Piše: Kristina Ljevak

Foto: Almin Zrno

Svaka priča o uspjehu, kada se sažme, djeluje kao priča o snu. Nismo navikli da u stvarnosti imamo realizaciju onoga o čemu sanjamo, nismo baždareni na rezultate, samo na lamente o tome kako je teško i kako se ne može.

Biti najbolji u vlastitoj profesiji i dobiti potvrdu toga na međunarodnom nivou, tamo gdje interesne i njima srodne zajednice ne odlučuju o struci, jedna je od pretpostavki uspjeha.

Uspjeh, između ostalog, zavisi od odluke da se krene putem vlastitih profesionalnih ambicija, bez sitnih kompromisa, da se krenu investirati i vlastito znanje, talenat i iskustvo ne samo u lično pozicioniranje već i u mobilizaciju cijelog jednog sektora, kao što je industrija namještaja u slučaju dizajnera Saliha Teskeredžića.

Sigurno najnagrađivaniji dizajner koga je ova zemlja ikada imala svoj profesionalni put započeo je kao stipendista Šipada nakon završenog studija arhitekture u Sarajevu.

I već je u jednom velikom socijalističkom preduzeću orijentisanom ka masovnoj i serijskoj proizvodnji napravio iskorak i postigao uspjeh, ovjenčan brojnim nagradama.

1989. iz jugoslovenskog blagostanja odlučio je krenuti dalje, tamo gdje su kolijevke dizajna. Izabrao je Beč, ostvario izuzetne rezultate i vratio se na poziv svog mentora Zlatka Ugljena da održi nekoliko predavanja studentima i studenticama postdiplomskog studija produkt dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Ostalo je istorija, a dio nje je i odluka o ostanku u domovini i pomaganju njenom pedagoškom i industrijskom segmentu.

Ovog proljeća žiri sastavljen od 41 člana dodijelio je nagradu Red Dot za najbolji dizajn najistaknutijim proizvodima godine.

Na ceremoniji koja je održana 4. jula u Essenu odana je počast pobjedničkim proizvodima i ljudima koji stoje iza njih.

Skoro dvije hiljada kreativaca bilo je prisutno na prazniku dizajna, među njima i Salih Teskeredžić, Zlatko Tanović i Kenny van Halderen, tri osnivača bh. brenda Gazzda. Za dizajn fotelje „Dedo“ i stol „Tink“ osvojili su dvije nagrade Red Dot, koje su ekvivalent Oscaru u filmskoj umjetnosti.

Oba proizvoda djelo su Saliha Teskeredžića, kreativnog pokretača Gazzdinog produkt dizajna.

Rezultati ovog nesvakidašnjeg kreativca u svjetskim mjerilima imaju jednaku valorizaciju kao proizvodi Microsofta, Philipsa ili Ferrarija, a mi, njegovi sugrađani i sugrađanke, sreću da je vlastitu kreativnu i razvojnu viziju situirao u ovu specifičnu Bosnu i Hercegovinu.

Od razočarenja do fascinacije

Uspjeh čovjeka koji se opredijelio za oblikovanje namještaja ne trebamo samo posmatrati u kontekstu aktuelnih domaćih prilika već i kroz prizmu prošlosti, koja je podrazumijevala socijalističku unisonost, regale od zida do zida, masivne sofe, fotelje za čije pomjeranje vam je bila potrebna manja moba.

U takvom miljeu neko ko je danas prepoznat po minimalističkom stilu napravio je svoje prve profesionalne korake.

