Pobjeći od gradske prašine, buke i gužve u mir šume i planine, znači produžiti sebi život. Dobro, možda i samo popraviti kvalitetu istog, ali zar to nije dovoljno?

Stefan Pejović je planinar i istinski zaljubljenik u bosanskohercegovačka prirodna blaga, na čijem blogu Steff Around možete pronaći reportaže iz manje ili više skrivenih dijelova BiH koje većina nas tek treba otkriti. Vodič kroz Krvavac, Zelenkovac, Skakavac, Vučju luku, domaće iće i piće, zanimljive priče s lokalcima i domaćinima koji su odlučili ostaviti život u gradu zbog spokoja koji nude šume i planine, legende o prošlosti tih krajeva, sve to se da pročitati na Stefanovom blogu koji nudi kvalitetan predah od tmurne svakodnevice na koju smo isuviše navikli. Tik pored reportaža nalaze se i fotografije Olje Latinović, kao i link za web stranicu još jednog čovjeka koji je život posvetio upiranju prstom u brojne potencijale koje naša mala, ali raskošna zemlja ima, Tima Clancyja.

Pejovića smo zamolili da za čitateljke i čitaoce Urban magazina izdvoji nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini do kojih nije tako teško doći, a koja će zasigurno u mnogima probuditi želju za daljnjim istraživanjem zelenih oaza kojih je naša država puna. Rado je pristao, jer je jedna od misija Stefana i njegovog bloga doprinijeti svijesti o ljepotama kojima smo okruženi i u kojima se život čini makar upola ljepšim. “Opisane lokacije pogodne su za sve, planinare-početnike, porodice s djecom, osobe bez kondicije i sve ostale koji se, dosad, nisu usudili kročiti u prirodu ili nisu posjetili baš ova mjesta. No, sve je lakše nakon prvog puta, te se nadam da ćete, kad jednom shvatite kako planine i šuma liječe, svoje slobodno vrijeme uvijek provoditi u prirodi. Lokacije o kojima ćete čitati nalaze se na stazama koncepta održivog razvoja i turizma Via Dinarica i nadam se da će sve u narednom periodu biti na neki način zaštićene zakonima ili drugim aktima države. Nažalost, do danas je jako malo urađeno na stvaranju zaštićenih područja, od zaštićenih pejzaža, preko spomenika prirode do nacionalnih parkova, ali nikad nije kasno za državu da počne raditi svoj posao. Ili, kako Kinezi kažu, najbolje vrijeme da posadite drvo bilo je prije 20 godina. Drugo najbolje vrijeme je sad”, priča Stefan.

Bitovnja, dom na Lopati

“Dom na Lopati je vjerovatno najbolji u zemlji, što se tiče komfora i uređenosti. Nalazi se na planini Bitovnji, na 1324 metra iznad nivoa mora, okružen lijepom i zdravom šumom. Rijetko koji dom na ovoj visini i na ovom mjestu ima tuševe, toplu vodu i solarne panele! Staza do doma vodi iz Kreševa, koje se nakon gradnje nove dionice auto-puta prema Mostaru, nalazi još i bliže Sarajevu. Do Kreševa (iz Sarajeva) se automobilom vozite oko 30 minuta, zatim popijete kafu na lijepom glavnom (i jedinom) gradskom trgu. Nakon toga, pješačite oko dva sata do doma, odlično markiranom i uređenom planinarskom stazom. Tura nije teška niti zahtjevna. Oko 30 posto je blaga uzbrdica, a usput ćete naići i na nekoliko lijepih proplanaka za odmor, te izvora ledeno hladne vode. Ima i medvjeda, pa bih savjetovao da ponesete i petarde. Podrazumijeva se da prvi put ne biste trebali sami ići do doma, a društvo vam mogu praviti članovi planinarskog društva Bitovnja iz Kreševa, o kojem detalje možete pronaći na www.pdbitovnja.ba ili putem telefona 063/704-888. Ljudi su i više nego ljubazni, te se raduju svakoj novoj posjeti i stoga se ne stidite nazvati! Što se mene tiče, Lopata “is a must”, pogotovo ako imate djecu i niste u savršenoj kondiciji. Mina nema, o tome ne brinite, a u povratku obavezno posjetite muzej Kreševskog samostana!”

Visočica, dom Tušila

“Visočica je relativno blizu Sarajeva. “Uglavljena” je između Bjelašnice i Treskavice, a pogled s nekog od njenih vrhova je dovoljan za cijeli život – takav da mirno možete umrijeti, jer ste vidjeli sve. Nedavno smo se penjali vrh Drstva, što će uskoro biti i na blogu, te smo vidjeli kako se u “hercegovačkom dijelu”, dakle kanjonom Rakitnice prema Konjicu, skoro sav snijeg otopio. U “bosanskom dijelu”, prema Treskavici, sve je prekriveno bijelim pokrivačem ponegdje debelim i do dva metra. Nevjerovatno je kako sve to izgleda: kao da zaista postoji neka jasna granica između Bosne i Hercegovine. Sa Vita, još jednog vrha, smo prošle jeseni gledali Lukomir, kako uspavano stoji na samoj litici iznad Rakitnice i nevjerovatna prostranstva koja spajaju Visočicu i Prenj, “hercegovačke Himalaje”. Do Visočice stižete putem pored hotela Maršal na Bjelašnici, zatim kroz selo Šabiće na istoj planini, a potom je jednostavno pratiti putokaze kojih, srećom, ima sve više, zahvaljujući oživljavanju turizma u ovom kraju. Automobil ostavite kod doma na Tušilima, kojim upravlja PD Treskavica (www.pdtreskavica.ba), a u kojem će vas dočekati Sena, sjajna domaćica i domarka. Prethodno joj se najavite na 033/437-872. Kod Sene možete dobiti informacije o turama i izletima po Visočici, a preporučljivo je sačekati organizovanu grupu ili unajmiti profesionalnog vodiča. Kako god, možete i samo popiti čaj ili domaći sok u domu, te uživati u miru i tišini naše visoke planine.”

