Piše: Tamara Zablocki

Foto: Senka Mušić

“Fotografija mi pomaže u (po)kazivanju neizrecivog, svega što nisam znala ili nisam imala snage reći. Fotografija je alat kojim bilježim sve za šta mislim da je vrijedno i za šta ne želim da bude zaboravljeno. A tu se nađu inspirativni ljudi i mjesta, koncepti, ideje, snovi i surova realnost. U dobu hiperprodukcije sadržaja iskrena i smislena fotografija je vrijednost u moru informacija”, kaže Senka Mušić, fotografkinja i grafička dizajnerica čije zanimanje za fotografiju i vizuelne umjetnosti u cjelini seže u najraniju mladost. Još kao djevojčica potrošila je rolne i rolne fotografskog filma, opčinjena potencijalima fotografije.

Mušić vjeruje da je svaki motiv vrijedan dobre fotografije, a ne ograničava se ni kad su u pitanju fotografske tehnike. U njenom opusu podjednako su zastupljene analogna i digitalna fotografija, tu je modna fotografija, dokumentarna, portretna, a Senkine teme protežu se od svakodnevnog života studentica i studenata na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je nedavno diplomirala grafički dizajn, do drevne balkanske tradicije vještičarenja. “Skakanje iz jedne tehnike u drugu, s jedne teme na drugu moj je pokušaj da sebi stvaram izazove i da neprestano iznova učim. Čovjek uči dok je živ, zato bavljenje istom tematikom i istom tehnikom vidim kao upadanje u rutinu i nemaštovitost.”

Inspirisana svijetom magije, književnosti, umjetnosti i historijskog naslijeđa, Mušić u svom radu stremi neprestanom traganju za novim, drugačijim. “Znatiželja je ono što me tjera da eksperimentiram, pokušaj da samu sebe zabavim nečim novim i nesvakidašnjim. Vodim se mišlju da će se dobar fotograf ili fotografkinja snaći u bilo kojoj vrsti fotografije. Ne treba robovati nijednoj temi, pa ni tehnici.” Mušić ne bježi ni od saradnji s drugim umjetnicima. S kolegicama s Umjetničke akademije Split Almom Štrkljević i Blaženkom Jurišić prošle je godine uradila editorijal Hex, a s ilustratorom i strip crtačem Enisom Čišićem prije nekoliko mjeseci potpisala The Role Play Project, u kom su uspjeli spojiti dva medija, ilustraciju i fotografiju, poigravajući se na neuobičajen način izgradnjom likova.

Izbjegava, ipak, spajanje medija fotografije i grafičkog dizajna, iako priznaje da joj naučeno iz obje oblasti obično pomaže u radu. “Znanje o fotografiji definitivno je poželjno pri grafičkom dizajnu, a naročito kreiranje dobrih kompozicija. Dizajn je, s druge strane, zasigurno uticao na moju fotografiju u vidu kreiranja priče, identiteta, karaktera i prenošenja poruka. Mislim da je grafički dizajn definitivno kriv za neka od mojih najmaštovitijih snimanja, posebno jer uključuju kreiranje šminke, kostima, dodataka i koncepta likova.”

Ako bismo morali pronaći jedinstvenu nit vodilju kroz fotografije Senke Mušić, onda bi to zasigurno bio ljudski lik i sposobnost njegove transformacije, upisivanja novog značenja u obrise koji su nam naizgled dobro poznati. A čovjek i njegove mijene neiscrpna su tema bremenita nepoznanicama, stoga je pred fotografkinjom Mušić čitavo prostranstvo mogućnosti.