„Sam početak u Šipadu za mene je bio teško razočarenje, za nekoga ko je završio studij arhitekture i ide da radi u neku fabriku. Početno razočarenje ubrzo se pretvorilo u jednu vrstu oduševljenja, nakon što sam vidio ogroman kreativni potencijal koji fabrika može pružiti. Okruženi ste raznoraznim materijalima i oblicima, sve je zapravo jedan veliki kreativni izazov zahvaljujući mogućnosti da vrlo brzo, za razliku od arhitekture, dođete do rezultata. Tako je krenula fascinacija dizajnom ili, bolje reći, oblikovanjem, jer ono je univerzalna disciplina. Oblikovati možete građevinu, pepeljaru, skulpturu… Taj kreativni proces ili energija koja se ulaže je skoro identična, samo je rezultat različit. Sve se ubrzo od razočarenja pretvorilo u fascinaciju. I kad sam radio u Šipadu, radio sam na isti način kao sada. I tada sam tražio nešto specifično po oblikovnom izrazu. Već tada smo pokušali lansirati svoj originalni namještaj, nastojeći da napravimo otklon od konfekcijskog dizajna koji je tada postojao. Pokušavali smo na neki način da se brendiramo“, sjeća se Teskeredžić. Njegovim dolaskom u Šipad odmah su stigla i priznanja, regionalna poput Zlatnog ključa na beogradskom sajmu i Mobil optimuma na zagrebačkom. Uz komercijalni uspjeh, bili su i dobra startna pozicija za mladog dizajnera.

„Sve je stvar pristupa“, kaže „i izbora da li ćemo se prikloniti rutini i konfekcijskom načinu razmišljanja ili pokušati tražiti sopstveni izraz“, smatra naš sagovornik, koji je u vječnom otklonu od rutine izabrao Austriju u vremenu jugoslovenskog blagostanja i odlučio da ode.

Atmosfera rada na izvoru i energija BiH

„Odlazak na Zapad bio je vezan samo za ambiciju da upoznam domovinu dizajna. Ipak moramo priznati da je industrijski dizajn kao disciplina rođen u razvijenim zemljama Zapadne Evrope.

Jedini motiv je bila potreba za proširivanjem horizonta, da se osjeti atmosfera rada na izvoru.

Kad sam osjetio da je to preraslo u rutinu, poželio sam se vratiti u Bosnu.

Želio sam da stečeno znanje i iskustvo primijenim ovdje. Vidio sam ogroman potencijal u Bosni i Hercegovini, u kojoj možete raditi na izuzetno visokom nivou.

Naravno, sve je pitanje lične energije koju ulažete, ali ne priznajem nikakvu vrstu izgovora da je nešto nemoguće napraviti u Bosni.

Naprotiv, mi kao dizajneri ili bilo ko ko počinje u ovoj zemlji imamo mnoštvo prednosti.

Nemate konkurenciju kao što biste je imali na Zapadu, naprimjer. S druge strane, imate motivaciju u novoj vrsti poduzetništva. Imate i olakšanu komunikaciju. Ja vrlo jednostavno komuniciram s proizvođačima ovdje.

Ta vrsta entuzijazma jako je bitna za početak bilo kojeg posla.“

Svoj ozbiljni profesionalni angažman na domaćem tlu započeo je prije desetak godina. Istovremeno se, umnogome njegovom zaslugom, dešavala i evolucija na cijelom tržištu oblikovanja namještaja.

„Ranije smo izvozili sirovinu, danas najvećim dijelom poluproizvod, ali naši proizvođači su prepoznali da je viša vrijednost u finalnom proizvodu.

Zato je bitan uspjeh nekolicine naših proizvođača iz razloga što daju vrlo pozitivan primjer drugima.

Naš proizvođač ili neko ko je predstavnik našeg tipičnog mentaliteta lakše prepoznaje uspjeh ako ga je postigao njegov komšija nego ako je to postigao jedan Italijan ili Skandinavac.

Uspjeh Italijana i Skandinavca izgleda pomalo imaginaran, ali uspjeh nekoga iz našeg okruženja i zanas postaje realan i motivirajući.

Zbog toga je važno što je mnoštvo naših proizvođača prepoznalo vrijednost dizajna i činjenicu da je stvaranje vlastitog originalnog proizvoda lakši put za dolaženje do globalnog tržišta nego da to radimo s poluproizvodom.

