramo shvatiti potrebu Dagmar Meneghello, prije svega emotivnu vezanost sa svakim od izloženih djela ove postavke. Ona zrcali njen život, vrijeme i ljubav, a svaki rad predstavlja jedan segment njezinog života i suživota s umjetnicima/ama“, zapisala je Mazrak.

Osim što je izložba „Modra rijeka, modro more“ jedinstvena prilika za susret sa reprezentativnom kolekcijom umjetničkih djela, ona je i podsjetnik na važnost mecena u umjetnosti;na zaboravljeni oblik odgovornog društvenog djelovanja, posebno u aktuelnim nevremenima kada je za umjetnost i umjetnike/ce sve manje sluha.

Izložba „Modra rijeka, modro more“ realizuje se zahvaljujući podršci Grada Zagreba, Grada Sarajeva, Ministarstva kulture i sporta Federacije BiH, Ministarstva kulture i Sporta Kantona Sarajevo, Općine Centar, Veleposlanstva Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini i Hrvatsko kulturno društvo Napredak.