Ako niste već čuli za Sassju, jedinu žensku članicu tuzlanske ekipe FM JAM, onda je krajnje vrijeme da dopustite njenoj muzici da vam popravi dan.

Jedino ako ste, kojim slučajem, februar proveli daleko od društvenih mreža i ostalih medija, možda vas je uspjela zaobići pjesma “Etikete”, kojom su tuzlanska reperica Sanela Halilović Sassja i Remi iz Elementala, “pomele” domaću muzičku scenu. Ubojito sarkastični stihovi progovaraju o stereotipima i predrasudama o predodređenim rodnim ulogama u tradicionalnom društvu bolje od ičega što smo mogli čuti posljednjih godina, a pjesma se s razlogom našla na prvom mjestu MTV-jeve “Domaćice”, liste najboljih domaćih spotova iz naše regije. Sassja već nekoliko godina nije nepoznato ime na tuzlanskoj, bosanskohercegovačkoj ali i regionalnoj sceni: nastupala je na festivalu EXIT, a među imenima s kojima je sarađivala su hrvatski i slovenački duberi, Jah Billah i Kantriman, Frenkie, Remi, Billain… Na album prvijenac “Taktički praktično” smo, ipak, morali sačekati nekoliko godina od Sassjinog pojavljivanja na sceni. Izašao je početkom marta, a najprije su ga mogli poslušati korisnici Deezera. “Dobre rime” tuzlanske muzičarke donose osmijeh na lice onima koji vole ironične osvrte na svakodnevicu, a povodom njih smo sa Sassjom popričali o muzici, predrasudama, feminizmu, hljebu i kiflama.

Žrtve etiketa su brojne

Pjesma “Etikete” je u pravom smislu riječi prodrmala čitav region, Remi i ti ste progovorile o stereotipima pod čijom čizmom žive žene na našim i mnogim drugim prostorima. Iskustvo, vjerovatno, progovara iz obje. Čime ste sve bile potaknute kad ste radile na pjesmi?

“Mi smo, iz naše ženske perspektive, pisale pjesmu o predrasudama. Pisale smo pjesmu o suludom, prečesto nasumičnom etiketiranju svega oko nas, spomenule smo etikete koje se nama prvo zalijepe, a vrlo moguće da se i veliki dio ženske publike pronašao u našim riječima. Nije nam bilo u planu napisati direktno pjesmu o ženskoj ravnopravnosti i “Etikete” ne govore samo o tome, ali i Remi i ja smo žene i to treba da se osjeti u pjesmi. Pisale smo o onome što se događa nama ili ljudima oko nas. Stih o trudnoći je istinit i desio se mojoj prijateljici koja je dva mjeseca krila trudnoću da bi zadržala posao. Šef joj nije ni čestitao kada je saznao za njeno stanje, već joj se samo obratio riječima: “Vi znate da nećemo produžiti Vaš ugovor”, a najtragičnije od svega je što je šef ustvari – šefica. Ako jedna žena tako nešto uradi drugoj ženi, da li zaista mislite da su žene ujedinjene u toj borbi za ravnopravnost? Da sam, recimo, muškarac koji se moderno oblači, kuha ili se bavi plesom, vjerovatno bih u pjesmi napisala “prozivaju me da sam peder” i onda bi mediji pisali da je to pjesma o zaštiti LGBT prava, a “Etikete” su upravo protiv tog olakog etiketiranja stvari i ljudi. “Etikete” nisu samo za žene, problem predrasuda je mnogo širi od toga.

“Ta strašna riječ feminizam” se, ipak, našla u jednom stihu “Etiketa”. Zašto se, po tvom mišljenju, mnoge žene s Balkana, ali i iz ostatka svijeta, libe koristiti je, nazvati se feministkinjama, premda žive po feminističkim principima i upravo feminističkim nastojanjima mogu zahvaliti za mnoge prilike koje imaju danas?

“Feminizam i feministkinje treba da postoje i ni jedna od tih riječi nije “ružna riječ”. Ne znam za druge, ali ja se ipak ne mogu nazvati feministkinjom iako živim po većini principa tog pokreta. Da, jesam za ravnopravnost žena, ali ne dam da neko određuje ko sam niti da govori u moje ime i pri tome mislim na sve pokrete i grupe, ne samo na feminizam. Vremena se mijenjaju, pokreti se mijenjaju, feminizam se s godinama mijenjao. Ako se ja nazovem feministkinjom danas, onda moram prihvatiti da će me neko za 10 godina tako okarakterisati, a moguće je da će do tada feministički pokret izrasti u nešto čemu ja ne pripadam. Ja ne govorim u ime svih žena ove države, ovog svijeta, zato ne dopuštam da druge žene ove države i ovog svijeta govore u moje ime.”

I ranije si se u pjesmama bavila nekim nama svima poznatim društvenim problemima i nepisanim pravilima na koja pristajemo (npr. mito u zdravstvu u “Klimam”). U čemu sve nalaziš materijal za tekstove? Je li društvo u kojem mi živimo inspirativnije za angažovanog kreativca od, na primjer, danskog?