Mi smo mala zemlja, naši resursi su ograničeni i drugačija strategija, osim plasmana finalnog proizvoda, nema nikakvu perspektivu.“

Iskren trud pronalazi put na tržištu

Svijet se postepeno mijenja, i unificirana proizvodnja te stanovi koji će biti nalik jedni drugima nisu jedini izbori kupaca. Ljudska i kreativna priča koja stoji iza proizvoda nekome će, na svu sreću, biti važnija od serijske proizvodnje u postrojenjima za koja ne znamo u čijem su vlasništvu i da li njihovi proizvodi nastaju eksploatacijom radnika od kojih neki nisu ni punoljetni.

„Ako posmatramo društvenu zajednicu u cjelini, onda možemo reći da se u njoj javlja jedna vrsta otpora prema globalizaciji i unificiranju. Danas imamo pojedinca koji želi da se identificira kroz ono što nosi, ono što vozi, konzumira… Imate osviještenog konzumenta i naravno da on želi da se personalizira u svakom segmentu.

Profilisani konzument želi da zna porijeklo proizvoda i način na koji ste ga napravili.

Zahvaljujući tome moguć je i uspjeh autsajdera kakvi smo mi iz Bosne i Hercegovine. Naravno, potrebno je uložiti iskrenu energiju, trud, jako mnogo znanja; tu iskrenu energiju konzument, bez obzira na to je li u BiH ili na zapadnom tržištu, itekako poštuje. I nema nijednog razloga da se osjećamo kao autsajderi.

Iskren i kvalitetan proizvod će sigurno doći do svog krajnjeg klijenta i na najzahtjevnijim svjetskim tržištima.“

Gazzda, platforma za uspjeh

Način na koji je struktuirana firma Gazzda svojevrstan je iskorak od dominantnih ovdašnjih principa. Profilirana kao istinska platforma za razvoj brojnih pojedinačnih brendova, ona daje mogućnost stručnjacima i stručnjakinjama iz različitih oblasti da se profesionalno usavršavaju i da svoje rezultate plasiraju na međunarodnom tržištu, ravnopravno s razvijenim zemljama.

„Dizajniranje jednog proizvoda je kompleksan i dugotrajan proces, jedna vrsta maratonske trke. U toj trci morate imati profesionalni pristup. Uspješan proizvod ne podrazumijeva samo kvalitetan dizajn. Taj proizvod moraju pratiti ostali segmenti u istom nivou kvaliteta, a to su kvalitet proizvoda, kvalitetna proizvodnja, marketing, prodaja, distribucija… Za uspješno zatvaranje takvog kruga potreban je jako profesionalan tim.

Danas imamo situaciju usitnjene grupe fabrika, za razliku od velikih sistema koje smo prije imali. Prednost tih fabrika je u fleksibilnosti i mogućnosti bržeg djelovanja, ali za razliku od velikih sistema, ne mogu da posjeduju kompletnu infrastrukturu koja podrazumijeva dizajn, marketing, proizvodnju, prodaju… Iz tog razloga Gazzda je zamišljen kao jedna kreativna platforma koja će objediniti sve segmente o kojima sam govorio i direktno dalje raditi u sprezi s proizvođačima.

Ovako proizvođači imaju olakšan posao zato što se bave samo proizvodnjom. Svi ostali segmenti, koji se tiču razvoja proizvoda, marketinga i prodaje, nisu više njihova zadaća.

Na ovaj način vi kao dizajner možete u potpunosti kontrolirati jedan proizvod i usavršiti ga do tačke u kojoj možete da kažete: ‘Ovo je proizvod spreman za tržište’, gdje vršite potpunu kontrolu od njegove proizvodnje do promocije i krajnje distribucije, i ovako ste u stanju da otvorite saradnju s mnoštvom fabrika. Zahvaljujući tome u prilici ste razviti više proizvoda i uposliti što više fabrika. Neovisno o dizajnu, ovo vidim kao izuzetan potencijal kad je riječ o upošljavanju naših ljudi.

Direktno i indirektno, platforma Gazzda trenutno uključuje hiljadu ljudi.

