Njujorška MoMA je odnedavno bogatija za djelić jugoslovenske muzičke, pozorišne i strip scene ‘70-ih i ‘80-ih godina, a zahvaljujući ilustratoru i grafičkom dizajneru Mirku Iliću.

Muzej moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku, jedan od najuglednijih muzeja u svijetu, sredinom augusta je uvrstio 38 djela priznatog grafičkog dizajnera porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Mirka Ilića, u svoju stalnu kolekciju. MoMA je izabrala Ilićeva djela nastala ‘70-ih i ‘80-ih godina, iz prve dvije decenije njegove karijere koje je proveo radeći u bivšoj Jugoslaviji, što ovu vijest čini još značajnijom za naše prostore, budući da će dio naše nekadašnje pop i kulturne produkcije ostati sačuvan u jednoj od najvažnijih muzejskih institucija u svijetu. U kolekciji su se tako našla Ilićeva rješenja za omote albuma Bijelog dugmeta, Prljavog kazališta, Zabranjenog pušenja, Stidljive ljubičice i makedonskog benda Leb i sol, plakate za predstave Paklena naranča, Šovinistička farsa, kao i stripovi Debil blues, “prvi strip na svijetu koji se može svirati i pjevati” i Marx i Freud za početnike. “Radi se o djelima iz tog perioda prvenstveno zato što MoMA trenutno kupuje nešto starije radove, za koje znaju da su provjerene vrijednosti, a vjerovatno i zbog toga što u budućnosti planiraju postavljati izložbe na temu za koju će im ti radovi trebati”, pojasnio je Mirko Ilić za Urban magazin.

Strip je mrtav

Rođen u Bijeljini, Ilić je završio Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, gdje je početkom ‘70-ih počeo objavljivati stripove i ilustracije u časopisima kakvi su bili Omladinski tjednik, Modra lasta, Start. Sredinom plodonosnih ‘70-ih postao je umjetnički direktor studentskog magazina Polet, čijih je prvih 69 brojeva Ilić nedavno donirao biblioteci MoMA-e, koja ih je objeručke prihvatila. “Da mi je neko te 1976. rekao da ćemo završiti u MoMA-i, vjerovatno bih ga prvo pitao šta je to uopšte i šta to on puši”, prokomentarisao je Ilić tom prilikom, čestitavši kolegama s kojima je radio u Poletu. Ilić je zaslužan i za nastanak neformalne organizacije strip crtača Novi kvadrat, koja je djelovala i bila usko vezana s tadašnjim muzičkim pokretom u Zagrebu, Novim valom. Bliska saradnja s muzičarima tog vremena Iliću je donijela angažmane na osmišljavanju omota za albume najpopularnijih jugoslovenskih bendova tog vremena, od kojih se mnogi danas nalaze u MoMA-inoj kolekciji. Istovremeno, Ilić je bio autor naslovnica hrvatskog političkog sedmičnika Danas, od kojih su se neke također našle u MoMA-inoj kolekciji. U Jugoslaviji je radio i pozorišne i filmske plakate, a prvi filmski plakat koji je uradio bio je onaj za kultni film Slobodana Šijana Ko to tamo peva. Među djelima Mirka Ilića koje je MoMA izabrala su i neki od stripova koje je autor krajem ‘70-ih objavljivao u poznatim strip magazinima izvan Jugoslavije, kakvi su Alter Alter, Métal Hurlant, Heavy Metal i Marvelov Epic Illustrated. Nakon što je Novi kvadrat prestao djelovati ‘80-ih godina, Mirko Ilić se prestao baviti stripom, vjerujući da je “strip mrtav” i posvetio se ilustraciji i grafičkom dizajnu, poljima na kojima će se nedugo potom dokazati i na drugom kraju planete, na Manhattanu.

Razlika između umjetnika i dizajnera

Jugoslaviju je napustio sredinom ‘80-ih i zaputio se prema New Yorku, prema vlastitom priznanju “s dva kofera i samo 1.500 dolara u džepu, bez ikakve ideje šta će raditi ondje”. Čak i bez završene akademije. Talenat i danonoćno crtanje bili su, ipak, dovoljni da Ilić uskoro počne sarađivati s jednim od najvažnijih grafičkih dizajnera koje su Sjedinjene Američke Države ikad imale, Miltonom Glaserom, te objavljivati ilustracije u glasovitim časopisima Time, New York Times, Wall Street Journal, da bi 1991. postao umjetnički direktor magazina Time International. Sredinom ‘90-ih osnovao je studio specijalizovan za grafički dizajn, 3D animaciju i ilustraciju, Mirko Ilić Corp. u kojem posljednje dvije decenije stvara ilustracije i dizajn za naslovnice knjiga, časopisa, muzičkih albuma, osmišljava vizuelne identitete luksuznih hotela i restorana, najrazličitijih klijenata zvučnih imena, a radi i filmske špice. Ilić je i profesor na predmetu Ilustracija na poznatoj Školi vizuelnih umjetnosti u New Yorku, gdje postdiplomcima nastoji prenijeti sve što je naučio kroz svoje bogato iskustvo, a zajedno s Miltonom Glaserom podučava i napredni dizajn na privatnom njujorškom koledžu Cooper Union. Bez obzira na tridesetogodišnji život i karijeru u New Yorku, Mirko je čest gost na prostorima bivše Jugoslavije, gdje drži predavanja, učestvuje u žiriranju nagrada za grafički dizajn, predstavlja knjige čiji je koautor i prisustvuje izložbama svojih djela. Dio njegovog recentnijeg rada, koji okuplja plakat za Paradu ponosa u Jerusalemu uz slogan Tolerancija je sveta, kampanju protiv nuklearne energije, ilustraciju koja slikovito opisuje raspad Jugoslavije, kao i plakat koji tematizuje teror nad stanovništvom Darfura, sarajevska publika je imala priliku vidjeti prije nešto manje od tri godine u galeriji Akademije likovnih umjetnosti, u sklopu studentskog SOS festivala dizajna, u okviru kojeg je organizovano i Ilićevo predavanje Simboli mržnje o neofašističkoj ikonografiji sveprisutnoj u javnim prostorima bivše Jugoslavije.

Priznanje koje znači uvrštavanje radova u MoMA-inu stalnu kolekciju – uprkos tome što je u svijetu teško naći uticajniji muzej moderne umjetnosti – na Balkanu, gdje su uvršteni Ilićevi radovi i nastajali i za čiju muzičku i medijsku produkciju su vezani, nije naišlo na prevelik odjek. Tačnije, reakcija ovdašnjih društava dizajnera i njihovih medija je u potpunosti izostala, podcrtao je Ilić. Ulazak u MoMA-u nesumnjiv je uspjeh, možda i logičan slijed stvari u karijeri vrhunskog dizajnera i ilustratora, ali sam Mirko podsjeća da “prodor” u instituciju više znači umjetnicima, nego dizajnerima. “Lijepo je znati da će nešto što je crtano na nečijem kuhinjskom stolu završiti na MoMA-inom zidu, ali ovakva priznanja su puno važnija umjetnicima nego dizajnerima, jer se umjetnicima istog trena prestiž i vrijednost rada povećava. Kao dizajnera, niko vas neće više cijeniti ili više platiti zato što vam se radovi nalaze u MoMA-i“, izjavio je Mirko Ilić za Urban magazin.