“Nisam nikada živjela u drugoj državi, tako da ne bi znala kako je biti kreativac izvan BiH. Mogla bih sada pametovati pa pisati: “Danska je uređena, pa Danci ne pišu o državi i društvu”, ali ja ne znam kako je Dancima, a i kreativnost svakako ne treba da zavisi od države u kojoj živiš. Mislim da se inspiracija ne može tražiti ili nalaziti, ili si inspirisan ili nisi. Recimo, dok sam pisala “Klimam” u glavi sam šetala Tuzlom i sarkastično pisala o tome sto vidim i osjećam. Tako iz Batve prelazim cestu, mašem nekim rođacima, idem prema centru, prolazim pored zapaljene zgrade Vlade Kantona, nastavljam dalje, s desne strane je trafika, a lijevo Dom Zdravlja… Ne znam da li svako razumije metafore i sarkazam u toj pjesmi, ali mi je drago da su je ljudi slušali i shvatili da je ona više od “ja volim muziku i uživam dok slušam bass”. Žao mi je što je nismo bolje odradili produkcijski i ostavili za album.

MC-ing se ne dijeli na muški i ženski

Prva si i zasad jedina žena tuzlanske hip-hop ekipe FM JAM, a pored toga si i općenito rijetka žena među MC-jevima. Kako je došlo do vaše saradnje i kakvu težinu nosi biti rijetka žena na “muškom” polju? To da si jedina žena MC našlo se i u tvojim stihovima, pa je očito tema koja se često nameće.

“Već nekoliko godina sam na reggae/dancehall sceni Balkana i od samog početka sam surađivala sa Baga Soundom koji je oduvijek poznat kao reggae odjel FM JAM-a. Do suradnje i druženja je dolazilo slučajno i spontano pa sam tako vremenom i zvanično postala dio ekipe. U FM JAM-u sam jedina žena koja se direktno bavi muzikom, ponosna sam što sam žena, ali to nikako ne treba da bude i moja jedina kvaliteta. Ne volim da komentarišem MC-ije prema tome da li su muškarci ili žene i mislim da ne treba praviti podjelu na muški i ženski MC-ing.”

Kako izgleda tvoj proces pisanja pjesme? Je li ti draži taj dio samog stvaranja, nastanka ili nastupa pred publikom? Kakav je osjećaj kad izađeš pred stotine ljudi?

“Super mi je stvaranje pjesme od samog starta, stvaranje muzike s producentom, pisanje teksta, aranžiranje, ali jednako volim i nastupe pred publikom. Pred publikom sam često i previše opuštena i ne znam “glumatati”. Ne znam sakriti ako mi nešto nije po volji ili ako sam umorna od puta. Srećom, to se rijetko događa i uglavnom onda ne znam sakriti radost i zadovoljstvo jer sam tu gdje jesam. Stvaranje pjesme i teksta je nekako moja teritorija, a od svih elemenata ovog posla najmanje volim telefonske intervjue i snimanje spotova, kao i sve što ima veze sa gledanjem u kameru. Ni s jednim ni s drugim još uvijek nemam dovoljno iskustva i to me jako frustrira. U ovakvim intervjuima je uglavnom sve na brzinu, a ako je intervju live na radiju, onda uglavnom i ne čujem pola razgovora pa pričam “na slijepo”. Snimanje spotova i ponašanje pred kamerom je potpuna suprotnost snimanju pjesme u studiju, pa još uvijek moram naučiti dosta fazona da bih i tu bila jednako opuštena.”

Kako živi MC danas i ovdje? Donosi li ti put koji si odabrala dovoljno “materijalne baze” za “duhovnu nadgradnju” ili MC mora imati i dodatni, “pravi” posao?

“Recimo da sam tek počela da živim kao MC i ne znam kako će se to dalje odvijati. Muzika je ono što volim, što me čini sretnom, a sve ostalo radim jer se nešto mora raditi za život. Zasad ću neko vrijeme raditi i usputne, “prave” poslove, a ako muzika donese barem kiflu, rado ću se odreći svakog drugog posla i hljeba kojeg on nosi.

Previše je sveta ‘zika da se dijeli na žanrove

Nakon više godina pripreme, pred publikom je album “Taktički praktično”? Najavljivan je dugo, a šta se na kraju skupilo za objavu? Koji su muzičari i muzičarke još radili na njemu?

“Da, album sam radila od 2011. godine. Mnogo se pjesama izmijenilo, izbacilo, ubacile su se nove i muzičari će razumjeti kad kažem da bih tako mogla u nedogled, ali konačno je vrijeme da prestanem s tim i pokažem šta sam do sada napravila. Od samog početka, na albumu je sa mnom radio Kantriman, a vremenom su nam se kao producenti pridružili Koolade, Fokus, Jah Billah i Billain. Od suradnji na albumu, tu su pjesme sa Remi, Frenkiejem i crnogorskim dvojcem Who See.”

Koje muzičarke i muzičari su uticali na tvoj muzički ukus i na želju da se upišeš među MC-jeve. Šta sluša Sassja kad ne piše vlastitu muziku?

“Prošla sam kroz većinu muzičkih “faza”, od pop muzike, preko rapa, hard corea, metala do dancehalla i reggaea. U jednoj pjesmi na albumu kažem: “Muziku volim, odmah rimam na taktove, previše je sveta ‘zika da je dijelim na žanrove… ” I tako je uvijek bilo, samo sam u nekim periodima života češće slušala neki određeni žanr. U osnovnoj školi je bitno bilo sve što se tada, sredinom I krajem ‘90-ih, vrtilo na MTV-ju, od “ženskastog” popa i r'n'b-ja do 2-Paca i Eminema. U srednjoj sam obožavala Nirvanu, Led Zeppelin, Korn, a kasnije sam čula Eyesburn i Defence, pa “usporila” do Bob Marleya, Black Uhurua i reggaea. Danas u kući najviše slušam dub i ska, na kućnim gidama je sevdah obavezan, a ovih dana na dnevnoj playlisti su Gužva u 16ercu i Samostalni referenti.”