Dobar je osjećaj kad znate da možete dati doprinos u poboljšanju nečijeg kvaliteta života.

Trenutno direktno u razvoju brenda Gazzda radi 21 osoba. Mi imamo podjelu na odjele. Jedan se bavi produkt dizajnom, razvojem proizvoda; drugi odjel, koji vode moji partneri i prijatelji Zlatko Tanović i Kenny van Halderen,su odjeli marketinga i odjel organizacije proizvodnje, operativnog dijela, koji podrazumijeva kontroling, distribuciju, kompletan operativni proces koji se veže za jedan proizvod.

To je jako mješovit tim mladih, ambicioznih ljudi koji žele biti dijelom pozitivne priče.“

Međunarodna valorizacija kreativnih rješenja Gazzde

A dio pozitivne priče svakako je već pomenuta nagrada Red Dot, kao i mnoštvo najrelevantnijih međunarodnih koje je Salih Teskeredžić smjestio na svoje police. Osim što prijaju, priznanja su istinska valorizacija vlastitog rada.

„Lijepo je kad ta priznanja dođu s najvišeg mjesta, od internacionalnih stručnjaka, svjetski poznatih dizajnera… Ona su vrsta potvrde o ispravnosti vlastitog puta kojim idete. Sve te nagrade ne vidim kao lične već zasluge cijelog tima, od stolara do marketinga. Nagrade su važne i zbog afirmacije dizajna kao discipline, zbog poruke da i mi u BiH to možemo. Ako može jedan Microsoft ili Ferrari, možemo i mi, a to je lijepa satisfakcija i potvrda da ste dio jedne kreativne priče koja je moguća kod nas.“

Kod nas je moguće i da dizajneru Neretva posluži kao inspiracija, kako se svojevremeno desilo kada je Salih Teskeredžić posjetio konjičke Rukotvorine i odmah, bez skice, intervenisao u drvetu.

Danas su Rukotvorine iz Konjica i Artisan iz Tešnja, kompanije s kojima sarađuje,dio međunarodno prepoznatljivih brendova čiji proizvodi s njegovim potpisomkrase neke od najprestižnijih prostora u svijetu. Ta vrsta inspiracije jako mu je važna i na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine se osjećakao biljka koja je našla idealnu vlagu, idealno mjesto za svoje funkcionisanje.

„Ta vrsta komunikacije koja se bazira na emotivnom, prijateljskom odnosu za mene kao dizajnera djeluje jako inspirativno. Drugačije ne bih ni mogao funckionisati, bez emocije koja direktno utiče na kreativni rad. I tu vrstu emocija često mogu pronaći kroz saradnju, počevši od svog tima do saradnje s našim proizvođačima.“

Dio važnosti međuljudskog prepoznavanja dobro pamti iz vremena studija, kada je tokom diplomskog rada na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu imao priliku direktno komunicirati s profesorom i čuvenim arhitektom Zlatkom Ugljenom. Kasnije je upravo na njegov poziv došao iz Austrije da predaje u Sarajevu.

„Kad ste spomenuli taj momenat, već sam se naježio. Taj kontakt, tih nekoliko razgovora tokom nastanka mog diplomskog rada s profesorom Zlatkom Ugljenom na neki način su mi otkrili čari i ljepotu profesije. Naravno, zahvalan sam svim svojim profesorima na znanju koje sam dobio od njih, ali čar ove profesije, etički odnos prema profesiji, to je ono što sam osjetio radeći diplomski rad kod profesora Ugljena. S druge strane, ostala mi je u sjećanju ta vrsta direktne komunikacije i rekao sam sebi da ću ako ikad budem u poziciji da obučavam studente, pokušati to raditi tako da se približim studentu, da komuniciram s njim, da na neki način pokušam otkriti afinitet studenta. Naravno, nije isto kad radite s 250 studenata ili s nekih 10–15, kao što ja radim na akademiji.