Vodopad Skakavac i hotel Promaja

“Šetnja do Skakavca je jedna od ljepših (i laganijih!) koje sam prošao. Prelijepa bukova šuma, tri-četiri pitka potoka i nevjerovatan mir i tišina, i tako sve do samog vodopada. Skakavac je visok cijelih 98 metara i izgleda baš kao fotografije sa Windows desktopa. Da ne bude da samo kudimo državu, područje oko vodopada proglašeno je zaštićenom zonom (iako sam lično vidio ljude na kroserima-“šumskim” motorima), te flora i fauna neometano bujaju. Vodopad se pretvara u potok, koji se, nakon što prođe gustu šumu, uliva u Perački potok, poznat po medvjedima, srnama i prelijepoj nekropoli stećaka smještenoj tik iznad. Za Skakavac vam ne treba vodič. Početna tačka šetnje je kod Dragana, u hotelu Promaja, nevelikoj drvenoj kolibi, koja se nalazi na samom ulazu u zaštićeno područje. Do Dragana stižete putem preko Nahoreva, nakon što prođete nekoliko serpentina i par stotina metara podnošljivog makadama. Zalutati je nemoguće, no planinari i lokalci koje sretnete usput će vam definitivno pomoći da dođete na odredište, ako se nešto nepredviđeno dogodi. Dragan ima 1001 vrstu rakije, isto toliko sokova, te odlične čorbice i uštipke. Hotel Promaja je početna, ali i krajnja tačka, na kojoj se okrijepite prije nego se vratite u šarenilo i ludilo grada. Koliko se vozite do Dragana? 20 minuta od Sarajeva. Koliko šetate do Skakavca? Sat i po s djecom. Kako kontaktirati Dragana? 061/828-076. Odvedite djecu i na vidikovac iznad vodopada, biće vam zahvalna i neće vas “peglati” kako im je uvijek dosadno u vašem društvu.”

Umoljani i okolina

“Ovo bjelašničko selo poznato je po zmaju (odnosno aždaji/ažbahi, kako je to moj drug na “teži” način saznao od lokalnog seljaka) koji je ostao okamenjen u stijeni tik iznad Umoljana. Navodno je zmaj došao pojesti stanovnike sela, ovi su se molili i izmolili da zmaj bude uhvaćen u kamen. Tako i bi, navodno, a priča je između ostalog, doprinijela cvjetanju turizma u selu, te sada Umoljane pohode strani i domaći gosti željni domaće hrane i pića, ali i bajkovitih predjela ovog dijela Bjelašnice. Iznad Umoljana je Gradina, mali katun, a iza Gradine je Studen potok, zaista jedinstven po ljepoti u našoj zemlji i šire, a koji se uliva u Rakitnicu. Od Umoljana do Studen potoka je zaista lagana šetnja, do 25 minuta, a za one sa nešto boljom kondicijom preporučujem Crveni klanac i Dugo polje, koji su na najviše sat hoda od sela. Crveni klanac je prirodni prolaz između kamenih gromada s obje strane, a vodi ka Dugom polju, bjelašničkoj pustinji i čudno mirnom mjestu. Iznad Dugog polja je Krvavac, drugi po visini vrh Bjelašnice, udaljen na oko tri sata hoda od Umoljana. Ako ste u Umoljanima, morate probati domaću pitu i kiselo mlijeko u Kolibi kod Muniba, koja se nalazi opasno blizu onom kamenom zmaju. Pita i sve ostalo je, stoga, zmajsko. Muniba možete kontaktirati na 061/511-323. Dakle, Umoljani nude super šetnje i hranu, bez previše muke, a udaljeni su svega 40-ak minuta vožnje od Sarajeva, istim putem koji vodi za Visočicu. Za ture prema Krvavcu obavezno unajmite vodiča. Moja malenkost je išla sa ekipom PD Željezničar (www.pdzeljeznicar.ba) i bilo mi je sjajno.”

Vukov konak

“Ako volite pravu finsku saunu, u BiH postoji mjesto za vas. Smješten u dubokoj šumi Crepoljskog, nadomak Vučje luke, Vukov konak je melem za oči i dušu. Jasmin i Nepu Šahinpašić, sa svoje dvoje djece i magarcima, kozama, mačkama, psima (ima još bića, ali sam ih zaboravio), žive i borave u divnoj staroj drvenoj kući, koja izgleda kao da ju je neko preselio iz, recimo XVII vijeka u sadašnjost. Na zidovima saz, gusle i kubura, u ćošku kamin, drvene stolice i stolovi i topla atmosfera. Zaista intimno iskustvo. Ali i pomalo gordo, neobično, jezovito, kao da prizove i hajduke ovih šuma. U Vukovom konaku se može, logično, konačiti, a hrana je izvrsna. Sauna je na raspolaganju po potrebi, ali je potrebno nazvati Jasmina sat ranije, kako bi se ugrijala do optimalne temperature. Peć je na drva, pa je potrebno vremena! Oko Vukovog konaka ima nekoliko staza za šetnju kroz šumu, mi smo prošetali do Vrane, sela i brda udaljenog oko 40 minuta hoda od Konaka, što je idealno za djecu. Do Vukovog konaka se dolazi preko Vasinog hana i Hreše, pola sata vožnje od sarajevske Vijećnice. Detalje o Vukovom konaku potražite na www.vukovkonak.com.”