Ali u svakom slučaju, frontalni način rada, direktni rad sa studentom mislim da je za dobrobit studenta najvažnija jer ste u poziciji da upoznate studenta, njegovu sferu interesa, njegove sposobnosti, da kanališete njihove sposobnosti. Mislim da je to moguće samo kroz direktnu vrstu rada.

Prihvatiti poziv profesora Ugljena da održim nekoliko predavanja studentima master studija bila mi je čast. Postojala je i emocija zbog jedne vrste povratka u Bosnu i Hercegovinu, a poziv od profesora bio je nešto što se ne može odbiti.

Tako je krenulo, a kroz prva predavanja javila se i silna želja o povratku u Bosnu i Hercegovinu.“

Profesorska strast i odgovornost

Pod mentorstvom profesora Teskeredžića danas s Akademije likovnih umjetnosti i Odsjeka za produkt dizajn izlaze generacije i generacije uspješnih studenata i studentica.

Većina njih zaposlenja dobije i prije svršetka studija.

Intervju za naš magazin radili smo nakon okončanja prijemnog ispita, nakon kojeg se naš sagovornik svaki put razboli u strahu da se zbog nečije trenutne slabosti i neotpornosti na stres možda napravio pogrešan izbor.

„Imam osjećaj nelagode što nekoga od talentovanih ljudi koji se nisu snašli u jednom momentu možda nismo primili.

Ovo je ipak jedna kreativna disciplina gdje se radi o jako senzibilnim ljudima i uvijek mi je mučna procedura prijemnog ispita, koja je stresna za mnoge kandidate, i jako je teško procijeniti kvalitet i biti siguran u vlastitu procjenu na osnovu sedmičnog testiranja. Mislim da bi bilo najbolje da se prime svi koji žele i da se filtriraju kroz početnu godinu, gdje bi se kroz duži period moglo utvrditi ko ima stvarni potencijal.

Pomalo je nezahvalna uloga, iako se trudimo svim silama da budemo jako pošteni u tom izboru. Ali uvijek postoji druga godina, i to se upravo dešava, imamo nekoliko generacija studenata u kojima su neki kandidati dva ili tri puta pokušavali, čak imamo primjere onih koji su iz trećeg puta primljeni i danas su među najboljim studentima. Jedan od njih je i moj prvi saradnik u Gazzdi.“

Sanjao sam sretna lica…

Susret s čovjekom koji je istinska inspiracija i koji bi jednako uspješan bio i kao motivacijski govornik završili smo razgovorom o nužnosti promocije zanata, o tome da se obrazovna politika i politika zapošljavanja moraju promijeniti te ljudima približiti činjenica da svaki dobar dizajn u uspješnim zemljama počinje, između ostalog, i na dobrim majstorima.

Biti dobar stolar ostavlja mnogo veće mogućnosti nego baviti se nekim apstraktnim zanimanjem koje na određeno vrijeme može biti zanimljivo nekoj organizaciji s privremenim boravkom u BiH.

Na rastanku smo ga pitali ima li slobodnog vremena, obezbijediti samo plate za 21 radnika, uz sav pedagoški i kreativni angažman, ne čini se kao jednostavna zadaća.

Kaže nam kako ima malo, ali da nikada nema osjećaj da mu nedostaje, uživajući u onome što radi i što mu ne stvara osjećaj posla. Najveći mu je problem kako će preživjeti deset dana na godišnjem odmoru.

Vlastiti rad doživljava kao cjelogodišnji užitak.

Zahvaljujući dobro osmišljenoj poslovnoj strategiji i partnerima, može si obezbijediti trenutke samoće i izolacije koja je neophodna za kreativan proces.

Dok se pozdravljamo, kao da čujem Štulića i sanjao sam sretna lica/dugo nisam takva gledao/znam za smijeh /zbog čega da se smijem /znam za ples/nikom se ne pleše…

A jedna iskrena priča o uspjehu može promijeniti vlastiti pogled na stvarnost i ojačati nas u vlastitim borbama protiv osrednjosti.